Sloboda medija u svijetu u 2016. pala je na najnižu tačku u posljednjih 13 godina, uz do sada nezapamćene prijetnje novinarima i medijskim kućama u velikim demokratijama i strožije kažnjavanje u autoritarnim državama, te jačanje aktivnosti Rusije i Kine na jačanju uticaja izvan granica te dvije države, navodi Fredom House u godišnjem izvještaju o slobodi medija u svijetu.
Ključne ocjene iz izvještaja su da samo 13 posto svjetske populacije uživa u slobodi medija koja podrazumijeva medijsko okruženje u kojem je pokrivanje političkih vijesti jako, sigurnost novinara garantovana, miješanje države u medijske poslove minimalno, a mediji nisu pod teškim pravnim ili ekonomskim pritiscima. Djelimičnu slobodu medija uživa 42 posto svjetske populacije, dok 45 posto živi u državama u kojim nema slobode medija.
U izvještaju Freedom House među državama sa najvećim padom na listi slobode medija u svijetu u 2016. – od četiri poena, našla se Srbija.
Freedom House navodi da je premijer Aleksandar Vučić "iskoristio predizbornu kampanju da preko provladinog tabloida Informer diskredituje medije koji mu nisu naklonjeni, neosnovano otužujući kritički orijentisane novinare za veze sa mafijom ili dosluh sa stranim obavještajnim službama".
Takođe se navodi kako je Srbija pala na listi i zbog povećane vladine kampanje diskreditovanja medija koji je kritikuju i čistke osoblja Radio-televizije Vojvodine nakon što je vladajuća nacionalna stranka (Srpska napredna stranka Aleksandra Vučića) pobijedila na izborima u ovoj pokrajini.
(Video - Protest zbog smjena u Radio-televiziji Vojvodine, maj 2016)
Od ostalih zapadnobalkanskih država djelimičnu slobodu medija imaju Hrvatska (76 mjesto), Crna Gora (84), Kosovo (96) i Bosna i Hercegovina (103), dok je Makedonija među državama bez slobode medija - na 139. mjestu.
Kako navodi Freedom House, politički lideri u zemljama Zapadnog Balkana pojačali su pritisak na nezavisne medije, očigledno ohrabreni oslabljenim zahtjevima Evropske unije da unaprijede demokratske standarde na putu ka članstvu u Uniji.
U Makedoniji vladajuća partija imala je znatnu kontrolu nad vijestima putem javne televizije i provladinih privatnih medijskih kuća, a novinari su rizikovali da budu napadnuti, pa i od policije, dok su pratili antivladine proteste.
(Video - Jedan dan 'Šarene revolucije' u Makedoniji: Aktivisti uhapšeni, pa pušteni, juni 2016.)
Makedonija bilježi pad na listi slobode medija i zbog toga što je vladajuća stranka (VMRO-DPMNE) pooštrila kontrolu nad vijestima putem nove televizijske stanice, te zbog pojačanog fizičkog sprečavanja novinara u radu ili napada na njih.
Na Kosovu su, navodi se, zabilježeni izvještaji da je premijer telefonski prijetio novinaru zbog teksta, što je doprinijelo utisku da zvaničnici malo poštivaju slobodu medija.
Zvaničnici u Crnoj Gori, državi kandidatu za EU, navodi Freedom House, isključili su fotografe i snimatelje sa sjednice parlamenta prošlog ljeta, što je bila prva takva zabrana u državi.
Gledano u globalu, oslabljeno izvještavanje kritičkih novinara, zajedno s pasivnijom EU, stvorilo je na Balkanu nove mogućnosti za ruske medijske kuće koje promovišu teme o zajedničkoj slavenskoj istoriji i kulturi, te teorije zavjere o prijetnjama od NATO-a, konstatuje Freedom House.
Turska, Mađarska i Poljska
Osim Srbije, države koje su zabilježile najveći pad na listi slobode medija su Poljska (6 poena) Turska (5), Burundi (5), Mađarska (4), Bolivija (4) i Demokratska Republika Kongo (4), a kao posebno zabrinjavajuću situaciju Freedom House izdvojio je stanje slobode medija u Turskoj, Mađarskoj i Poljskoj.
U Turskoj je haotična posljedica pokušaja državnog udara u julu protiv predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana pogoršala ionako lošu situaciju za nezavisne, kritički orijentisane medije. U okviru vanrednog stanja u državi vlasti su zatvorile brojna mjesta za prodaju štampe, ostavljajući tako bez posla hiljade novinara i radnika u medijima, te se obrušile na medije na društvenim mrežama i kritički orijentisane web stranice.
(Video: Neuspio pokušaj vojnog udara u Turskoj, juni 2016)
U Mađarskoj je konzervativna vlada postepeno utvrdila kontrolu nad medijima od preuzimanja vlasti 2010 godine. Zatvaranje i zatim naknadna prodaja jedne od najstarijih i najistaknutijih novina u Mađarskoj Népszabadság pokazala je odlučnost vlade da ušutka kritičke medije.
Freedom House navodi, međutim, da je pogoršanje stanja slobode medija u Mađarskoj i Turskoj neiznenađujuće, jer je takav trend već nekoliko godina, te kao zabrinjavajuću novu pojavu ocjenjuje oštar pad slobode medija u Poljskoj. U toj državi, navodi se, konzervativna vlada Stranke zakona i pravde bojkotovala je vodeće kritički orijentisane medije i učvrstila političku kontrolu nad javnim emiterom, dok su firme u državnom vlasništvu preusmjerile novac za oglašavanje provladinim medijima.
Politički uticaj u demokratskim državama
Zvaničnici u više autoritarnih sistema, poput Turske, Etiopije i Venecuele koristili su političke ili društvene nemire kao izgovor da pojačaju represiju na nezavisne ili opoziciji naklonjene medije, ali Fredom House kao poseban problem u 2016. ističe to što su i političari u demokratskim državama pokrenuli ili pojačali napore da utiču na oblikovanje medijskih izvještaja, delegitimizirajući medije, primjenjujući politički uticaj na javne emitere i pomažući njima naklonjene privatne medije.
Donald Trump je, navodi Freedom House, "omalovažavao novinare i kao kandidat i sada kao predsjednik Sjedinjenih Država, odbacujući ulogu medija u držanju vlade odgovornom za njene riječi i djela".
"Politički lideri i druge političke snage u mnogim demokratijama – uključujući SAD, Poljsku, Filipine i Južnu Afriku – atakovali su na kredibilitet nezavisnih medija i novinarstvo zasnovano na stvarnim činjenicama, odbijajući tradicionalnu ulogu medija kao posmatrača u slobodnim društvima", rekla je direktor istraživanja za godišnji izvještaj Freedom House Jennifer Dunham.
Predsjednik Freedom House Michael J. Abramowitz upozorio je kako žestoki napadi u demokratskim državama na izvještavanje zasnovano na čijenicama dovode u opasnost slobodu medija širom svijeta.
"Kada političari u Sjedinjenim Državama grubo kritikuju medije, to ohrabruje političare u inostranstvu da čine isto. Kritički napadi na pojedine novinare i medijske kuće u Sjedinjenim Državama podrivaju status naše demokratije kao modela slobode medija", ocijenio je Abramowitz.
Globalni uticaj autoritarnih lidera
Problem dodatno usložnjavaju autoritarni lideri pojedinih država koji utiču na medije u demokratskom svijetu, ocjenjuju u Fredom House, a Jennifer Dunham navodi da je "Rusija Vladimira Putina pionir u globalizaciji državne propagande".
"Rusija manipuliše vijestima i medijskim sadržajima na društvenim mrežama u Evroaziji i istočnoj Evropi. Sada vidimo da se ruska manipulacija širi na zapadnu Evropu i Sjedinjene Države", navela je Dunham.
Osim Rusije, osjetio se i globalni uticaj Kine preko medijskih kuća u vlasništvu velikih privatnih kompanija čiji ekonomski uspjesi ovise o dobroj volji Pekinga. Eklatantan primjer toga je kada su privatni prokineski mediji u Hong Kongu neprestano prenosili iznuđene izjave političkih zatvorenika iz kineskih zatvora. Istovremeno, Kina je nametnula neke od najoštrijih kazni za kriticizam u online sferi, te pooštrila restrikcije u emitovanju vijesti putem web potrala i blokirala strane web stranice i aplikacije.
Evroazija ostaje najgora
Deset najgore rangiranih država i područja u izvještaju Freedom House o slobodi medija u svijetu u 2016. su Azerbejdžan, Krim, Kuba, Ekvatorijalna Gvineja, Eritreja, Iran, Sjeverna Koreja, Sirija, Turkmenistan i Uzbekistan.
Takođe područje Evroazije ostalo je među najgorim regionima kada je u pitanju sloboda medija. U jednoj od posljednjih ruskih nezavisnih medijskih grupacija, RBC, tri urednika zamijenjena su drugim iz državne novinske agencije TASS, a nakon izvještavanja o evidentnoj korupciji u koju su umiješani porodica i saradnici predsjednika Putina.
Suočena sa medijima pod kontrolom Kremlja koji šire dezinformacije i potkopavaju legitimitet ukrajinskih institucija, vlada u Kijevu nastavila je ograničavati pristup brojnim ruskim medijskim kućama i odbila ulazak desecima ruskih novinara.
U Armeniji su snage sigurnosti pokazale nedostatak poštivanja medija tokom drugog za redom ljeta masovnih protesta, brutalno napadajući nekoliko novinara.
Restrikcije u Africi i na Bliskom istoku
Kao i u Aziji, vlasti u nekoliko zemalja u subsaharskoj Africi i na Bliskom istoku proširile su restriktivne zakone na online sferu ili jednostavno ukinule telekomunikacijske usluge u ključnim periodima, naprimjer prije izbora ili tokom protesta.
Etiopska vlada – inače jedan od najgorih prekršilaca slobode medija – u 2016. godini je pojačala represiju nad nezavisnim medijima, i prije i nakon što je donesena oktobarska deklaracija o suzbijanju antivladinih protesta.
U Južnoj Africi, koja se dugo smatra jednom od najslobodnijih medijskih sredina u subsaharskoj Africi, politizirano rukovodstvo južnoafričkog javnog emitera SABC-a otpustilo je novinare koji su protestovali zbog ograničavanja u izvještavanju o nasilnim protestima uoči lokalnih izbora.
U Demokratskoj Republici Kongo, gdje predsjednik Joseph Kabila pokušava da ostane na vlasti uprkos tome što je njegov mandat podstakao političku krizu, vlasti su se miješale u rad nezavisnih i stranih medija i ometale pristup medijima na društvenim mrežama.
Nova vlada tanzanijskog predsjednika Johna Magufulia reagova je na kritike u štampi i online medijima tužeći novinare za klevete i namećući nova ograničenja putem Akta o medijskim uslugama.
Konflikti koji su nastavljeni u Iraku, Siriji i Jemenu ove zemlje su učinili najsmrtonosnijim mjestima za novinare u 2016.
Pokušaji da se uspostavi stabilna demokratija u Tunisu bili su otežani upitnom sigurnošću, predsjedničkim retoričkim napadima na medije i rastućim miješanjem policije u rad novinara.
U Izraelu je premijer Benjamin Netanyahu preko svog Facebook profila osudio rad dvoje uglednih istraživačkih novinara, a optužen je za konspiraciju sa vlasnicima ključnih medija u cilju oblikovanja medijskog izvještavanja.
Tokom godine bilo je nekoliko pozitivnih primjera, kao kada su vlasti u Afganistanu, Argentini, Panami i Šri Lanki napravile pomake na unapređenju okruženja za rad medija, ali tek ostaje da se vide praktični efekti mnogih od ovih poboljšanja.
Američke kritične tačke
Usred pogoršanja ekonomske i političke krize u Venecueli novinari su često ometani ili im je zabranjivan pristup mjestima događaja dok su pokušavali izvještavati sa protesta. Izvještače sa protesta napali su policija i demonstranti.
U Boliviji, administracija predsjednika Eva Moralesa vršila je pritisak na kritički orijentisane novinare, prijeteći im tužbama i otpužujući za laži tri medijske kuće koje su izvještavale o slučaju korupcije.
U Argentini je vlada predsjednika Mauricia Macrija uspostavila povoljniju politiku u oblasti medija od prethodnih, nastavivši redovne konferencije za medije i smanjujući propagandu u u državnim glasilima. Ipak, najveće pritvatne medijske kuće u državi pokazale su znake povratka na stare obrasce dosluha sa vladom.
Facebook Forum