Nakon što su mu nepoznati počinioci ponovo demolirali automobil, Slobodan Pejović, bivši policijski službenik koji je prvi javno progovorio o deportaciji građana BiH početkom 1992. godine, iako je to najavio – neće napustiti Crnu Goru.
Pejović tvrdi da tajna policija sada vrši pritisak i na njegovu porodicu navodeći da je njegova kćerka u srijedu dobila otkaz u jednom ministarstvu.
Iz NVO sektora ponovo su pozvali policiju da na pravi način zaštiti Pejovića uz ocjenu da je poražavajuće za državu da dopušta kontinuirane pritiske na svjedoka ratnog zločinam uprkos zaštiti koju uživa kao svjedok insajder.
Za Pejovića nema sumnje da isti ljudi stoje i iza najnovijeg napada kao i da su povod njegovo svjedočenje o deportacijama kao i javni istupi o tom zločinu s početka devedesetih
"Iza svega stoji tajna crnogorska policija ali sa odobrenjem i sa znanjem premijera Đukanovića. Vjerovatno on ne bi dozvolio moju fizičku likvidaciju jer bi se to onda internacionalizovalo. Imali bi vjerovatno više štete nego koristi", rekao je Pejović.
Iako je nakon najnovijeg napada na njegovu imovinu Pejović najavio da će napustiti Crnu Goru odluku je promijenio jer je, kako tvrdi, sada tajna policija prepoznatljivim metodama nasrnula i na članove njegove uže porodice
"Juče u dva sata me zvala kćerka iz Podgorice. Ona je radila u jednom ministarstvu. Rekla mi je da su je pozvali prije 15 minuta i rekli joj da mora da napusti posao. Normalno, ona je napustila posao. Jedino što želim da kažem je da je ona fakultetski obrazovana, da je završila poslijediplomske studije, da je diplomirala sa 10, da zna odlično njemački i engleski jezik i ona im kao takva ne treba. Već duže vrijeme je bila diskriminisana u odnosu na druge radnike u tom ministarstvu i znao sam ja da tu nema sreće nego sam joj govorio da izdrži do kraja. Jer ako mogu ja 20 godina može i ona neko vrijeme. Ne mogu da vam kažem o kojem ministarstvu je riječ jer to bi ispalo da se ja žalim", rekao je on.
Jedanaest napada
Napadi na Pejovića i njegovu imovinu ne prestaju od kada je javno progovorio o deportacijama. Najnoviji napad u kojem je ponovo demoliran njegov automobil je ukupno 11.
Ona kaže i da je neshvatljiva i kvalifikacija najnovijeg napada na Pejovića.
"Očigledno je da je Pejović izložen ugrožavanju sigurnosti u kontinuitetu i da je po nama krajnje neodgovorno to kvalifikovati samo kao oštećenje tuđe stvari i staklo koje se već ko zna koliko puta lomi na njegovom automobilu. Dakle, njegova sigurnost je ugrožena već 11 ili 12. napadom što je očigledna prijetnja još od 1992 godine", rekla je Gorjenc Prelević.
U četvrtak od Uprave policije nije bilo moguće dobiti odgovor da li će Pejović nakon još jednog napada u kojem je demoliran njegov automobil dobiti dodatno obezbjeđenje i da li zbog kontinuiteta napada na njega stoji zvanična kvalifikacija kako je u pitanju samo "oštećenje tuđe stvari".
Akcija za ljudska prava je od Vrhovnog državnog tužioca 2009. tražila da obezbijedi zaštitu za Pejovića, što je poslije izvjesnog odugovlačenja i učinjeno krajem godine, pošto je to tražilo i 77 nevladinih organizacija iz regiona.
No, zaštita koju mu je država obezbijedila, evidentno nije dovoljna.
"Nepružanje adekvatne zaštite Slobodanu Pejoviću šalje jednu vrlo opasnu poruku žrtvama zločina a to je da taj zločin neko ovdje želi da zataška , da ga zaboravi i da one koji su krivci oslobodi i to je nešto što je u potpunoj suprotnosti sa procesom demokratizacije i evropeizacije Crne Gore i koalicija za REKOM će se u skladu sa svojom inicijativom zalagati za utvrđivanje činjenica i za zaštitu svih onih koji mogu da doprinesu tom procesu", kaže Daliborka Uljarević iz Koalicije za REKOM.
Pejović je svjedočio je u sudskom postupku pred Višim sudom u Podgorici koji se vodi protiv bivših policijskih službenika, optuženih za zločin protiv civilnog stanovništva, odnosno deportaciju bosansko hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine.
Osim što je ključni svjedok, Pejović je i prvi je koji je javno progovorio o tom zločinu kada su crnogorske vlasti deportovane građane islamske vjeroispovijesti predali vlastima bosanskih Srba, nakon čega su ubijeni.
Nedavno je i predsjednik Crne Gore u vrijeme deportacije Momir Bulatović u svom svjedočenju ustvrdio da je za deportacije odgovorna država, a ne pojedinci. Bulatović je tu akciju, međutim pokušao da opravda, kako je naveo - nesrećnim okolnostima.
