Dok crnogorski zvaničnici upućuju čestitke povodom Dana nezavisnosti i podsjećaju na istorijski referendum maja 2006. godine, postavlja se pitanje: gdje je Crna Gora danas u društvenom kontekstu kada se proslavlja 13 godina od obnove nezavisnosti?
Crna Gora se prethodnih godina intenzivno mijenjala i riješila nekoliko važnih pitanja, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) povodom 13 godina od obnove nezavisnosti univerzitetska profesorica, nekadašnja ministrica evropskih integracija, Gordana Đurović.
"To je prvenstveno mir kao supra vrijednost, dobro međunarodno pozicioniranje zemlje, NATO članstvo i članstvo u svim ključnim međunarodnim organizacijama. Završen je značajan dio procesa pregovora sa Evropskom unijom (EU) i jasne granice. Investicija preko sedam milijardi, dosta toga novoga, i Crna Gora koja se intenzivno mijenja. Prosječna stopa rasta, rekli bi ekonomisti - 3,4 odsto koja je dobra za naš region, te malo veća zaduženost - 71 odsto bruto društvenog proizvoda (BDP)", ističe Đurović.
Profesorica književnosti Božena Jelušić konstatuje za RSE da je obnova nezavisnosti umjesto rješavanja egzistencijalnih pitanja značila povratak nacionalnim temama, a što je, smatra, snažno ugrozilo demokratizaciju zajednice.
"Stiče se utisak da građani i njihovi tadašnji lideri nisu imali iste ciljeve. Liderima je obnova nezavisnosti omogućila, da sebe aboliraju zbog učešća u ratnim zločinima devedesetih, i da lakše preuzmu resurse i sačuvaju ih nesmjenjivošću", kaže Jelušić.
"Zato se", nastavlja, "ono što je moglo biti naša velika strateška prednost - mali broj stanovnika koji se lako mogu 'servisirati' - pretvorilo u sredstvo za nesmjenjivost i petrifikaciju (okamenjenost) vlasti".
"Crna Gora je mogla lako da se 'kupi', na šta jasno ukazuje porast broja državnih službenika i njihovih privilegija, pa imamo nevjerovatno skupu državu u odnosu na njenu veličinu i mogućnosti. Tu su i stanovi i krediti i slobodan pristup vodećim resursima države. Tako je nepromijenjena tridesetogodišnja struktura na vlasti zapravo privatizovala nezavisnost i iskoristila je prema načelu da 'pobjednik nosi sve'", smatra Jelušić.
- Poslanici nijesu prihvatili jednu istorijsku istinu Crne Gore
- Đukanović, majstor transformacija
- Šta je patriotizam danas u Crnoj Gori?
Književnik Andrej Nikolaidis kaže za RSE da Crna Gora danas nije "ono što su zamišljali oni koji su podržavali projekat" crnogorske nezavisnosti.
"Pod tim prije svega mislim, na nezavršeni proces pljačkaške tranzicije koji je jednostavno udario temelje za užasnu nepravdu, ako hoćete, porodio užasnu nepravdu. Tako da Crna Gora danas nije pravednije društvo no što je bilo 2006. godine. To je po meni osnovna manjkavost čitave naše situacije", komentariše Nikolaidis.
"Dakle", konstatuje", "to raslojavanje društva od vrha ka dolje, to je odrađeno kako je odrađeno".
"I nastavilo se raditi na brutalan i potpuno krivi način. Mislim da je jednostavno nijesu stvoreni ekonomski uslovi da bi Crna Gora mogla trajati. Ako ste imali situaciju u kojoj je pola populacije protiv državnosti Crne Gore jedini način da napravite stabilnu i trajnu državu je da te ljude ubijedite da ono za šta oni 2006. nijesu bili je ipak, ispravno i dobro. Mislim da nije urađeno ništa u tom pravcu", kaže Nikolaidis.
Profesorica Jelušić tvrdi da su brojne afere narušile odnose povjerenja građana prema državi, te da "danas već imamo posla sa radikalnim nazadovanjima u brojnim oblastima koja upravo zahtijevaju povjerenje građana i osjećaj sigurnosti u zajednici".
"Naš društveni kapital je nakon 13 godina ozbiljno kompromitovan, tim prije što je praćen slabljenjem ostala dva kapitala - ekonomskog (snažan rast javnog duga) i ljudskog (iselila se petina stanovništva). Poznato je i da svako bogatstvo iziskuje sve više i više troškova. Zato klasa na vlasti, koja je preuzela to bogatstvo, ulazi u sve rizičnije ekonomske poduhvate. Država se sve više zadužuje, a građani žive gore ili u najboljem slučaju isto i jatimice se iseljavaju. Pri tom ne postoji nikakva etika odgovornosti niti mogućnost da donosioci štetnih odluka lično, i sopstvenom imovinom, snose posljedice takvih odluka", ocjenjuje Jelušić.
I Andrej Nikolaidis smatra da su političke elite, u prethodnih trinaest godina, morale u Crnoj Gori uraditi mnogo više.
"Sa jedne strane imamo ono što bih ja nazvao ispravnim pravcem, a to je ono što se tiče spoljne politike. Kada pogledamo kamo se kreće Crna Gora, a to je ka EU, a stigla je u NATO, to bi otprilike bilo upravo tamo gdje su i zamišljali da će se kretati oni koji su bili za crnogorsku nezavisnost", kaže Nikolaidis.
"Međutim", navodi", "kada govorimo o ekonomiji i društvenim vrijednostima - to nije ono što su zamišljali oni koji su podržavali projekat crnogorske nezavisnosti".
"Dakako, stvari se u životu ne odvijaju onako kako zamišljamo, no mislim da se zaista moglo uraditi više. Ne samo u onom kompleksu koji obično nazivamo vladavina prava nego prije svega u onome što se starinski zove pravednim društvom. Naravno, vladavina prava ne garantuje i pravedno društvo i toga smo nažalost na bolan način postali svjesni. Međutim, sve one manjkavosti koje se vuku iz tranzicije ne samo da nijesu ispravljene nego su dodatno zaoštrene i postale su još ozbiljniji problem Crne Gore", smatra Nikolaidis.
Na razlike, ali ne klasne, koje duboko dijele crnogorsko društvo upozorava i profesorica Gordana Đurović.
"Neke naše podijeljenosti ostale su jednako duboke možda i dublje zato što nijesmo riješili nekoliko velikih društvenih tema. Pitanje vjerskih zajednica i povezana pitanja imovine, pitanje službenog jezika, zastava i uopšte tema iz toga korpusa identitetskih pitanja, koja u stvari treba da potvrde našu, da kažem, poziciju, porijeklo i neki dio koji nas spaja. Mislim da su to pitanja kojima bi se trebalo sada malo intenzivnije baviti. Jer 13 godina je prošlo mnoge važne stvari su završene ali one koje nijesu treba im se ozbiljno pristupiti i što prije se njima baviti", zaključila je Đurović.
Iako profesorica Jelušić smatra da je obnova nezavisnosti bila neophodna, ona primjećuje da je poslušnost i nedostatak građanskog bunta devastirao Crnu Goru.
"Najgore što je proisteklo iz ratova devedesetih su zapravo fatalizam i ćutanje, kojima su građani pratili to kako su vladajući režimi legitimisali sopstvene izopačenosti i laži, predstavljajući se uvijek kao žrtva nečije agresije. Poslušnost je više devastirala Crnu Goru pa i Balkan, od svih surovosti i divljaštava rata, a uz nju je išla i nepodnošljiva inercija", kaže Jelušić i zaključuje:
"Ne treba očekivati da naše probleme vidi svijet, kojem smo duboko ispod 'radara'. Građani moraju, izgleda, 'dotaći dno' da bi počeli da izranjaju."
Facebook Forum