Nema nikakvih hrvatskih službenih reakcija na rusko-srpske razgovore o nabavi ruskog oružja za Srbiju. U Ministarstvu obrane uputili su nas na odgovor resornog ministra na prozivanja iz beogradskog Ministarstva vanjskih poslova otprije nekoliko dana. Po ocjeni analitičara, priče o naoružavanju služe za skretanje pažnje sa drugih tema.
Na naš upit, u hrvatskom Ministarstvu obrane kažu kako nemaju nikakvih posebnih komentara na susret Rogozin – Vučić da nemaju potrebu ništa dodati onome što je ministar obrane Ante Kotromanović pred koji dan odgovorio na napade iz beogradskog Ministarstva vanjskih poslova. On je tada u pismu naslovljenom na ministra Ivicu Dačića pozdravio Dačićevo zalaganje za mir, i izrazio žaljenje što do njega nije došlo ranije. Tako bi se vjerojatno spasilo desetke tisuća nevinih žrtava stradalih u ratovima u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, koje je inicirala tadašnja srbijanska vlada, u kojoj su Dačić i njegov šef Vučić bili visoki dužnosnici, stoji u pismu. Kotromanović je ponovio da Hrvatska nema neprijateljske namjere prema Srbiji, da je uvažava kao susjeda i da podupire njezin europski put. Što se tiče srbijanskih planova za modernizaciju naoružanja, hrvatski ministar obrane kaže kako se „raduju ako su na bilo koji način pomogli da srpska Vlada odluči izdvajati više sredstava za razvoj vlastite vojske jer je ulaganje u obranu - ulaganje u vlastitu sigurnost.“
Vojni analitičar Igor Tabak u izjavi za naš radio kaže kako je jako puno onoga što se čulo nakon susreta Rogozin – Vučić čisti marketing, bilo ruskog naoružanja, bilo srpske vojne industrije koja je u državnom vlasništvu, pa je razumljivo da je država i reklamira.
„Potpuno je drugo pitanje koliko se u jednoj zemlji koja je kandidat za članstvo u Europskoj uniji sredstva takvih državnih poduzeća mogu tretirati odvojeno od državnih sredstava. Prema tome, tu je malo upitna teza da investiranja iz državnih poduzeća u takvu proizvodnju nisudržavna investicija. Eurostat se s time vjerojatno ne bi složio, ali – bože moj – zato je Srbija još uvijek kandidat za Europsku uniju. O tome će vjerojatno idućih godina nešto naučiti.“
Tabak podsjeća da brojne vojske u susjedstvu trebaju modernizaciju, među njima i hrvatska i srpska, ali da se ta činjenica vrlo rijetko koristi u političke svrhe na način kako se to posljednjih tjedana i mjeseci radi- prvenstveno u Srbiji.
„U Srbiji je hrvatsko moderniziranje oružanih snaga postalo jedna par exellence politička tema, koja jako dobro prolazi u domaćoj javnosti i medijima, i koja vrlo vjerojatno skreće pažnju s puno drugih stvari – recimo činjenice da Srbija treba platiti ruski plin, da postoji niz drugih investicija koje se pokušava realizirati pa ili idu, ili ne idu poput mreže auto-cesta i željezničke mreže. To su problemi kakve u krajnjoj liniji vidimo i u Hrvatskoj, ali nije se krenulo koristiti teme iz susjedstva za njihovo prikrivanje.“
On je dodao i kako kuloari u Srbiji naveliko govore o mogućim prijevremenim izborima, i da je tema poput ove izuzetno zahvalna za skretanje pozornosti. „Nešto kao partizani i ustaše kod nas u Hrvatskoj kad dođe predizborna godina,“ kazao je.
Ova je regija i dalje opterećena prošlošću i ratovima devedesetih, i to nije samo rat 1999. godine, na koji se Vučić često poziva, nastavlja Tabak.
„Ima tu i ratova s početka devedesetih, koji su u ostalim državama regije malo prisutniji nego rat iz 1999. To su oni isti ratovi zbog kojih Vučić u Srebrenici naiđe na ne baš presrdačan doček, to su oni isti ratovi koje je spominjao hrvatski ministar obrane u svom odgovoru na prozivanja iz Ministarstva vanjskih poslova Srbije. Očito tu postoji za proraditi još i povijesne i političke materije, i u tom postupku zapravo je šteta gledati ovakva politiziranja koja dižu tenzije, a ne donose ništa korisno niti racionalno u čitavu debatu.“
