Mediji navode kako mađarska kompanija MOL planira početkom sljedeće godine zatvoriti sisačku rafineriju, s obrazloženjem da nije rentabilna. A gubici su – tvrdi hrvatska strana – uzrokovani time da MOL nije modernizirao Sisak, iako je takva odluka donesena. Hrvatska strana tvrdi da je MOL preuzeo kontrolu nad INOM nakon što je podmitio bivšeg hrvatskog premijera Ivu Sanadera, o čemu postoji pravomoćna presuda. U Sisku se ne mire sa mogućnošću zatvaranja rafinerije.
Otkako je u medijima procurila vijest kako mađarska naftna kompanija MOL, koja upravlja hrvatskom naftnom kompanijom INA, iako nije većinski vlasnik, planira vrlo brzo zatvoriti rafineriju nafte u Sisku, zaredali su prosvjedi, formiran je stožer za obranu rafinerije i radnih mjesta, stigla je i potpora radnika riječke rafinerije koja je u tek nešto boljoj situaciji.
Zaposlenici sisačke rafinerije ne mire se sa mogućim zatvaranjem rafinerije, tvrde da će prosvjeda biti još, a potporu im daje i sisačka socijaldemokratska gradonačelnica Kristina Ikić-Baniček.
„Mislim da bi se ekipa iz MOL-a, koja cijelo vrijeme inzistira na nekakvim korporacijskim interesima, trebala zapravo upitati – koliko vrijedi 1200 obitelji, koliko vrijedi 1200 života i njihovih karijera i svega onoga što proživljavaju kroz cijelu ovu situaciju“, naglašava gradonačelnica.
U MOL-u tvrde da su riječka i sisačka rafinerija u prošloj godini proizvele preko 100 milijuna eura duga, pa umjesto rafinerije u Sisku planiraju napraviti logističko-distributivni centar sa 150 zaposlenih i biorafineriju sa još sto.
Ostali bi dijelom bili zbrinuti kroz program zbrinjavanja koji na nivou cijele INE obuhvaća preko 300 ljudi, ali to još uvijek znači da bi njih nekoliko stotina iz sisačke rafinerije završilo na burzi, u gradu koji je nakon ratnog, doživio i mirnodopsko razaranje svoje industrije.
I dok Mađari tvrde da je sisačka rafinerija kao neuspješan mladi sportaš sa ambicioznim roditeljima – čitaj: hrvatskom Vladom - kojoj netko treba reći da im sin nema prespektivu, hrvatska strana odgovara da itekako ima. Nekadašnji Inaš, akademik Mirko Zelić tvrdi da sisačka rafinerija s dobrom upravom može biti profitabilna.
„Ali i kada ne bi bila profitabilna, rafinerija Sisak je tehnološka nužnost. Jer u ležištima koja se već iskorištavaju imamo još potencijalnih procijenjenih rezervi oko 40 milijuna tona ekvivalentne nafte. Imati domaću proizvodnju i ne ugasiti sisačku rafineriju, koja je bogom dana što se tiče pozicije i prerade naše relativno jeftine nafte – mislim da to treba podržati!“, konstatira Zelić.
Slučaj sisačke rafinerije dio je šire konfrontacije dva najveća dioničara u INI - hrvatske Vlade i MOL-a. Hrvatska strana zamjera Mađarima da od INE rade lanac maloprodaje proizvoda iz MOL-ovih rafinerija u Mađarskoj i Slovačkoj i da su zaustavili svako investiranje u istraživanja, razvoj i modernizaciju. Mađari odbijaju optužbe, a njihov glavni argument je da INA posluje pozitivno.
Kako god bilo, sisački dopisnik „Večernjeg lista“ Danijel Prerad koji je već dvije decenije kroničar svog grada kaže da se nije reagiralo pred 5 godina kada je trebalo i kada se još moglo.
„Od 2009. godine i odustajanja od druge faze modernizacije sisačke rafinerije svima je bilo jasno da MOL na nju više ne računa. A sada je ta odluka kao iznenada donesena. Nije to nikakva iznenadna odluka! Svi su znali da se to sprema, samo je ta odluka očito tempirana upravo zbog ovih arbitražnih postupaka postupaka na sudovima vani između hrvatske Vlade i MOL-a“, ocjenjuje Prerad.
On upozorava da nedavno pronađena analiza kako bi rafinerija bila profitabilna sa preradom 600.000 tona domaće nafte ne daje cijelu sliku. Naime, dnevni kapacitet rafinerije je 5.000 tona, i on pita - a što dalje nakon što se u 4 mjeseca ta količina preradi? Po njegovom sudu, nije vjerojatna ni opcija da Vlada preuzme rafineriju od MOL-a.
Međutim, ima ih koji ne odustaju od borbe za sisačku rafineriju. Predrag Sekulić povjerenik je sindikata „Inaš“ za Sisačko-moslavačku županiju i član Stožera za obranu rafinerije, ima povjerenja u institucije sustava, i misli da nije prekasno.
„Postoje državne institucije i institucije vlasti koje zasigurno mogu promijeniti mnogo toga u ovim odnosima. Samo treba postupati po zakonu, treba otvoriti oči i biti iskren prema sebi i drugima, i mnogo toga se da napraviti“, smatra Sekulić.
On tvrdi da se i sisačku rafineriju i cijeli sustav INE metodički uništava, da se radi na tome da INA gubi poslove i tržišta i tako dalje. Jer, što reći na detalj da je INA izgubila posao dobavljača mazuta za Hrvatske željeznice, jer su odgovorni zakasnili pola sata na sastanak?! Nemar ili - namjera?
