Prosvjetni radnici u Hrvatskoj štrajkaju nezadovoljni povećanjem plaća od dva posto, tražeći da se izjednače njihove i plaće uposlenika u državnoj administraciji.
Dosad su štrajkali u srednjim i osnovnim školama, a za četvrtak (24. oktobra) je najavljeno da će nastava biti prekinuta i na fakultetima. Sindikat od Vlade traži da se povećaju plaće dijelu članova s najnižim plaćama kako bi bile otklonjene razlike u plaćama na radnim mjestima u sustavu nauke i obrazovanja, kao i istovrsnih radnih mjesta u javnim službama.
Da situacija nije baš onakva kakvom su je predstavili iz Sindikata, smatra socioekonomist Toni Prug koji je za rubriku Zašto? odgovarao na pitanja o problemu plaća prosvjetnih radnika.
On navodi da je veliki broj uposlenika u državnoj administraciji plaćen manje od njih:
"Pogotovo sektori sami, podsektori unutar prosvjete se jako razlikuju, pa tako imate agencijske radnike koji često imaju manje plače. Agencije su u Hrvatskoj veza između ministarstava i prosvjetnog sustava u cjelini, znači škola. One provode programe, rade reforme, oni su plaćeni očajno, njihovi su koeficijenti niži, dosta niži od učitelja u srednjim školama. Tako da nije baš situacija kako su oni prikazali, ali bez sumnje su plaćeni loše."
Više plaće za sudstvo i policiju
Prug kaže da objašnjenje zahtjeva Sindikata vidi u činjenici da su prosvjetni radnici lošije plaćeni od onih u sudstvu i policiji, što je i bilo često navođeno u medijima.
"Mene to osobno ne čudi, jer radi se o sistemskoj vlasti, policija i sudstvo, i naravno da će u tim polugama vlasti željeti imati više plaćene administratore, činovnike... Nekako mi se to čini prirodno od strane vlasti. Ne da bih ja to osobno radio, ali kad ste na vlasti, želite imati poluge vlasti, a one nisu u svakom slučaju u prosvjeti", kazao je Prug za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Početkom oktobra Vlada Hrvatske Sindikatu je odobrila povećanje plaće za dva posto, ali iz Sindikata su tražili šest i počeo je štrajk. Iz Vlade su tada kazali da je to opstrukcija.
"Kad ste na vlasti, želite imati poluge vlasti, a one nisu u svakom slučaju u prosvjeti."- Toni Prug, socioekonomist
Međutim, socioekonomist Prug kaže da su brojevi nebitni, jer se radi o kratkoročnim pregovorima koje sindikati rade na "svoju ruku".
"To nije na ruku interesa svojih članova jer su sindikati u Hrvatskoj već 15-ak godina prihvatili internu devalvaciju. Znači, prihvatili su smanjivanje plaća, realnih plaća, vremenski, iz godine u godinu. Taj proces traje jako dugo, možemo ga staviti između, pa mislim da je 15-ak godina nekakav realan okvir, 12, 17... jako dugo to traje, od 2000-ih. Znači, sindikati igraju jednu igru kojom naizgled zastupaju interese svojih članova, međutim zastupaju dugoročne interese vlade".
Kao primjer toga, Prug navodi sinkronizaciju Vlade i centralne banke HNB ili Hrvatske nacionalne banke da kuna ima striktni tečaj. "I tako Hrvatska ne može biti konkurentna i svoju konkurentnost traži u smanjivanju plaće", kaže Prug, dodavši da je potez sindikata je samo jedan pokušaj usporavanja tog trenda.
"Bez obzira koliko im oni dali, dat će im manje od realnog pada tih plaća s obzirom na povećanje cijena, na povećanje troškova života u Hrvatskoj".
Ljudi nemaju izbora
Povećanje troškova života nije rezervirano samo za Hrvatsku. Cijela regija Zapadnog Balkana, prema mišljenju Pruga, suočava se s problema nedostatka bilo kakve razvoje strategije koji se očituje u nedostatku načina da se jedna zemlja natječe s drugima.
"Moramo proizvoditi nešto što neko želi kupiti. Moramo biti u stanju izvesti robu, isto kao što moramo biti u stanju proizvesti robu koju možemo konzumirati interno. Recimo, hranu - nema nikakvog razloga da zemlje u regiji hranu uvoze, tj. većinu hrane možemo proizvesti.
Radi se o nedostatku strategije proizvesti stvari interno i eksterno za izvoz, i u nedostatku takve strategije, vi se povlačite na onu zadnju liniju obrane, a to je – smanjimo cijenu rada", objašnjava Prug.
Nedostatak razvojne strategije grize mogućnost zemalja da upravljaju vlastitom sudbinom, i to, kaže Prug, traje sve otkad je Jugoslavija nestala.
"U prvoj fazi ranih ’90-ih, sve otad traje taj nedostatak, problem. Ja se nekad pitam je li problem u nedostatku struke ili se radi o čisto nedostatku naše realne ekonomske moći da kao gomila malih zemalja upravljamo svojom sudbinom. Mislim da na to pitanje nema odgovora".
I jedno i drugo pak utječe na sve veće iseljavanje iz regije. Odlazak većeg broja populacije dolazi kao odgovor na nesposobnost ili realno nemogućnost vladajućih struktura da stvore ekonomsku situaciju da ljudi mogu ostati.
Prug to objašnjava na primjeru prosvjetnih radnika: "Ljudi nemaju izbora. Ja u užoj i široj obitelji imam ljude koji rade u prosvjeti, tako da ja znam da oni ne mogu platiti svoje račune, mjesečno, i da se radi stalno o životu na kartici, koje se onda nekako... U Dalmaciji se to uspije, pošto sam ja iz Splita, popeglati, odradite nešto ljeti ako možete, nekakav apartman iznajmite pa vratite kartice. Manje više se to svede na to."
Međutim, ne odlaze samo oni koji nemaju izbora.
"Ono što mene iznenađuje jeste da ljudi s odraslom djecom, tinejdžerima, i sa dobrim plaćama u Hrvatskoj odlaze van jer im se više ne radi u ovakvom okruženju i ne gleda im se ono što moraju gledati oko sebe. I ono malo poslova šta ima dijeli se po izuzetno nepotističkim linijama, čak i u privatnom sektoru, što je ono što me najviše iznenadilo. Ljudi glasaju nogama odlazeći jer nikakvog drugog izbora nemaju. Glas u političkoj sferi je potpuno beznačajan."
'Fingirane pobune sindikata' nasuprot stvarnih rješenja
Jedini izlaz i rješenje situacije gdje rad nije adekvatno plaćen, Prug vidi u zajedničkom sindikalnom djelovanju.
U slučaju prosvjetara, prema onome što se ranije dešavalo, smatra da će štrajk biti nastavljen i da će se naći kompromis.
"To je nekako fingirana pobuna. Meni prijatelji oko mene i rodbina koji rade u prosvjeti i koji su članovi tog sindikata po 15-ak godina, kažu da se radi o nekakvoj njima drami, teatru koji gledaju sa strane. Uplaćuju svoju sindikalnu članarinu, ali zapravo znaju da će doći do nekog blagog kompromisa, desit će se nekakvo povećanje plaća, no ono će i dalje kaskati za rastućim troškovima života. Ne vidim tu nikakvu novost. Regularni ciklus fingirane pobune raznih sindikata".
Jedino rješenje Prug vidi u udruživanju sindikata, gdje bi se radilo o širem protestu.
"To bih ja podržao jer bi se u tom trenutku mogla izvući pitanja šireg značaja, makropitanja, ekonomije u cjelini, društva u cjelini, a ne da jedan sektor priča zašto je manje plaćen od drugog".
Prug zaključuje da su gotovo svi ljudi koji žive u Hrvatskoj potplaćeni i da je mali broj onih koji životne troškove mogu pokriti samo od svojih plaća. Uspoređivanje s plaćama drugih je pogrešno jer ne vodi stvarnom rješenju problema, što, kaže Prug, sindikalne vođe itekako znaju čime pokazuju nedostatak volje da se suoče sa širim problemom potplaćenosti i nezadovoljstva radnika.
Facebook Forum