Nakon mjesec dana pauze, proteklog tjedna na Haškom sudu nastavljeno je suđenje bivšim šefovima srbijanske tajne službe Državne bezbjednosti, prvooptuženom Jovici Stanišiću i njegovom pomoćniku Franku Simatoviću koje se tereti po zapovjednoj odgovornosti za zločine policijskih i paravojnih jedinica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Kao Stanišićev svjedok, iskaz je dao Radenko Novaković koji je u sporno vrijeme, između 1991.-1995. godine, bio zadužen za kontraobavještajne poslove u užičkom centru službe Državne bezbjednosti. On je tijekom svjedočenja pokušao prikazati kako se spomenuta tajna služba borila protiv paravojnih formacija i ratnih zločinaca, a ne ih logistički pomagala, kao što tvrdi optužba.
Glavni problem u spriječavanju zločina, prema iskazu Novakovića, bile su Vojska Jugoslavije i Vojska Republike Srpske, koje su u svoje redove primale osobe s kriminalnom prošlošću, te vršile pritisak na Državnu bezbjednost ukoliko bi neki od zločinaca bio uhićen. Poput primjerice Milana Lukića, osuđenog ratnog zločinca na doživotan zatvor u prvom stupnju zbog masovnih likvidacija civila nesrpske nacionalnosti u Višegradu, koji je uhićen, te ispitivan od strane svjedoka Novakovića potkraj 1992. godine, ali i ubrzo pušten zbog pritiska Vojske Republike Srpske.
Novaković je pokušao tijekom glavnog ispitivanja skinuti odgovornost Stanišića za vođenje operacije Pauk - pomoći Fikretu Abdiću u borbi protiv Armije BiH, tvrdeći da je optuženog vidio tamo samo jednom otkad je došao na Petrovu Goru u studenom 1994. Prema svjedoku, DB je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini samo izviđala i prikupljala informacije jer nije imala financijskih sredstava za nešto drugo:
„Ono što mogu sa sigurnošću da kažem ja i ova dvojica mojih kolega kao pripadnici DB-a Republike Srbije, na teritoriji severnog dela krajine u navedenom periodu boravili smo isključivo u funkciji pribavljanja kontraobaveštajnih podataka o bezbednosnoj situaciji na tom prostoru, zajedno u timu sa pripadnicima republike srpske krajine.“
Miloševićeva žalba kao dokaz
S Petrove Gore je, prema nekim svjedocima tužiteljstva, Stanišić uz pomoć Simatovića upravljao paravojnom formacijom Crvene beretke - što je, prema optužbi, primjer kako je srbijanska DB tijekom ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini slala policijske i paravojne jedinice iz Srbije. Iako je Novaković ustvrdio kako je DB imala zadatak samo izviđanja, tužitelj Alan Weber pokušao je to osporiti logikom služeći se prilikom unakrsnog ispitivanja izvještajem Jedinice tajne službe koja je osiguravala zapovjedno mjesto na Petrovoj Gori, a u kojem se navode i neki drugi zadaci:
„Složićete se sa mnom da obezbjeđenje objekata izvan Srbije predstavlja nešto više od prikupljanja informacija.“
Svjedok Novaković: Svrha izlaska mene i mojih kolega na teren je bilo prikupljanje informacija. Sastanak jeste održan ovaj prvi na Petrovoj Gori - i bilo je obezbeđenje sastanka, nema tu šta. O aktivnostima tim - apsolutno mi ovo nije poznato što vidim iz dokumenta, prvi put vidim.
Predsjedavajući sudac Alphonso Orie obavijestio je kako je Republika Srbija zatražila da Novakovićevo svjedočenje bude u potpunosti zatvoreno za javnost, ali je sudsko vijeće odbacilo taj zahtjev, tako da se prelazilo na privatne sjednice samo pri spominjanju bivših radnika DB Srbije, te lokacija koje je služba koristila.
Kao dokaz umiješanosti DB-a u rat u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj tužitelj Weber je predstavio i žalbu bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića na pritvor kada je uhićen u Srbiji 2001. godine pod optužbom za financijske malverzacije:
„Tu stoji: ’Što se tiče resursa za oružje, municiju i druge potrebe vojski RS i republike srpske krajine, ti se izdaci nisu mogli iz razloga državnih interesa, kao državna tajna, prikazivati u zakonu o budžetu koji je javni dokument. Isto se odnosi i na izdatke za opremanje snaga bezbednosti, posebno specijalnih antiterorističkih snaga od igle do lokomotive. I danas te antiterorističke snage nose veliki teret bezbednosnih zadataka na jugu Srbije.’ Kraj citata.“
Suđenje za zločine srbijanskih paravojnih i policijskih jedinica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nastavlja se sljedeći tjedan izvođenjem novih svjedoka obrane Stanišića.
*****
Prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde:
Kako je Đojo spasio Jusufa od ratnog ludila u Bijeljini
Inicijativa za uvođenje tranzicijske pravde na fakultete
Stanišićev svjedok: VJ i VRS problem u spriječavanju zločina
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.
Kao Stanišićev svjedok, iskaz je dao Radenko Novaković koji je u sporno vrijeme, između 1991.-1995. godine, bio zadužen za kontraobavještajne poslove u užičkom centru službe Državne bezbjednosti. On je tijekom svjedočenja pokušao prikazati kako se spomenuta tajna služba borila protiv paravojnih formacija i ratnih zločinaca, a ne ih logistički pomagala, kao što tvrdi optužba.
Glavni problem u spriječavanju zločina, prema iskazu Novakovića, bile su Vojska Jugoslavije i Vojska Republike Srpske, koje su u svoje redove primale osobe s kriminalnom prošlošću, te vršile pritisak na Državnu bezbjednost ukoliko bi neki od zločinaca bio uhićen. Poput primjerice Milana Lukića, osuđenog ratnog zločinca na doživotan zatvor u prvom stupnju zbog masovnih likvidacija civila nesrpske nacionalnosti u Višegradu, koji je uhićen, te ispitivan od strane svjedoka Novakovića potkraj 1992. godine, ali i ubrzo pušten zbog pritiska Vojske Republike Srpske.
Novaković je pokušao tijekom glavnog ispitivanja skinuti odgovornost Stanišića za vođenje operacije Pauk - pomoći Fikretu Abdiću u borbi protiv Armije BiH, tvrdeći da je optuženog vidio tamo samo jednom otkad je došao na Petrovu Goru u studenom 1994. Prema svjedoku, DB je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini samo izviđala i prikupljala informacije jer nije imala financijskih sredstava za nešto drugo:
„Ono što mogu sa sigurnošću da kažem ja i ova dvojica mojih kolega kao pripadnici DB-a Republike Srbije, na teritoriji severnog dela krajine u navedenom periodu boravili smo isključivo u funkciji pribavljanja kontraobaveštajnih podataka o bezbednosnoj situaciji na tom prostoru, zajedno u timu sa pripadnicima republike srpske krajine.“
Miloševićeva žalba kao dokaz
S Petrove Gore je, prema nekim svjedocima tužiteljstva, Stanišić uz pomoć Simatovića upravljao paravojnom formacijom Crvene beretke - što je, prema optužbi, primjer kako je srbijanska DB tijekom ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini slala policijske i paravojne jedinice iz Srbije. Iako je Novaković ustvrdio kako je DB imala zadatak samo izviđanja, tužitelj Alan Weber pokušao je to osporiti logikom služeći se prilikom unakrsnog ispitivanja izvještajem Jedinice tajne službe koja je osiguravala zapovjedno mjesto na Petrovoj Gori, a u kojem se navode i neki drugi zadaci:
„Složićete se sa mnom da obezbjeđenje objekata izvan Srbije predstavlja nešto više od prikupljanja informacija.“
Svjedok Novaković: Svrha izlaska mene i mojih kolega na teren je bilo prikupljanje informacija. Sastanak jeste održan ovaj prvi na Petrovoj Gori - i bilo je obezbeđenje sastanka, nema tu šta. O aktivnostima tim - apsolutno mi ovo nije poznato što vidim iz dokumenta, prvi put vidim.
Predsjedavajući sudac Alphonso Orie obavijestio je kako je Republika Srbija zatražila da Novakovićevo svjedočenje bude u potpunosti zatvoreno za javnost, ali je sudsko vijeće odbacilo taj zahtjev, tako da se prelazilo na privatne sjednice samo pri spominjanju bivših radnika DB Srbije, te lokacija koje je služba koristila.
Kao dokaz umiješanosti DB-a u rat u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj tužitelj Weber je predstavio i žalbu bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića na pritvor kada je uhićen u Srbiji 2001. godine pod optužbom za financijske malverzacije:
„Tu stoji: ’Što se tiče resursa za oružje, municiju i druge potrebe vojski RS i republike srpske krajine, ti se izdaci nisu mogli iz razloga državnih interesa, kao državna tajna, prikazivati u zakonu o budžetu koji je javni dokument. Isto se odnosi i na izdatke za opremanje snaga bezbednosti, posebno specijalnih antiterorističkih snaga od igle do lokomotive. I danas te antiterorističke snage nose veliki teret bezbednosnih zadataka na jugu Srbije.’ Kraj citata.“
Suđenje za zločine srbijanskih paravojnih i policijskih jedinica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nastavlja se sljedeći tjedan izvođenjem novih svjedoka obrane Stanišića.
*****
Prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde:
Kako je Đojo spasio Jusufa od ratnog ludila u Bijeljini
Inicijativa za uvođenje tranzicijske pravde na fakultete
Stanišićev svjedok: VJ i VRS problem u spriječavanju zločina
Pred licem pravde sa IWPR (april 2011)
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.