Holandski portal "Sargasso" nedavno je objavio kolika su primanja zvaničnika u EU. Najplaćeniji su ljudi na čelu institucija EU, a potom premijeri vodećih evropskih sila. Najplaćeniji u tom domenu je premijer Luxemburga Xavier Bettel, sa platom od 288.000 eura, a iza njega sa 250.000 eura godišnjom platom je njemačka kancelarka Angela Merkel.
Iako visoka, primanja ovih političara ne idu na štetu njihovih građana, jer prosječna plata u Luxemburgu na primjer iznosi više od 6.000 eura. U BiH stanje je, pak, drugačije. Političari su, zajedno s pozicijama direktora javnih ili kompanija u kojima država ima dominantan uticaj, najplaćeniji. Dok je prosjek plate građanima jedva 400 eura, političari inkasiraju oko 3.000, ne računajući i brojne prinadležnosti, dok direktori, obično interesno povezani s politikom, zarade i preko 10.000 eura.
Nedavno je objavljeno kako je najplaćeniji evropski zvaničnik predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker, koji godišnje zaradi 317.000 eura. U stopu ga prati predsjednik Evropskog vijeća Donald Tusk, čija godišnja primanja iznose 298.000 eura. Potom slijede premijeri evropskih zemalja, među kojima je najplaćeniji premijer Luksemburga Xavier Bettel sa 288.000 eura, nakon kojeg je i njemačka kancelarka Angela Merkel sa oko 250.000 eura. Britanski premijer David Cameron godišnje primi 195.000, a francuski predsjednik Francois Hollande zarađuje 179.000 eura.
Plate evropskih parlamentaraca iznose nešto više od 7.900 eura. U odnosu na plate evropskih zastupnika, bh parlamentarci, reklo bi se, zarađuju tek siću. No, razlika je mnogo drastičnija ako se uzme u obzir da su njihove kolege u Evropi plaćene jedva dva puta iznad prosječnih evropskih primanja, dok su u BiH veće šest do osam puta, i to u zemlji u kojoj je 44 posto stanovništva nezaposleno. Pri tome, direktori kompanija koji su od interesa za političke elite zarađuju desetine hiljada eura, dok drugi propadaju, upravo zahvaljujući neradu političara koji su basnoslovno plaćeni.
Jedno od poslijednjih preduzeća u vlasništvu Vlade Republike Srpske, banjalučki AD ˝Kosmos˝, na rubu je stečaja. Radnicima se godinama duguje za plate i doprinose, a oni su već mjesecima u štrajku. I dok budžetski korisnici u entitetima u sat znaju kada će im biti uplaćena plata, radnici „Kosmosa“ broje već 15. neuplaćenu platu. Kako žive - samo oni znaju. Priča Željka Nikolića, sindikalnog vođe radnika ˝Kosmosa˝, priča je desetina hiljada radnika širom BiH.
„Dođe trenutak da se nešto ne može platiti, tako da su neki troškovi dostigli takav nivo da očekujem da će biti, na pr. isključivanja struje. Telefon se naprežem da platim, najviše zbog djece, zato što mi je uvezan s internetom, da im makar to ne uskratim, uz ovo sve što sam im uskratio u zadnje vrijeme. Kad ima – ima, kad nema, okreneš se na drugu stranu. Nešto sam kobasica imao, pa nekog krompira, prošle godine, u onoj čitavoj poplavi uspio da nasadim i da dobijem nekog proizvoda. Brašno, pečemo hljeb. Imali smo nešto kukuruza, nekog bosančića, pa smo samljeli jednu vreću, kuruzu za puru. Tako neke stvari. Zimnica se napravila“, rekao je Nikolić.
Biti političar ili direktor javnog preduzeća blizak političkom miljeu, najunosnije je zanimanje u BiH. U utrci za fotelje sve su češće glumci, sportisti, novinari, pjevači… Razlog su svakako izuzetno visoka primanja. Oni, koji već decenijama rade sve da blokiraju prosperitet, zarađuju oko 3.000 eura mjesečno, ne računajući njihove prinadležnosti. U zemlji, u kojoj je prosjek plate oko 400 eura, biti političar je ravno ostvarenju sna. Koliko je to dobro ili pogubno po BiH, komentariše novinar i književnik Ahmed Burić.
„Ovo je pretpolitičko društvo. Mi još uvijek nismo definirali šta su pravi motivi bavljenja politikom i za šta ovdje politika služi. Ovdje politika još uvijek služi za nekakav instrument vlastitog probitka, sticanja vlastite koristi i jedan nivo osvetoljubivosti u odnosu na druge. Politika mora biti servis. Nikako glumac, ili sportist ili novinar ili bilo ko drugi, ne treba da bude ministar zato što treba da bude vlast, nego zato što treba da bude servis građanima. Ali, do toga je dug i trnovit put“, kaže Burić.
Država je za četiri godine političarima, izabranim i imenovanim, platila najmanje 3,7 miliona eura za nerad, odnosno za 'bijeli hljeb', što je privilegija kakve nigdje nema. Uz to brojne su i zloupotrebe, što je u svojim istraživanjima utvdio i CIN, čija glavna urednica Renata Radić kaže da „osim što imaju plaću, imaju pravo paušale, odvojene živote, školovanje i ostale neke beneficije, koje iznose puno, puno više u odnosu na samu plaću. Zadnja istraživanja su pokazala da recimo političari, osim što imaju plaću dok obavljaju funkciju, imaju i pravo na plaću kad završe funkciju, bez obzira koliko je ta funkcija trajala."
"Znači, mogu biti na funkciji dan, mjesec, mogu dobiti otkaz, poslije toga uživaju pravo i do godinu dana da primaju istu plaću koju su primali dok su bili na funkciji. Osim toga, imaju pravo na naknadu za odvojene živote. Tu smo istražili i vidjeli da to pojedini funkcioneri zloupotrebljavaju, na način da uzimaju tu naknadu iako žive i rade u istom gradu i sa svojom obitelji.“
Mada su pojedini kantoni ukinuli 'bijeli hljeb', što je bio i jedan od zahtjeva na prošlogodišnjim protestima, o smanjenjima plata se ne razmišlja ozbiljno.
U Kantonu Sarajevo su ukinuli i poziciju savjetnika koja je godišnje koštala 750.000 eura. 'Pozicija izmišljena za nerad', naveo je u jednom od medijskih istupa zastupnik Naše stranke Edin Forto. „Legendarne su već priče o tim savjetnicima koji četiri godine primaju platu, a nikad se ne pojave na posao, niko ne zna ni da postoje.“
U budžetu institucija BiH za 2014. godinu rashodi za bruto plate i troškove uposlenih iznose oko 644 miliona KM i zauzimaju 68 posto ukupnog budžeta. Iako je bilo prijedloga da se plate u državnim institucijama svedu na maksimalno tri prosječne plate u BiH, oni nisu naišli na podršku. Prema jednom od njih, plate parlamentaraca bile bi svedene na tek nešto više od 1.250 eura, dok bi najvišu platu imali članovi Predsjedništva, a koja bi iznosila oko 1.400 eura.
