Hrvatska u postupak pred haškim Međunarodnim sudom pravde ulazi sa očekivanjem da će se – neovisno o konačnoj presudi – jasno reći tko je u ratu u Hrvatskoj u prvoj polovici devedesetih bio agresor, i da će se čuti snažni argumenti protiv izjednačavanja krivnje.
Hrvatski ministar pravosuđa Orsat Miljenić pozitivno je ocijenio prvi dan rasprave pred Međunarodnim sudom pravde.
„Ovo nije utakmica. Mi nismo ovdje došli da bi dali neke ocjene – kako, što. Mi smo ovdje došli kazati što se stvarno dogodilo, prezentirati činjenice Sudu i prepustiti Sudu da donese odluku. U tome se trudimo i – evo i danas je naš pravni tim pokazao da će to napraviti na najbolji način.“
O prvom danu govori voditeljica hrvatskog tima, profesorica Vesna Crnić-Grotić: „Mi smo najavili Sudu na koji način mislimo dokazati da je ono što se dogodilo u Hrvatskoj u tom kritičnom razdoblju bio – genocid. U tu svrhu iskoristit ćemo sve ono što je dopušteno pred ovim Sudom.“
Hrvatska u postupak ulazi bez pretjeranog trijumfalizma, ali i sa sviješću – kako je kazao Miljenić – da u tom postupku ne može izgubiti. Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić je prigodom nedavne posjete Beogradu kazala kako "to je pitanje odnosa između Srbije i Hrvatske u prošlosti", a da je "posao političara današnjice voditi brigu o današnjici i životu ljudi sada, ali i u budućnosti". Miljeniću je pak – kako je istakao pred početak rasprave - važno da se kaže istina.
„Ja mislim da je to izuzetno važno. Zdravi odnosi se mogu samo onda graditi ako se zna tko je, što je i kada radio. Teorija o nekakvom izjednačavanju je potpuno neprihvatljiva – nitko nikada iz Hrvatske nije prešao granicu da bi ratovao na području Srbije, nego se dešavalo suprotno. Dakle, potpuno je neprihvatljivo nekakvo svrstavanje – svi smo mi isti. Nismo isti. Mi smo bili napadnuti i to ćemo ovdje prikazati.“
Oslabljene pozicije obje države
Zagrebački odvjetnik i cijenjeni krivičar Veljko Miljević kaže da bi niz dosadašnjih presuda Haškog tribunala za ratne zločine mogao oslabiti poziciju Srbije, ali da najnovije presude tog suda slabe poziciju i Hrvatske i Srbije u ovom konkretnom postupku.
„Hrvatska je s tog stanovišta u prednosti. Puno toga je presuđeno na Haškom tribunalu, i Srbija će imati problema u rušenju tih presuda koje apsolutno dokazuju te oblike ponašanja koji onda mogu tvoriti jednu genocidnu namjeru. Ali – zadnje dvije, tri presude Haškog tribunala smanjuju mogućnost i jedne i druge strane za dokazivanje genocida.“
Zbog toga, i njegova su očekivanja više u povijesnoj i političkoj, nego u pravnoj sferi. „Sigurno će uloga država u ratnom sukobu 1991-1992 biti bolje i kvalitetnije ocijenjena, nego što je to bilo do sada.“
Takva je atmosfera i „na terenu“.
„Pa nama, naročito koji živimo u Vukovaru, jako je važno da se povijest - kada je već toliko godina prošlo – u jednom trenutku sagleda u pravom kontekstu. I stvarno nisam nimalo skeptična da će Hrvatska pokazati tko je u ovom ratu bio agresor, a tko žrtva“, kaže vukovarska socijaldemokratska gradska vijećnica Lilijana Radobuljac.
Pravni eksperti u Hrvatskoj uglavnom dvoje oko mogućnosti da se u tužbi i protutužbi može dokazati djelo genocida. Bivši hrvatski zastupnik pred ovim sudom, hrvatski predsjednik Ivo Josipović kazao u veljači 2007. nakon presude povodom bosansko-hercegovačke tužbe protiv vlasti u Beogradu kako je ona pokazala da ICJ ima „konzervativan pristup poimanju genocida i odgovornosti države“, pa da će biti potrebni veliki napori „u dokazivanju da se brojni strašni zločini - koji su nesumnjivo počinjeni – mogu kvalificirati kao genocid te da je tadašnja SR Jugoslavija odlučno utjecaja na njihovo počinjenje.“
Ivo Josipović
Posljednjih godinu dana Hrvatska je isticala da je uvjet za početak razgovora o povlačenju tužbe iskrenija suradnja Srbije u otkrivanju sudbine nestalih Hrvata u ratu u Hrvatskoj početkom devedesetih. Od ukupno 1.663 nestala hrvatska državljana, nestalih iz 1991-1992 - dakle u velikoj većini Hrvata - je 865. Njih 56 posto su civili, 21 posto žene, a 31 posto nestalih je bilo starije od 60 godina. Međutim, kako do toga nije došlo, Hrvatska nije povukla tužbu.
„Više se moglo postići dogovorom u nekoj ranijoj fazi, ali evo – takve su bile uglavnom političke okolnosti, dogovora nije bilo, i vidjet ćemo što će Sud odlučiti“, rekao je predsjednik Josipović pred nekoliko dana.
U nekim analizama u Hrvatskoj ističe se i da početak rasprave pred ovim haškim sudom pada u vrijeme nezgodno za beogradske vlasti. Naime – u Srbiji su na vlasti stranke koje su izravne ili posredne sljednice dvojice najistaknutijih promotora projekta zbog kojeg je sada Beograd na optuženičkoj klupi – Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja.
