Otkako je ušla u Europsku uniju Hrvatska se suočava s egzodusom liječnika. Zbog višestruko većih plaća i boljih uvjeta rada zemlju je u godinu dana napustio 91 liječnik, a čak 500 ih ima već potpuno kompletiranu dokumentaciju i najavljen odlazak do 1. studenog ove godine.
Dr Viktor Djuzel, anesteziolog iz zagrebačke Kliničke bolnice Dubrava, ima 37 godina, odlazi u Irsku, gdje će imati višestruko veću plaću nego u Hrvatskoj:
„Izbor mi je pružen, i to je odluka, nije lagana, možda najteža u životu, ali odlazim ....imam obitelj, suprugu i sinčića, ali zasad ću otići samo ja”, kazao je za RSE dr. Djuzel.
Iako u Zagrebu, kako kaže, “živi u malom stanu pod velikim kreditom”, nije plaća jedini razlog odlaska.
„Nije problem živjeti skromno, ali problem je živjeti u neurednom sustavu koji, zapravo, samo stvara frustracije mladom čovjeku, kada vidi loše stvari oko sebe,a ne može ih mijenjati“, objašnjava ovaj liječnik.
Mjesečna plaća u Hrvatskoj mu je nešto veća od 1.000 eura, a liječnici u Irskoj, ovisno o godinama iskustva, titulama i objavljenim radovima zarađuju i deset puta više, potvrđuje dr. Ada Barić iz Hrvatske udruge bolničkih liječnika:
„Mogu vam reći i točan podatak, dakle, kolega koji se bavi internom medicinom u Irskoj, trenutno zarađuje oko 4.000 eura tjedno“, navodi dr. Barić.
Širom otvorena vrata najrazvijenijih europskih zemalja i pojednostavljena procedura odlaska, s druge strane, nagomilano nezadovoljstvo vlastitim statusom i dugogodišnjim urušavanjem hrvatskog zdravstvenog sustava, za doktore koji odlaze izuzetno primamljiva zarada i obećavajući profesionalni napredak, za hrvatsku državu porazno, zbog više stotina milijuna kuna gubitka uloženih u njihovo školovanje – ističe predsjednik Hrvatske udruge bolničkih liječnika, dr. Trpimir Goluža:
„Govorili su nam da ćemo, ulaskom u EU, privući ogromna sredstva iz europskih fondova. Mi u zdravstvu smo mislili da će se ta sredstva koristiti za unapređenje organizacije sustava, za racionalizaciju sustava, smatrali smo da će naši liječnici dobiti priliku za stručno usavršavanje, govorilo se o dvosmjernom protoku radne snage, a danas smo, zapravo, u jednosmjernoj ulici“, podsjeća dr. Goluža.
Najviše odlaze liječnici iz lliničkih bolničkih centara i kliničkih bolnica, a dominiraju anesteziolozi, zatim internisti, ginekolozi i radiolozi. Prosječna starosna dob je 39 godina, a najviše ih je otišlo u Njemačku (31 %) u Švedsku i Irsku (14%) i Veliku Britaniju (13%).
Osim u najrazvijenije zemlje Europske Unije, hrvatski liječnici odlaze u Sjedinjene Američke Države, Švicarsku, Ujedinjene Arapske Emirate, Saudijsku Arabiju i Novi Zeland.
"Redovni" i drugi putevi do specijalizacije
Tridesetogodišnji zagrebački liječnik Nicolas Nožica ne zna još da li će na specijalizaciju interne medicine u Europu ili Ameriku. Zna samo da će otići, jer ju je u Hrvatskoj, gotovo, nemoguće dobiti.
„Mislio sam da ću se prijaviti na natječaj i s vremenom dobiti specijalizaciju, ali sad sam shvatio da 'redovnim putem' specijalizacija nema. Meni je smiješno da uopće postoji taj termin 'redovnim putem' jer time se odmah naglašava da postoji i 'neki drugi put'. Nas, jednostavno, ima previše, a Ministarstvo, zbog manjka sredstava, ne raspisuje natječaje, nema dovoljno pozicija i onda se 'traže putevi'. Svi kažu da se u Njemačkoj, recimo, specijalizacija može dobiti 'sutra', pa ću vidjeti“, konstatira dr. Nožica.
Broj dosad otišlih liječnika ravan je srednjoj županijskoj bolnici, a 65 posto svih koji odlaze vrhunski su specijalisti, upozorava predsjednik Hrvatske liječničke komore dr. Hrvoje Minigo.
Sa sličnim su se problemom već susrele Rumunjska i Poljska, ulaskom u Europsku uniju iz Poljske je otišlo čak 15 posto liječnika, neki se danas vraćaju jer nisu uspjeli steći priznanje kvalifikacije, ali problem je velik, jer toliki gubitak najobrazovanijeg liječničkog kadra ne može se nadoknaditi niti za 15-ak godina.
„Trenutno u Hrvatskoj fali preko 120 timova opće obiteljske medicine, u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nedostaje i 40-tak ginekologa, isto toliko i pedijatara, otvaraju se i turističke ambulante, a mi nemamo doktora za te ambulante. Dakle, mi stvarno imamo potvrdu da u Hrvatskoj nedostaje doktora“, naglašava dr. Minigo.
Činjenica jest da hrvatski liječnici odlaze u Njemačku, ali i njemački traže još bolje uvjete i odlaze u Švedsku, migracije su normalne, pa i Hrvatska mora biti otvorena, ističe sanacijski upravitelj Opće bolnice Karlovac, dr. Suad Crnica.
„Jedan naš specijalist je otišao u London, ali i mi smo primili sjajnu patologicu iz Albanije. Ona je, istina,studirala u Zagrebu, ali je iz Albanije“, kaže ravnatelj karlovačke opće bolnice.
U Hrvatskoj liječničkoj komori potvrđuju da interes za dolazak u Hrvatsku postoji, ali ne prevelik. Dosad je, kaže dr Minigo, 85 doktora iz “trećih zemalja” zatražilo priznanje inozemne kvalifikacije, uglavnom iz susjednih država, jer ne postoje jezične barijere:
„Preko 50 posto su hrvatski državljani, koji su stekli obrazovanje u zemljama regije, dakle BiH, Srbiji, Makedoniji itd., ali ima i nešto zahtijeva iz same Srbije, Makedonije, iz Rusije.. Ali to vam je, zaključuje predsjednik HLK, sve ispod 10, tako da to i nije baš toliki interes, kao što bi se očekivalo. Veći je interes, tih doktora iz regije,vjerojatno, za odlazak u zemlje Europske Unije, a Hrvatska im je samo svojevrsni most. Naime, po propisima, svaki taj liječnik mora ovdje raditi tri godine, da bi, onda, stekao status da može, bez problema, otići raditi u bilo koju drugu zemlju Europske unije", navodi dr. Crnica.
