Sindikati su razjedinjeni, nemaju uticaja, radnici obespravljeni, ostaju bez posla i plata, fabrike prodate za malo novca tajkunima, slika je regiona na Međunarodni praznik rada. Radnički protesti traju već godinama, vlasti ne štite radnike, a pogotovo ne pokušavaju spriječiti uništavanje firmi.
Povodom 1.maja, u nekoliko gradova Crne Gore su organizovani protestni skupovi radnika, ali centralni događaj, bila je protestna šetnja u Podgorici, koju je organizovala Unija slobodnih sindikata, javlja Esad Krcić:
Uz arhaične zvuke Internacionale, crnogorski radnici koji su na praznik rada imali potrebu da izraze nezadovoljstvo, prošli su pored glavnih državnih institucija, a ispred zgrade Vlade je pročitan proglas. Članica rukovodstva Unije slobodnih sindikata Sandra Obradović je, rekavši da Vlada, umjesto da finansira otpreminine kojima poslodavce oslobađa radne snage, treba da podrži programe za očuvanje postojećih i otvaranje novih radnih mjesta, pročitala zahtjeve radnika:
"Tražimo hitnu izmjenu Zakona o radu, da se zaključe izmijene i dopune Opšteg kolektivnog ugovora, da se garantovana zarada utvrdi u iznosu koji ne smije biti manji od iznosa kojim se štiti granica apsolutnog siromaštva... Hitnu izmjenu Zakona o štrajku, da se oforme specijalizovani sudovi rada, preispitivanje dosadašnjeg rad Inspekcije rada i da se za glavnog inspektora rada izabere stručan, nepristrasan i odgovoran kadar, da Vlada utvrdi socijalni karton za sve crnogorske građane."
Nakon decenija poslijeratnog njegovanja tradicije prvomajskih uranaka i prethodnih godina prvomajske šutnje, ovogodišnjem prazniku rada u Crnoj Gori prethodio je žestok izliv radničkog nezadovoljstva, prije svega u Pogoričkom kombinatu aluminijuma i nikšićkom "Tehnostilu" čiji su radnici čak i štrajkovali glađu, a čiji su problemi riješeni upravo dan uoči Prvog maja. Današnjoj protestnoj šetnji prisustvovali su i radnici bivše podgoričke firme "Duvankomerc" koji su takođe nakon višemjesečnog štrajka minimalne otpremnine izborili štrajkom glađu. Kažu da se osjećaju poniženo:
"Bijedno je da čovjek mora i u ovim godinama, poslije toliko godina radnoga staža i nekih regulisanih odnosa da na kraju traži svoju pravdu putem tog najgoreg vida, putem štrajka glađu i ostalim načinima i metodama borbe za svoja prava. To ponižava čovjeka koji je mislio da je ostvario svoja prava kada se zaposlio, kada je radio i stvarao za državu i sebe".
"Krajnje ponižavajuće. Zamislite mene sa 57 godina da se bavim tim najprizemnijim metodama, da dođem do nekih malih, najmanjih i najskromnijih, pošto je u ovoj državi sve svedeno na skromnost i neskromnost, da zadovoljim naš najskromniji interes, odnosno zadovoljimo, pošto sam dio jednog šireg, da ne kažem, pokreta nego energije".
"Ne mogu da shvatim da se u 21. vijeku radnici dovode u položaj s početka 20. vijeka kada su se borili za osnovna radnička i ljudska prava", rekao je za naš radio član rukovodstva Unije slobodnih sindikata Zvonko Pavićević koji je izrazio nezadovoljstvo zbog slabosti samog radničkog pokreta i niskog nivoa građanske svijesti u Crnoj Gori:
"U Crnoj Gori je sindikalizam dosad bio neka proforma, ali pojavom Unije slobodnih sindikata već tri godine stvara se prava sindikalna scena u Crnoj Gori. Na žalost, naše kolege iz Saveza sindikata Crne Gore nijesu se htjeli ovome priključiti, vjerovatno da nijesu dobili zeleno svijetlo od svojih mentora jer su oni pod direktnom ingerencijom i kontrolom vladajućih struktura u Crnoj Gori, a radnici još uvijek nemaju lične i građanske hrabrosti."
Roštilj i muzika davna prošlost
Položaj radništva u Srbiji je veoma loš, možda nikad gori. Obeležavanje Prvog maja uz muziku i roštilj, daleka je prošlost radničke Srbije. Praznik rada pretvorio se u muk i vapaj. Radnici bi sve to saželi u jednu rečenicu - od sindikata imam malo koristi.
Oko hiljadu metalaca iz čitave Srbije je danas naprvomajskom skupu održanom u Kragujevcu, javlja Branko Vučković, zatražilo od Vlade hitno restruktuiranje metalske industrije, suzbijanje sive ekonomije i rada na crno, reviziju privatizacije i transformaciju Agencije za privatizaciju. Radnici su poručili je njihov položaj sve teži i da je u Srbiji sve manje razloga za prvomajska slavlja.
Sindikalni protest u Kragujevcu, Foto: Branko VučkovićMetalaci iz čitave Srbije, okupljeni na prvomajskom skupu u Kragujevcu usvojili su javnim glasanjem, Program za očuvanje i razvoj metalske industrije Srbije, koji će biti osnova za pregovore sa predstavnicima Vlade Srbije i Socijalno-ekonomskim savetom.
Zoran Vujović, predsednik Samostalnog sindikata metalaca Srbije, rekao je da su glavne stavke tog programa restruktruiranje metalske industrije, suzbijanje sive ekonomije i rada na crno, revizija privatizacije i transformacija Agencije za privatizaciju.
On je poručio da su danas radnici u Srbiji i dalje uglavnom bez posla i zarada, da siva ekonomija i rad na crno dodatno ugrožavaju njihov ionako težak položaj i da je zbog toga sve manje razloga za prvomajske proslave kakve su nekada bile.
"Davno je prošlo vreme kada smo za današnji praznik roštiljali, pekli i jeli. Sada moramo da se borimo za opstanak metalske industrije, zbog čega smo se i okupili na ovom prvomajskom skupu. Situacija među radnicima u metalskoj industriji Srbije nas primorava da dignemo glas protiv njihovog teškog stanja i da pozovemo vlast da rešava probleme", rekao je Vujović.
Kragujevačkom protestu metalaca Srbije priključilo se i pedesetak aktivista Komunističke partije srbije koji su došli iz Beograda da podrže radničke zahteve. Na prvomajskom skupu metalaca održanom u centru Kragujevca, okupilo se oko hiljadu radnika metalske struke iz iz Kragujevca, Beograda,Valjeva, Arilja, Čačka, Užica, Zaječara, Svilajnca, Jagodine i drugih krajeva Srbije
Narod je gladan
I u BiH su Prvi maj obilježili radnički protesti. Stotinjak sindikalista sa skupa u Sarajevu zatražili su od vlasti da smanji nezaposlenost, poveže radni staž, zaustavi rad nacrno i izvrši reviziju privatizacije. Vlastima poručuju da vrate dostojanstvo radnicima, te da je narod gladan,.
Pokret "Dosta!" organizovao je protestnu šetnju kroz Sarajevo, a protesti su održani u desetak gradova u BiH.
U petak uveče u centru Sarajeva, na platou Skenderije zapaljena je prvomajska vatra. Na ovaj način Sekcija mladih Saveza samostalnih sindikata BiH obilježila je Međunarodni praznik rada, 1. maj, a paljenjem vatre žele skrenuti pažnju na trenutni položaj mladih u BiH.
Predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Ismet Bajramović kaže kako se radnici poslodavcima ne smiju žaliti na uslove rada, zaštitnu opremu, kao ni na radno vrijeme.
"Nažalost, situacija je takva, jer su radnici ucijenjeni s obzirom da postoji veliki monopol na radno mjesto, te je mnogo onih koji su na birou za zapošljavanje, a mogu da rade. Sindikati sve više skreću pažnju na daleko veću obaveznost poštivanja prava radnika na zaštitu na radu i zdravlje, nego na pitanje plata, jer se prethodno ovo mora ispoštovati", istakao je on.
Pozivi Vladi da djeluje ili da odstupi
Umjesto proslava, 1.maj se i u Hrvatskoj ove godine pretvorio u prosvjede protiv neodrživog gospodarskog i socijalnog stanja u zemlji u kojoj je broj nezaposlenih premašio već 320.000.
U Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku i Puli održani su prosvjedni skupovi s pozivom Vladi da pod hitno zaustavi daljnje gašenje radnih mjesta ili da - odstupi.
Hrvatski su radnici najveće žrtve dosadašnjih loših ekonomskih politika koje su Hrvatsku i dovele u recesiju i toliku nezaposlenosti, istakao je u prvomajskoj čestitici predsjednik države Ivo Josipović.
No, od sindikalnih čelnika ćete čuti da je u Hrvatskoj strašno teško dobiti ljude u borbi za vlastita prava, iako su vrlo nezadovoljni.
*****
Stanje u svim zemljama regije već nekoliko godina je isto kada su u pitanju prava radnika. O prvomajskim dešavanjima prošle godine pročitajte više u tekstovima:
Crna Gora: Praznik i apatija među radnicima
Srbija: Prvomajski uranci u vreme krize
BiH: Vrući maj poslije praznika
Hrvatska: Bez prava, kruha i duha
Regija: Ima li kulture i tradicije protesta?
Radno vrijeme tada je u prosjeku trajalo oko 12 sati, a u nekim fabrikama radnici su radili i po 18 sati dnevno. Tri godine kasnije predstavnici radnika iz cijelog svijeta na Drugom kongresu Internacionale odlučili su da se svake godine, za uspomenu na taj dan, slavi Prvi maj kao praznik radničke borbe i solidarnosti.
Povodom 1.maja, u nekoliko gradova Crne Gore su organizovani protestni skupovi radnika, ali centralni događaj, bila je protestna šetnja u Podgorici, koju je organizovala Unija slobodnih sindikata, javlja Esad Krcić:
Uz arhaične zvuke Internacionale, crnogorski radnici koji su na praznik rada imali potrebu da izraze nezadovoljstvo, prošli su pored glavnih državnih institucija, a ispred zgrade Vlade je pročitan proglas. Članica rukovodstva Unije slobodnih sindikata Sandra Obradović je, rekavši da Vlada, umjesto da finansira otpreminine kojima poslodavce oslobađa radne snage, treba da podrži programe za očuvanje postojećih i otvaranje novih radnih mjesta, pročitala zahtjeve radnika:
"Tražimo hitnu izmjenu Zakona o radu, da se zaključe izmijene i dopune Opšteg kolektivnog ugovora, da se garantovana zarada utvrdi u iznosu koji ne smije biti manji od iznosa kojim se štiti granica apsolutnog siromaštva... Hitnu izmjenu Zakona o štrajku, da se oforme specijalizovani sudovi rada, preispitivanje dosadašnjeg rad Inspekcije rada i da se za glavnog inspektora rada izabere stručan, nepristrasan i odgovoran kadar, da Vlada utvrdi socijalni karton za sve crnogorske građane."
Nakon decenija poslijeratnog njegovanja tradicije prvomajskih uranaka i prethodnih godina prvomajske šutnje, ovogodišnjem prazniku rada u Crnoj Gori prethodio je žestok izliv radničkog nezadovoljstva, prije svega u Pogoričkom kombinatu aluminijuma i nikšićkom "Tehnostilu" čiji su radnici čak i štrajkovali glađu, a čiji su problemi riješeni upravo dan uoči Prvog maja. Današnjoj protestnoj šetnji prisustvovali su i radnici bivše podgoričke firme "Duvankomerc" koji su takođe nakon višemjesečnog štrajka minimalne otpremnine izborili štrajkom glađu. Kažu da se osjećaju poniženo:
"Bijedno je da čovjek mora i u ovim godinama, poslije toliko godina radnoga staža i nekih regulisanih odnosa da na kraju traži svoju pravdu putem tog najgoreg vida, putem štrajka glađu i ostalim načinima i metodama borbe za svoja prava. To ponižava čovjeka koji je mislio da je ostvario svoja prava kada se zaposlio, kada je radio i stvarao za državu i sebe".
"Krajnje ponižavajuće. Zamislite mene sa 57 godina da se bavim tim najprizemnijim metodama, da dođem do nekih malih, najmanjih i najskromnijih, pošto je u ovoj državi sve svedeno na skromnost i neskromnost, da zadovoljim naš najskromniji interes, odnosno zadovoljimo, pošto sam dio jednog šireg, da ne kažem, pokreta nego energije".
"Ne mogu da shvatim da se u 21. vijeku radnici dovode u položaj s početka 20. vijeka kada su se borili za osnovna radnička i ljudska prava", rekao je za naš radio član rukovodstva Unije slobodnih sindikata Zvonko Pavićević koji je izrazio nezadovoljstvo zbog slabosti samog radničkog pokreta i niskog nivoa građanske svijesti u Crnoj Gori:
"U Crnoj Gori je sindikalizam dosad bio neka proforma, ali pojavom Unije slobodnih sindikata već tri godine stvara se prava sindikalna scena u Crnoj Gori. Na žalost, naše kolege iz Saveza sindikata Crne Gore nijesu se htjeli ovome priključiti, vjerovatno da nijesu dobili zeleno svijetlo od svojih mentora jer su oni pod direktnom ingerencijom i kontrolom vladajućih struktura u Crnoj Gori, a radnici još uvijek nemaju lične i građanske hrabrosti."
Roštilj i muzika davna prošlost
Položaj radništva u Srbiji je veoma loš, možda nikad gori. Obeležavanje Prvog maja uz muziku i roštilj, daleka je prošlost radničke Srbije. Praznik rada pretvorio se u muk i vapaj. Radnici bi sve to saželi u jednu rečenicu - od sindikata imam malo koristi.
Oko hiljadu metalaca iz čitave Srbije je danas naprvomajskom skupu održanom u Kragujevcu, javlja Branko Vučković, zatražilo od Vlade hitno restruktuiranje metalske industrije, suzbijanje sive ekonomije i rada na crno, reviziju privatizacije i transformaciju Agencije za privatizaciju. Radnici su poručili je njihov položaj sve teži i da je u Srbiji sve manje razloga za prvomajska slavlja.
Zoran Vujović, predsednik Samostalnog sindikata metalaca Srbije, rekao je da su glavne stavke tog programa restruktruiranje metalske industrije, suzbijanje sive ekonomije i rada na crno, revizija privatizacije i transformacija Agencije za privatizaciju.
On je poručio da su danas radnici u Srbiji i dalje uglavnom bez posla i zarada, da siva ekonomija i rad na crno dodatno ugrožavaju njihov ionako težak položaj i da je zbog toga sve manje razloga za prvomajske proslave kakve su nekada bile.
"Davno je prošlo vreme kada smo za današnji praznik roštiljali, pekli i jeli. Sada moramo da se borimo za opstanak metalske industrije, zbog čega smo se i okupili na ovom prvomajskom skupu. Situacija među radnicima u metalskoj industriji Srbije nas primorava da dignemo glas protiv njihovog teškog stanja i da pozovemo vlast da rešava probleme", rekao je Vujović.
Kragujevačkom protestu metalaca Srbije priključilo se i pedesetak aktivista Komunističke partije srbije koji su došli iz Beograda da podrže radničke zahteve. Na prvomajskom skupu metalaca održanom u centru Kragujevca, okupilo se oko hiljadu radnika metalske struke iz iz Kragujevca, Beograda,Valjeva, Arilja, Čačka, Užica, Zaječara, Svilajnca, Jagodine i drugih krajeva Srbije
Narod je gladan
I u BiH su Prvi maj obilježili radnički protesti. Stotinjak sindikalista sa skupa u Sarajevu zatražili su od vlasti da smanji nezaposlenost, poveže radni staž, zaustavi rad nacrno i izvrši reviziju privatizacije. Vlastima poručuju da vrate dostojanstvo radnicima, te da je narod gladan,.
Pokret "Dosta!" organizovao je protestnu šetnju kroz Sarajevo, a protesti su održani u desetak gradova u BiH.
U petak uveče u centru Sarajeva, na platou Skenderije zapaljena je prvomajska vatra. Na ovaj način Sekcija mladih Saveza samostalnih sindikata BiH obilježila je Međunarodni praznik rada, 1. maj, a paljenjem vatre žele skrenuti pažnju na trenutni položaj mladih u BiH.
Predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Ismet Bajramović kaže kako se radnici poslodavcima ne smiju žaliti na uslove rada, zaštitnu opremu, kao ni na radno vrijeme.
"Nažalost, situacija je takva, jer su radnici ucijenjeni s obzirom da postoji veliki monopol na radno mjesto, te je mnogo onih koji su na birou za zapošljavanje, a mogu da rade. Sindikati sve više skreću pažnju na daleko veću obaveznost poštivanja prava radnika na zaštitu na radu i zdravlje, nego na pitanje plata, jer se prethodno ovo mora ispoštovati", istakao je on.
Pozivi Vladi da djeluje ili da odstupi
Umjesto proslava, 1.maj se i u Hrvatskoj ove godine pretvorio u prosvjede protiv neodrživog gospodarskog i socijalnog stanja u zemlji u kojoj je broj nezaposlenih premašio već 320.000.
U Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku i Puli održani su prosvjedni skupovi s pozivom Vladi da pod hitno zaustavi daljnje gašenje radnih mjesta ili da - odstupi.
Hrvatski su radnici najveće žrtve dosadašnjih loših ekonomskih politika koje su Hrvatsku i dovele u recesiju i toliku nezaposlenosti, istakao je u prvomajskoj čestitici predsjednik države Ivo Josipović.
No, od sindikalnih čelnika ćete čuti da je u Hrvatskoj strašno teško dobiti ljude u borbi za vlastita prava, iako su vrlo nezadovoljni.
*****
Stanje u svim zemljama regije već nekoliko godina je isto kada su u pitanju prava radnika. O prvomajskim dešavanjima prošle godine pročitajte više u tekstovima:
Crna Gora: Praznik i apatija među radnicima
Srbija: Prvomajski uranci u vreme krize
BiH: Vrući maj poslije praznika
Hrvatska: Bez prava, kruha i duha
Regija: Ima li kulture i tradicije protesta?
Međunarodni praznik rada
Međunarodni praznik rada - Prvi maj obilježava se danas u znak sjećanja na dan kada je 1886. godine oko 40.000 radnika Čikaga, tražeći bolje uslove života, stupilo u štrajk. Na mitingu, na kojem su radničke vođe istakle zahtjeve simbolički izražene trima osmicama (osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdizanja), policija je napala radnike, a vođe štrajka osuđene su na smrt.Radno vrijeme tada je u prosjeku trajalo oko 12 sati, a u nekim fabrikama radnici su radili i po 18 sati dnevno. Tri godine kasnije predstavnici radnika iz cijelog svijeta na Drugom kongresu Internacionale odlučili su da se svake godine, za uspomenu na taj dan, slavi Prvi maj kao praznik radničke borbe i solidarnosti.
