Skoro 86 hiljada građana BiH koji žive u inostranstvu, do sada se odreklo od državljanstva svoje zemlje. Za taj postupak plaća se 800 konvertibilnih maraka (KM) ili 400 eura a za novo državljanstvo koje se stiče u nekoj državi nastaloj na prostoru bivše Jugoslavije, potrebno je manje novca, 200 KM ili 100 eura, navodi Milan Zjajić, pomoćnik ministra u sektoru za državljanstvo i putne isprave Ministarstva civilnih poslova BiH.
U razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) on upozorava da će zbog sve masovnijeg odlaska iz BiH, u narednim godinama biti i sve više ispisa iz bh. državljanstva.
RSE : Praktično, od 1996. godine traje trend ispisa građana iz knjige državljana BiH. Šta govore podaci kojim raspolaže Ministarstvo civilnih poslova?
Zjajić: U evidenciji Ministarstva civilnih poslova imamo evidentiran broj od 85.924 lica koja su se odrekla državljanstva Bosne i Hercegovine. Do kraja jula ove godine taj broj iznosi 2.185. Ako je u posljednje tri godine taj broj godišnje iznosio oko 4.500, moglo bi se naslutiti da je u pitanju blagi pad u 2019. Ipak, bilo bi prerano donositi takav zaključak, jer ne znamo šta će se dogoditi u augustu, kada zna biti prilično zahtjeva za odricanjem. U to vrijeme dijaspora dolazi na godišnje odmore i onda svoj boravak u BiH iskoriste i za obavljanje tih administrativnih poslova, u koje spada i postupak odricanja od državljanstva Bosne i Hercegovine.
RSE: Da li postoje neki vremenski periodi kada se primjećuje veći broj odricanja od državljanstva BiH ?
Zjajić: Kad posmatramo tabelu sa brojem odricanja na godišnjem nivou, može se primjetiti da je najveći bum odricanja bio 2002. i 2003. godine, a to je bila desetogodišnjica najvećeg egzodusa bh. državljana koji su u ratnom vihoru napustili BiH. Po isteku osam do deset godina, kako su već zakonodavstva pojedinih evropskih država regulisala ovu oblast za osobe sa izbjegličkim statusom, oni su, kad su ispunili uslove, masovno podnosili zahtjeve za odricanje od bh. državljanstva. U tim godinama bilo je preko osam, devet hiljada odricanja u toku jedne godine.
RSE: Iz kojih država najčešće stiže zahtjev za ispis iz državljanstva BiH?
Zjajić: Najčešće zahtjevi dolaze iz država u čijem zakonodavstvu je predviđeno obavezno odricanje od prethodnog državljanstva prilikom sticanja novog državljanstva ali i tamo gdje Bosna i Hercegovina ima najveću dijasporu. Tako se najveći broj odricanja odnosi na Austriju i Njemačku. Ove dvije države zajedno čine približno 50 posto onih koji su se odrekli državljanstva BiH.
Znači, 50 posto onih koji se odreknu državljanstva BiH, odriču se u cilju sticanja državljanstva Austrije ili SR Njemačke. Zakoni tih država tako nalažu. U posljednje vrijeme imamo povećano odricanje onih koji žive u Sloveniji. To je bilo prisutno i ranije ali sada se mnogi odriču državljanstva BiH da bi stekli državljanstvo Slovenije, koje bi im onda omogućilo da slobodno konkurišu za posao na tržištu rada i u svim drugim državama Evropske unije, i tako da ostvare svoja prava i privilegije.
RSE: Šta se dešava sa osobama koje imaju dvojno državljanstvo, BiH i neke druge zemlje ?
Zjajić: Bosna i Hercegovina ima sporazum o dvojnom državljanstvu sa Švedskom, Srbijom i Hrvatskom. Međutim, poslije odluke Ustavnog suda u predmetu 9/11 i suspenzije, proglašavanja neustavnim člana 17 Zakona o državljanstvu, Bosna i Hercegovina nema pravne mogućnosti da oduzima državljanstvo BiH ili da na bilo koji drugi način utiče na činjenicu faktičkog postojanja dvojnog državljanstva kojeg steknu državljani Bosne i Hercegovine boravkom u nekim drugim državama.
Tako da masovno, pored ovog ugovornog odnosa kojeg imamo sa državama koje sam nabrojao, imamo činjenicu i faktičkog dvojnog državljanstva sa državama, ponajčešće anglosaksonskog pravnog sistema, tako da prilikom sticanja državljanstva odricanje od bosanskohercegovačkih ne zahtijevaju SAD, Velika Britanija, Kanada, Australija, Novi Zeland, sve te države Commonwealtha.
RSE: Koliko košta postupak odricanja od državljanstva i može li se govoriti o tome koliko je Bosna i Hercegovina dobila novca po tom osnovu?
Zjajić: Moglo bi se govoriti i o tome koliko je Bosna i Hercegovina potrošila novca vodeći postupak o odricanju. Nastoji se da administrativne takse koje zakonodavac propisuje pokriju troškove onog postupka koji se vodi.
Postupak odricanja od državljanstva je veoma složen i strogo formalan pravni postupak koji podrazumijeva dostavljanje i evidentiranje činjenice prestanka državljanstva u sedam, osam evidencija te košta dostavljanje tih rješenja, bilo strankama, bilo nadležnim organima.
Administrativna taksa postupka odricanja od državljanstva iznosi 800 KM, i ona je smanjena 2005. godine. Do tada je iznosila 1.700 KM. Moramo imati u vidu da ovu taksu najčešće plaćaju osobe koje žive u državama gdje se prosječna plata kreće oko 1.500-2.000 eura. Za države nastale iz bivše SFRJ (Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija) ova taksa iznosi 200 KM.
RSE : Da li neko ko je "ispisan" iz bh. državljanstva, može naknadno zatražiti ponovni upis odnosno vraćanje bh. državljanstva?
Zjajić : Izmjenama Zakona o državljanstvu iz 2013. godine predviđena je privilegovana mogućnost za osobe koje žele da se vrate u državljanstvo BiH na ovaj način – da se prijave kao stranci u Bosni i Hercegovini i da tu provedu, ostvare boravak od jedne godine a zatim apliciraju za ponovno sticanje državljanstva BiH.
U ovom, praktično obrnutom postupku, građani se moraju odreći državljanstva koje su stekli u međuvremenu. Ovo je mogućnost koja se prije svega odnosi na lica koja su se državljanstva odrekli radi studiranja ili koji se po osnovu prava na penziju vrate kako bi u BiH živjeli i na taj način mogu olakšati svoj boravak i administrativno ga pojednostavili. Dakle, koristi se ta mogućnost ali to je kudikamo manje od broja onih koji se odriču od državljanstva BiH.
RSE : Da li je realno očekivati povećan broj zahtjeva u narednim godinama s obzirom da sve više bh. građana odlazi u inostranstvo?
Zjajić : Da, radi se masovnim odlascima i sigurno se može očekivati u narednih 5- 10 godina još brojnije odricanje od bh. državljanstva.
Sa demografskog aspekta nije problem u odricanju od državljanstva jer je to nekako posljednja tačka u potpunoj integraciji državljana BiH u nekoj drugoj državi.
Problem je što ljudi i danas odlaze iz BiH, jer oni rade, privređuju, ostvaruju rezultate i uplaćuju doprinose, pune fondove u drugim državama. Praktično, sve do odricanja od državljanstva, ono što mogu ostvariti u BiH je biračko pravo. I onda se kao stresna doživljava informacija da je neko izgubio biračko pravo a ustvari, BiH je te svoje državljane izgubila ranije, odnosno gubila ih je postepeno onako kako je tekao proces njihovog integrisanja u drugim državama. Dvojno državljanstvo tu nije spas, jer, kažem ponovo, zna se gdje ti ljudi rade, privređuju i pune fondove.
Ipak, činjenica je da dvojno državljanstvo građanima omogućava da duži period paralelno budu i državljani BiH i neke druge zemlje, omogućava im lakši povratak u BiH. To nije spas.
Spas je u razvoju privrede, oživljavanju privrednih aktivnosti, poboljšanje životnih uslova jer samo to može donijeti spas BiH u demografskom smislu. Treba reći da je iseljavanje prisutno i u drugim zemljama, u onim koje su članice EU - Hrvatska, Rumunija, Bugarska. Kažu da je Poljsku, nakon što je ušla u EU, napustilo više od dva miliona mladih ljudi. Koliko će mladih biti u BiH kada ona postane članica EU, to je teško prognozirati.
Facebook Forum