Već godinama zbog kršenja ljudskih prava Bosna i Hercegovina izdvaja milionska sredstva za odštete, a prema podacima Kancelarije agenta Vijeća ministara pred Evropskim sudom za ljudska prava do sada su presude zemlju koštale više od 2,5 miliona eura, a po osnovu nagodbi i unilateralnih deklaracija isplaćeno je više od 10 miliona eura.
Zbog političkih nesuglasica u zemlji, te sporog formiranja vlasti, bh. agenti rade u mandatu vršioca dužnosti.
Neizvršenje predmeta domaćih sudova
Posljednja odluka Vijeća ministara o produženju mandata donesena je prošle sedmice. Za v.d. rukovoditeljicu Ureda imenovana je Monika Mijić koja za Radio Slobodna Evropa potcrtava kako je nužno uspostaviti puni kapacitet, ne samo agenata, već i cijelog ureda. Potkrepljuje to podacima.
"Pred Sudom se trenutno nalazi oko 1.800 predmeta protiv Bosne i Hercegovine, a najveći broj tih predmeta se odnosi na neizvršenje presuda domaćih sudova koje su donesene protiv različitih kantona", kaže Mijić.
Mijić napominje kako su se do sada presude, uglavnom, odnosile na entitete, dok se sada uglavnom fokusiraju na kantone koji nemaju iskustva s njihovim provođenje, te očekuje da će uskoro početi ažurnije raditi na tom pitanju.
Tako je na čekanju i oko 200 presuda objavljenih u "Službenom listu BiH" koje je Europski sud za ljudska prava u Strassbourgu donio u korist radnika u BiH još početkom godine. Njihova ukupna vrijednost se procjenjuje na stotine miliona eura, jer su radnicima povrijeđena prava zbog kašnjenja plata ili neuplaćivanja doprinosa.
Presude protiv države
S druge strane, presude protiv Bosne i Hercegovine koje se odnose na državni nivo, više su političko nego pravno pitanje. Jedna od najpoznatijih, koja će uskoro navršiti i deceniju od neprovođenja, je ona u slučaju Derve Sejdića i Jakoba Fincija, koji se po Ustavu ne mogu kandidovati na mjesto člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, jer ne pripadaju konstitutivnim narodima.
Među posljednim sporovima dobijenim protiv države na Evropskom sudu za ljudska prava je spor koji je Fata Orlović dobila prije nepuna dva mjeseca u slučaju izgrađene crkve na njenom zemljištu u Konjević Polju u opštini Bratunac.
Činjenica da Bosna i Hercegovina još nema postavljene stalne agente, prema Damiru Arnautu, bivšem članu Komisije za ljudska prava Parlamenta Bosne i Hercegovine, govori o nastavku prakse koja je diskriminirajuća.
"Vijeće ministara se jednim dijelom i našlo u ovoj situaciji, jer su ove godine po prvi put uspostavili princip tri agenta zbog nacionalnog balansa kako su i sami rekli, jednog Hrvata, jednog Bošnjaka i jednog Srbina, a samo to krši presudu Evropskog suda u slučaju Sejdić – Finci. I sad u svo tom izmišljanju funkcija oni nisu u stanju nikoga imenovati na stalni mandat jer su utvrđena i kršenja zakona kod tih imenovanja", navodi Arnaut.
Bivša agentica Bosne i Hercegovine, koja danas djeluje u mandatu vršiteljice dužnosti, Belma Skalonjić kaže kako je udio bh. aplikacija u ukupnim prijavama pred Sudom za ljudska prava 2,9 posto, što je izuzetno visoko s obzirom na broj stanovnika. Upravo iz tog razloga, kaže, bh. agent mora imati puni kapacitet i podršku. Poredeći sadašnji status, kaže:
"Sa svoje strane, kao vršilac dužnosti sam postupala na jednak način očekujući punu podršku svih nadležnih vlasti u Bosni i Hercegovini. Međutim, ipak je drugačija pozicija kada ste vi temeljem javnog konkursa izabrani na duži mandatni period, što vam ipak dalje i bolju saradnju i mogućnost za saradnju s nadležnim vlastima i njih obavezuju da bolje sarađuju s agentom."
Loša ocjena HRW-a
Bosna i Hercegovina je prema posljednjem izvještaju Human Rights Watcha (HRW) ostvarila ograničen napredak u rješavanju problema u oblasti ljudskih prava, među kojima i ova koja se tiču izbora, uključujući i nemogućnosti kandidovanja.
Slučaj Ilijaza Pilava, kojeg je Arnaut zastupao na sudu u Strazburu, pokazao je, navodi, kako Bosna i Hercegovina nema kapacitet da se izbori sa ovim pitanjima.
"Kad sam ja pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu zastupao Ilijaza Pilava i dobio taj slučaj, Monika Mijić koja je tada bila agentica potpisala je podnesak ispred Bosne i Hercegovine, dakle, kao zvaničan stav, u kojem je navela da Pilav nije diskriminiran, jer sve što on treba da uradi, ako hoće da bude član Predsjedništva je da se preseli u Federaciju", kaže Arnaut.
Presuda u predmetu Ilijaz Pilav tiče se teritorijalno-etničke diskriminacije prilikom izbora za Predsjedništvo BiH, jer mu nije omogućeno da se kao Bošnjak iz Republike Srpske kandiduje za Predsjedništvo BiH.
Šta to govori o vladavini prava u BiH?
Odnos kakav Bosna i Hercegovina ima i prema provođenju presuda, ali i prema imenovanjima zastupnika, pokazuje koliko zapravo malo cijeni vladavinu prava, ocjenjuje predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Branko Todorović.
"Unutar Bosne i Hercegovine mi imamo pravosuđe koje u najvećoj mjeri funkcioniše pod različitim vrstama političkih pritisaka, smjernica, upravljanja, opstrukcija. Taj model političkog odnosa prema pravosuđu, prema pravdi, prema zakonima naši političari su veoma uspješno prenijeli i na Evropski sud za ljudska prava", ističe Todorović.
Pošto nema sankcija za neispunjenje presuda, zemlja se ponaša nonšalantno, smatra Arnaut.
"Jedina sankcija koju nama Vijeće Evrope može uvesti je da nas izbaci iz Vijeća Evrope. Ali, evo, sama Bosna i Hercegovina je sama sebe isključila. Mi nemamo ni delegaciju u Vijeću Evrope i to je sve od ljudi kojima nije sporno što nemamo delegaciju, što se Parlament ne sastaje...", navodi Arnaut.
Upravo zbog takvog odnosa, vjeruju sagovornici, bosanskohercegovačkim građanima Sud u Strazburu ostaje jedino utočište da će dobiti pravdu, jer su sudovi u zemlji, koji su njihova pitanja trebali riješiti, daleko od toga.
Facebook Forum