U 61. godini života u Zagrebu je preminula Jasna Babić, jedna od najcjenjenijih hrvatskih novinarki.
Jasna Babić rođena je 1957. godine u Zadru, novinarstvom se počela baviti u omladinskoj štampi, a 1988. ušla je u profesionalne vode.
Najveći dio bogatog novinarskog iskustva stjecala je na terenu, od prvih reportaža u Poletu do dokumentiranja raspada Jugoslavije, najprije u Danasu, a onda i u Zapadu, jednom od prvih privatnih novinama u ondašnjoj Jugoslaviji.
Bila je među osnivačima tjednika Globus, a pisala je i za Slobodnu Dalmaciju, Nacional, 24express, Lupigu.com i mnoge druge. Autorica je i dviju knjiga: ‘Zagrebačka mafija’ (2003.) o kriminalizaciji hrvatske politike i pravosuđa i ‘Urota Blaškić’ (2005.) o podzemnom hrvatskom savezništvu u komadanju Bosne i Hercegovine. O toj je temi, u suradnji s kolegicom Melisom Skender, pisala u tekstu koji je u kolovozu 2017. objavljen u Novostima.
U svibnju ove godine Hrvatsko novinarsko društvo dodijelilo joj je nagradu Otokar Krešovani za životno djelo.
‘Kao i mnoge njezine kolegice i kolege bez stalnog je zaposlenja, a sudbinu suvremenog prekarnog proletarijata dijeli s brojnima iz vlastite generacije, ali i onih koji su tek krenuli na put novinarstva.
Od siječnja 2015. bila je vezana je uz invalidska kolica.
‘Slobodu nam nitko neće dati, novinari imaju onoliko slobode koliko su je sami napravili. Ni više ni manje. I ne želim uopće da mi Sabor, da mi bilo tko jamči slobodni prostor, jer to znači da mi je darovan. Kad je nešto darovano, kad je sloboda darovana, bila to i sloboda novinarstva, onda se, brate mili, može i oduzeti. Onaj tko daje, taj i uzme. Nismo se baš mi novinari pretrgli od toga da sačuvamo svoje pravo na slobodu riječi, slobodu govora i slobodu novine’, jedna je od poznatijih njenih izjava citiranih tokom dodjele nagrade.
U siječnju 2016. Jasna Babić napisila je dnevnik za RSE koji možete pročitati ovdje.
