Problem u kojem se našao Tomislav Karamarko tipičan je za političare diljem zemaljske kugle. Famozni sukob interesa institut je koji javno dobro treba zaštiti od zloupotrebe moći koju političar objektivno posjeduje.
Karamarkova supruga radila je kao konzultantica za firmu profesionalnog lobista inozemne kompanije (mađarski MOL) s kojom je hrvatska država u ozbiljnom sporu. K tome, lobist je i obiteljski prijatelj. I bivši član uprave domaće tvrtke (INA) u kojoj MOL ima 49 posto vlasničkog udjela i upravljačka prava. A upravljačka prava, bez dosegnutih 50 % udjela, dao im je Ivo Sanader. On je zbog pozamašnog mita u toj operaciji pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu. Pa je Ustavni sud poništio presudu zbog narušenih ljudskih prava. Predsjednik mađarskog MOL-a u Hrvatskoj je lice s tjeralice. U Sanaderovoj Vladi Karamarko je bio – ministar policije. A kada je postao prvi potpredsjednik Vlade javno se založio da se arbitražni postupak s MOL-om prekine i krene u izravne pregovore. U međuvremenu, INA razvojno stagnira. A Ana Karamarko više ne radi za lobista.
Je li ovo opis klasičnog sukoba interesa, pa možda i nešto više od toga? Ili, kako se to danas kaže, nezgodni timeline, u kojoj su se posložile slučajne indicije, a ne i zatvoreni krug dokaza?
Tomislav Karamarko očekivano negira da je počinio išta što bi štetilo interesima Hrvatske. Optužbe na svoj račun – opet očekivano – tumači pokušajem napada na Hrvatsku, destabilizacijom vlasti, itd. U seriji javnih istupa, prepunih PR trikova i zamjena teza, oštricu pokušava usmjeriti na opoziciju: ''Oporba je obećavala pakao i u paklu će završiti''. Kombinacija patetike i prijetnji u javnim istupima odavno odlikuju toga političara.
Saborsko povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa odlučivat će o slučaju Karamarko. Onako kako hrvatski propisi reguliraju to sklisko područje, sukob interesa u ovom slučaju bit će teško dokaziv. Osim toga, povjerenstvo nema ovlasti istražnog tjela, niti su njegove odluke od faktičke težine. I predsjednicu države nedavno je isto povjerenstvo proglasilo krivom za sukob interesa (u slučaju donacija iz kampanje koje je preusmjerila preko matične stranke, HDZ-a, i tako izbjegla platiti porez), a ona je uzvratila – učinila bih opet isto i optužila povjerenstvo za politikanstvo. I što joj se dogodilo? Ništa.
Tako bi moglo biti i s Tomislavom Karamarkom. Što god povjerenstvo utvrdi, ta odluka nema nikakvih posljedica na status osobe o kojoj se radi.
Ovdje je riječ o političkom pitanju. Tomislav Karamarko učinio je naprosto nešto što se u ozbiljnim državama ne radi.
Koje će biti posljedice? Izravno, vjerojatno nikakve. Dugoročno, Karamarko je temeljito poljuljan.
Prvo, riječ je o iznimno nepopularnom političaru. Teško je naći primjer da političar bude jednako nepopularan i kao šef opozicije i kao izborni pobjednik. Njegov policijsko-obavještajni background iz kojega je baštinio netransparentan način vođenja politike, politička prevrtljivost, skromna komunikacijska kultura i izbjegavanje javnog političkog dijaloga, učinili su da je godinama na vrhu liste najnepopularnijih hrvatskih političara. K tome, politički stavovi koje zastupa izrazito su konfliktni i dijele društvo.
Drugo, Vlada u kojoj je Karamarko prvi potpredsjednik naprosto ne funkcionira. To nije samo Karamarkova krivnja, ali on je lider najjače stranke i njegova je odgovornost najveća. Karamarko je u konfliktu i s premijerom kojeg je sam doveo i s glavnim koalicijskim partnerima. Pri tome, konflikti koji su vidljivi svode se na sukobe oko prestiža i utjecaja, a ne vitalnih pitanja za zemlju i građane. Loša preporuka za svakog lidera.
Treće, Karamarko je na ispitu i u vlastitoj stranci. Nedavno je premoćno izabran za predsjednika HDZ-a, uz dvije važne napomene – nije imao protukandidata, a izlaznost na unutarstranačkim izborima bla je 40 posto. Za poslovično disciplinirani HDZ neizlazak na izbore je poruka lideru. Uz to, HDZ, iako formalni izborni pobjednik, nema premijersko mjesto, niti ostvaruje neprikosnoveni utjecaj na državnu politiku, što je za mnoge članove HDZ-a nepojmljivo. Tu su još i nerealizirana osobna očekivanja brojnih stranačkih ljudi. Ukratko, Karamarkova pozicija u stranci i nije tako neprikosnovena kao što se čini.
Sve su to elementi koji ukazuju da Tomislav Karamarko, uz problem sa sukobom interesa, ima još političkih problema
Sve su to elementi koji ukazuju da Tomislav Karamarko, uz problem sa sukobom interesa, ima još političkih problema. Odnos snaga u HDZ-u i u vladajućoj koaliciji svakako će utjecati i na razrješenje ''afere konzultantica'', kako javnost naziva aktualnu aferu koja je pogodila lidera najjače stranke.
Što građani od svega toga imaju?
Hrvatska još nije dostigla standard demokratske zemlje u kojoj bi afera ovakve vrste bila automatska politička smrtna presuda za aktere. Plemensko shvaćanje funkcije kao plijena dominira javnim prostorom.
Pa ipak, nešto se kreće. Niti s jedne ozbiljne adrese, političke, medijske ili od strane raznih udruga i asocijacija, nije stiglo odobravanje za Karamarkov postupak.
Bio ili ne bio u sukobu interesa, Tomislav Karamarko sukobio se sa zdravom pameti.
