U temi sedmice RSE bavimo se jednom sve češćom pojavom kod roditelja. Na ustajanje u pola noći i potajno provjeravanje društvenih mreža, odnosno aktivnosti svoje djece, ukazuju brojne statistike. Činjenica je da mladi sve više vremena provode na Internetu.
Slobodan pristup Internetu, naročito za maloljetnike, može biti i opasno mjesto socijalizacije. Zbog toga roditelji, kako sami priznaju, ponekad pribjegavaju špijuniranju. Drugi su, pak, roditelji uvjereni da teško mogu ući u trag aktivnostima svoje djece. Onda roditelji, najčešće u nemoći, ograničavaju djecu, ali ne u sadržajima koji prate, niti sa kim sve komuniciraju, nego samo u vremenu provedenom na Internetu. Na kraju i sami roditelji priznaju da dijete treba što prije naučiti kako da koristi Internet, ali pravilno.
Provjerili smo da li i kako roditelji kontrolišu sadržaje koje djeca koriste na Internetu i kako naći liniju ili balans između normalne i razumne potrebe da se prati šta rade, ali i da oni to ne osjećaju kao "špijuniranje", već da im se ukaže određeno povjerenje i sloboda.
Za Internet se može primijeniti stara izreka, za vatru i vodu, koja kaže da može biti dobar sluga, ali zao gospodar. Najizloženija opasnostima koje vrebaju u virtuelnom svijetu su djeca koja se, uglavnom, povezuju na društvenim mrežama, nesvjesna da upravo na ovim platformama mogu lako biti izložena zloupotrebama. U takvim okolnostima roditelji u Srbiji često nisu sigurni kako da se postave, pa nemali broj njih balansira između rigidne kontrole i nezainteresovanosti za aktivnost djece u sajber prostoru. Iskustva iz Srbije donosi Dušan Komarčević u tekstu Roditelji malo znaju o opasnostima koje nosi Internet.
Sigurnost na Internetu toliko je mala, gotovo i ne postoji. Najugroženija su djeca i maloljetnici. Protiv cyber kriminala u Bosni i Hercegovini teško se boriti. Kako bi upoznali djecu, ali i njihove roditelje, sa svim opasnostima koje vrebaju u virtualnom svijetu, policijske i obrazovne ustanove u Travniku pokrenule su zajednički projekat "Zaštita i kontrola djece na internetu". Više detalja u priči Selme Boračić Poteškoće u suprotstavljanju zloupotrebi djece na internetu.
Obično se za mlade smatra da su suvereni vladaoci socijalnih mreža i da su informatički mnogo pismeniji od svojih roditelja. No, roditelji u Crnoj Gori gotovo u stopu prate svoju djecu u tom virtualnom svijetu. Ne samo to, nego ih kontrolišu i pokušavaju da saznaju što više o njihovim aktivnostima, kao i prijateljima. Pojedina djeca na to gledaju blagonaklono, dok su drugi oprezniji i ne baš raspoloženi da dozvole roditeljima da pregledaju njihove profile - navode sagovornici Predraga Tomovića u tekstu Koliko Crnogorci kontrolišu svoju djecu na Internetu?
I u Hrvatskoj se, takođe, roditelji opravdano boje da njihovo dijete, tinejdžer ili adolescent može preko društvenih mreža ili drugih oblika komunikacije Internetom doći u dodir sa neželjenim sadržajima. Mladi ne žele da im roditelji kontrolišu pristup Internetu, jer im je to jedini medij putem kojeg sa prijateljima mogu pričati o stvarima koje žele držati samo za sebe. Psiholozi kažu da je u vrijeme uznapredovane tehnologije, jedini ključ - povjerenje između roditelja i djece. Više pojedinosti ima Enis Zebić u priči Nemoguće potpuno nadzirati ponašanje djece na internetu.