Piše: Ines Šaškor
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Beogradom i Banjom Lukom hodaju prosvjedne kolone. U Hrvatskoj kolone su na granicama. Deseci tisuća ljudi hrle na skijanje.
Hrvatsku nije zahvatio val javnih prosvjeda.
Društvene mreže senzibilizirale su javnost na događanja u susjedstvu. Izražava se solidarnost i razumijevanje za razloge prosvjeda. Traže se zajednički nazivnici – opće nezadovoljstvo stanjem pravne države, pravosuđem, spregom policije, organiziranog kriminala i politike.
Ljudi se javljaju, pišu postove, na lokalnim radiostanicama komentiraju događanja. I takozvani ozbiljni mediji šalju reportere, izvještavaju o događajima, razgovaraju s ljudima, sudionicima demonstracija ili s analitičarima razmatraju okolnosti, prognoziraju ishode.
Bila su i dva-tri pokušaja organiziranja skupova solidarnosti s građanima Banje Luke, sa skromnim odazivom. Baš i poput pokušaja imitiranja prosvjeda Žutih prsluka. Nisu imali odaziva.
Prosvjedne šetnje i štrajkovi brodograđevnih radnika pulskog Uljanika i riječkog Trećeg maja zbog neisplaćenih plaća i kraha njihovih poduzeća nisu izazvali solidarnu reakciju građanstva.
Pročitajte:
Već dulje vrijeme u Hrvatskoj nema većih javnih prosvjeda. Veliki politički prosvjedi za vrijeme vladavine Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) zbili su se prije više od 20 godina i to zbog udara Franje Tuđmana na nezavisni Radio 101.
Za vrijeme vlasti lijevo-liberalnih koalicija odvijali su se desničarski prosvjedi orkestrirani od HDZ-a. Zbog optužnica za ratne zločine protiv hrvatskih generala održano je više prosvjeda početkom 2000. godine, a zbog prava branitelja "šatoraški prosvjed" okupirao je dio Zagreba ispred Ministarstva branitelja gotovo dvije godine (od 2014. do 2016. godine). I to je manje-više sve.
Sindikalni prosvjedi ograničeni su i strogo funkcionalni. Najčešće su sredstvo pritiska u pregovorima za plaće i druga radna prava. Sudjeluju uglavnom sindikalni povjerenici, rijetko i članstvo.
Posljednji veliki sindikalni prosvjedni skup održan je prije 20 godina. Jednog od njegovih vođa HDZ je učlanio u stranku i lansirao u Sabor. Politički je eutanaziran. Drugi je sam osnovao stranku koja je u međuvremenu propala. Otada nije bilo sindikalne akcije sa značajnom političkom težinom.
Sve u svemu, na radost svojih političara, Hrvatska ostavlja dojam zemlje u kojoj vlada socijalni i politički mir.
Tek konkretno nasilje prema pojedincima izaziva reakciju. Brutalno premlaćivanje mlade djevojke u jednom kafiću Zadru, uz šutnju i okretanje glave ostalih gostiju i vlasnika, izazvalo je ogorčenje. Ono je pojačano puštanjem batinaša, višestruko registriranog nasilnika, na slobodu iz proceduralnih razloga. Nije mu još presuđeno. U pritvoru je proveo šest mjeseci. U Zadru su organizirani javni prosvjedi, tražila se izmjena Zakona o kaznenom postupku koji omogućuje zakonito zavlačenje sudskih procesa.
Uzbunila se javnost u Hrvatskoj. Političari su se odjednom trgnuli, pridružili se općem zgražanju i obećali hitne izmjene Zakona o krivičnom postupku (ZKP). Na višegodišnja upozoravanja stručnjaka i građana nezadovoljnih beskonačnim trajanjem sudskih postupaka političari su se oglušivali.
Smrt dječaka u Metkoviću, zbog liječničkog nemara također je digla lokalnu zajednicu na noge. Politika je opet reagirala pod pritiskom. Državna komisija ekspresno je ustanovila liječničke propuste, kao i komisija stručne liječničke asocijacije. Prosvjedi su se smirili. Na brojna upozorenja o slabostima organizacije zdravstvene službe, nedostatak liječnika i medicinskog osoblja kao i opreme, političari su uvijek odgovarali birokratskim praznim obećanjima.
Konkretno nasilje, konkretna nepravda mobilizira građane. Ljudi se mogu poistovjetiti sa žrtvama nasilja, s konkretnim osobama. Solidarnost tada dolazi do izražaja. Također ih mobiliziraju komunalni problemi, bespravna gradnja, devastacija okoliša i kulturne baštine. Organiziraju se i specifične grupe za pritisak, zainteresirane za pojedina konkretna pitanja. Tu je u posljednje vrijeme aktivna konzervativna civilna scena, angažirana protiv prava na pobačaj, istospolnih brakova, Istanbulske konvencije, Marakeškog sporazuma i slično.
Konkretne akcije i inicijative mogu računati na odaziv građana. To je prostor u kojemu im se čini da vrijedi djelovati i da se nešto može izmijeniti.
Opći društveni plan davno je napušten. Na javnoj pozornici nema artikuliranih ozbiljnih društvenih zahtjeva. Zato nema ni velikih prosvjeda. Političari i pripadajući establišment skloni su tumačenju da je to zbog toga što je institucionalni demokratski okvir u Hrvatskoj dovoljno stabilan i razvijen da masovno javno demonstriranje nije ni potrebno. Društveni zahtjevi mogu se slobodno komunicirati kroz institucije.
Ozbiljni analitičari nisu tako optimistični. Oni registriraju činjenicu da su tri četvrtine građana nezadovoljne smjerom kojim zemlja ide. Netko je ovih dana primijetio – jest, građani su nezadovoljni, ali to izražavaju u anketama a ne i na ulici. Zašto je tome tako – nema cjelovitog odgovora. Spominje se nedostatak tradicije i političke kulture otpora, podanički mentalitet, nedostatak kritične mase nezadovoljnika, manjak vizije i artikuliranog programa, izostanak vodstva.
Vlast korumpira ljude masovnim klijentelizmom, ostali, i to stotine tisuća ljudi, napuštaju zemlju.
Vlast korumpira ljude masovnim klijentelizmom, ostali, i to stotine tisuća ljudi, napuštaju zemlju. To deprimira i pasivizira ljude, upozorava se. Na djelu je "meki autoritarni sustav", izjavio je ovih dana politolog Anđelko Milardović. Demokracija je postala "rafinirani oligarhijski sustav" u kojemu je samo onih 15-ak minuta na biračkom mjestu ostavljeno za građane, a sve ostalo je moćna manipulacija.
U takvim okolnostima javni prosvjedi imaju izgleda samo kada su izravno usmjereni i ograničeni na konkretan problem. Izražavanje općeg nezadovoljstva na javnim prosvjedima koji okupljaju razne društvene slojeve različitih pa i suprotstavljenih svjetonazora pogodno je za rast antisistemskih populističkih pokreta i stranaka.
Nakon višetjednih prosvjednih noćnih šetnji tisuća ljudi Zagrebom prije nekoliko godina, inspiriranih pokretom Occupy, iz mora raznorodnih, često proturječnih zahtjeva o svemu i svačemu, izrastao je samo – Živi zid.
Živi dokaz da prosvjed može biti izigran.
Facebook Forum