Radomir Marinković, savjetnik u konzultantskoj kući "TIM Know How" iz Sarajeva i bivši koordinator „PHARE“ programa za BiH govori o pripremljenosti bh. proizvođača i izvoznika za evropsko tržište.
Marinković: Većina nije svjesna jer počnu da razmišljaju o tome tek kad im se desi prvi problem. Evo, nedavno je jedna firma, koja je izvozila u EU, bila iznenađena kad su im sa granice vratili njihovu robu. Vratili su je zato što je istekao prelazni period primjene jedne direktive EU koja je rekla da nakon 1. februara ove godine ti proizvodi moraju također nositi tzv. CE znak, a to je znak usklađenosti sa propisima EU o sigurnosti proizvoda. Bez njega se ne može preći granica EU. To je sada momentalno najveći problem. Nisu ni državni službenici posvetili tome mnogo vremena, iako i oni imaju ogromnu ulogu u uspostavi sistema. Za tehničke industrijske proizvode kao što su mašine, električni aparati itd., proizvođač može nekako sam riješiti problem, postaviti CE znak nakon procedure ocjenjivanja usklađenosti proizvoda sa zahtjevima konkretne direktive EU koju provede. Međutim, u oblasti sigurnosti hrane nema govora da se izveze hrana životinjskog porijekla ako prvo država nije sredila sve što je trebalo, znači donijela propise, provela ih u praksi, a tek onda konkretan pogon koji želi izvoziti u EU dolazi pod kontrolu FVO (Ured za hranu i veterinarstvo EU) iz Dablina, gdje stručnjaci dolaze i provjeravaju da li taj pogon zadovoljava zahtjeve za izvoz u Evropsku uniju. Mi smo tek nedavno dobili prve pogone – to je vezano za izvoz ribe – dok ih, recimo, Albanija ima dvadesetak već dugo vremena. Situacija nije sjajna, ali zašto ljudi nemaju informaciju o tome? Zato što mi izvozimo uglavnom poluproizvode ili sirovine, za koje ta procedura nije potrebna, odnosno procedura je mnogo jednostavnija.
Marinković: Kako da ne. Na primjer, imate direktivu o sigurnosti igračaka, koje spadaju pod robu široke potrošnje. Za ostale proizvode koji nisu pokriveni konkretnim direktivama - kao mašine, sigurnost mašina, električnih aparata, liftova itd. - za njih je napravljena direktiva „Opća sigurnost proizvoda“. Ona pokriva sve druge robe široke potrošnje koje nisu pokrivene nekom od ovih direktiva. Tako imate gimnastičku opremu, paraglajdere, namještaj, posebno svi artikli za djecu – sve pokriveno tom direktivom o općoj sigurnosti proizvoda, ali ta direktiva ide obično u paru sa direktivom „Odgovornost za proizvode sa greškom“. Znači, ako uspijete izvesti u EU neki proizvod koji, recimo, ubije čovjeka ili napravi neku drugu ogromnu štetu, sud može dosuditi do 70 milione eura odštetu toj kompaniji. Na Zapadu je teško naći kompaniju koja može sa računa platiti 70 miliona eura, zato se treba zaštititi osiguranjem po tom osnovu. Druga stvar – proizvođač mora u svakom trenutku biti siguran da je učinio sve da na tržište pošalje siguran proizvod.
Država bi morala maksimalno da se angažuje
Marinković: Vijeće ministara je dalo resornim ministarstvima zadaću da se bave provođenjem jedne određene grupe direktiva novog pristupa za tehničke industrijske proizvode. Ta ministarstva se uglavnom nisu osposobila da to rade. Recimo, imate Ministarstvo sigurnosti, koje je zaduženo za sigurnost električnih aparata u eksplozivno opasnim atmosferama, znači oprema za rudnike. Jedna direktiva se bavi eksplozivima za civilnu upotrebu. To bi sve trebalo da radi Ministarstvo sigurnosti, međutim, ti ljudi nemaju na raspolaganju takvih kadrova. Trebalo bi, znači, napraviti jednu inventuru osposobljenosti i spremnosti državnih institucija da obavljaju poslove koji su im namijenjeni.
Još je jedna vrlo interesantna stvar, problem koji će teško biti riješiti: tehnički industrijski proizvodi po direktivama novog pristupa mogu izaći na tržište ako imaju taj CE znak, ali to ne znači da je taj proizvod apsolutno siguran. Može se desiti da je to neka prevara, ili greška itd. Na njega onda djeluje sistem državnog nadzora nad tržištem i to je obaveza države. Ako inspektori tog nadzora nad tržištem posumnjaju u sigurnost tog proizvoda, šalju ga u laboratorij. Mi nemamo još nijednu laboratoriju osposobljenu za takav posao.
Prema tome, čitav bi sistem mogao pasti zbog toga, a vrijeme leti. Prve direktive su već preuzete u naše zakonodavstvo u formi naredbi: prva je o sigurnosti električnih niskonaponskih uređaja, u decembru 2009. godine. Vidite, od tog prelaznog perioda već su četiri mjeseca istekla, a nakon prelaznog perioda ti proizvodi, koji se ne usklade sa zahtjevima direktive, neće se moći prodavati niti na domaćem tržištu. Zamislite situaciju u kojoj bi, recimo, nekoliko stotina dobrih firmi moralo zatvoriti kapiju. Tu bi država morala da radi i maksimalno da se angažuje. I to veoma brzo, jer nema vremena.
*****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Na vratima Evrope:
Alvargonzales: Logiku Dejtona razraditi u briselsku logiku
Incko: Vizna liberalizacija u drugoj polovini godine
Veliki broj mladih odlazi u EU za poslom
*****
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 časova samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
RSE: Privrednici, ali i građani uopšte, podržavaju ulazak BiH u EU, navodeći kao razlog eventualno povećani izvoz. Međutim, izgleda da potencijalni izvoznici nisu svjesni kakav ih - nimalo lak - put u borbi za kupce Evrope i izlazak na evropsko tržište, očekuje?
Marinković: Većina nije svjesna jer počnu da razmišljaju o tome tek kad im se desi prvi problem. Evo, nedavno je jedna firma, koja je izvozila u EU, bila iznenađena kad su im sa granice vratili njihovu robu. Vratili su je zato što je istekao prelazni period primjene jedne direktive EU koja je rekla da nakon 1. februara ove godine ti proizvodi moraju također nositi tzv. CE znak, a to je znak usklađenosti sa propisima EU o sigurnosti proizvoda. Bez njega se ne može preći granica EU. To je sada momentalno najveći problem. Nisu ni državni službenici posvetili tome mnogo vremena, iako i oni imaju ogromnu ulogu u uspostavi sistema. Za tehničke industrijske proizvode kao što su mašine, električni aparati itd., proizvođač može nekako sam riješiti problem, postaviti CE znak nakon procedure ocjenjivanja usklađenosti proizvoda sa zahtjevima konkretne direktive EU koju provede. Međutim, u oblasti sigurnosti hrane nema govora da se izveze hrana životinjskog porijekla ako prvo država nije sredila sve što je trebalo, znači donijela propise, provela ih u praksi, a tek onda konkretan pogon koji želi izvoziti u EU dolazi pod kontrolu FVO (Ured za hranu i veterinarstvo EU) iz Dablina, gdje stručnjaci dolaze i provjeravaju da li taj pogon zadovoljava zahtjeve za izvoz u Evropsku uniju. Mi smo tek nedavno dobili prve pogone – to je vezano za izvoz ribe – dok ih, recimo, Albanija ima dvadesetak već dugo vremena. Situacija nije sjajna, ali zašto ljudi nemaju informaciju o tome? Zato što mi izvozimo uglavnom poluproizvode ili sirovine, za koje ta procedura nije potrebna, odnosno procedura je mnogo jednostavnija.
RSE: Da li se stroga evropska pravila odnose i na robu široke potrošnje?
Marinković: Kako da ne. Na primjer, imate direktivu o sigurnosti igračaka, koje spadaju pod robu široke potrošnje. Za ostale proizvode koji nisu pokriveni konkretnim direktivama - kao mašine, sigurnost mašina, električnih aparata, liftova itd. - za njih je napravljena direktiva „Opća sigurnost proizvoda“. Ona pokriva sve druge robe široke potrošnje koje nisu pokrivene nekom od ovih direktiva. Tako imate gimnastičku opremu, paraglajdere, namještaj, posebno svi artikli za djecu – sve pokriveno tom direktivom o općoj sigurnosti proizvoda, ali ta direktiva ide obično u paru sa direktivom „Odgovornost za proizvode sa greškom“. Znači, ako uspijete izvesti u EU neki proizvod koji, recimo, ubije čovjeka ili napravi neku drugu ogromnu štetu, sud može dosuditi do 70 milione eura odštetu toj kompaniji. Na Zapadu je teško naći kompaniju koja može sa računa platiti 70 miliona eura, zato se treba zaštititi osiguranjem po tom osnovu. Druga stvar – proizvođač mora u svakom trenutku biti siguran da je učinio sve da na tržište pošalje siguran proizvod.
Država bi morala maksimalno da se angažuje
RSE: Koliko je u BiH poznato da EU ima bezbroj dokumenata, smjernica, direktiva koje regulišu tržište? Koliko o tome brinu nadležni državni organi?
Marinković: Vijeće ministara je dalo resornim ministarstvima zadaću da se bave provođenjem jedne određene grupe direktiva novog pristupa za tehničke industrijske proizvode. Ta ministarstva se uglavnom nisu osposobila da to rade. Recimo, imate Ministarstvo sigurnosti, koje je zaduženo za sigurnost električnih aparata u eksplozivno opasnim atmosferama, znači oprema za rudnike. Jedna direktiva se bavi eksplozivima za civilnu upotrebu. To bi sve trebalo da radi Ministarstvo sigurnosti, međutim, ti ljudi nemaju na raspolaganju takvih kadrova. Trebalo bi, znači, napraviti jednu inventuru osposobljenosti i spremnosti državnih institucija da obavljaju poslove koji su im namijenjeni.
Još je jedna vrlo interesantna stvar, problem koji će teško biti riješiti: tehnički industrijski proizvodi po direktivama novog pristupa mogu izaći na tržište ako imaju taj CE znak, ali to ne znači da je taj proizvod apsolutno siguran. Može se desiti da je to neka prevara, ili greška itd. Na njega onda djeluje sistem državnog nadzora nad tržištem i to je obaveza države. Ako inspektori tog nadzora nad tržištem posumnjaju u sigurnost tog proizvoda, šalju ga u laboratorij. Mi nemamo još nijednu laboratoriju osposobljenu za takav posao.
Prema tome, čitav bi sistem mogao pasti zbog toga, a vrijeme leti. Prve direktive su već preuzete u naše zakonodavstvo u formi naredbi: prva je o sigurnosti električnih niskonaponskih uređaja, u decembru 2009. godine. Vidite, od tog prelaznog perioda već su četiri mjeseca istekla, a nakon prelaznog perioda ti proizvodi, koji se ne usklade sa zahtjevima direktive, neće se moći prodavati niti na domaćem tržištu. Zamislite situaciju u kojoj bi, recimo, nekoliko stotina dobrih firmi moralo zatvoriti kapiju. Tu bi država morala da radi i maksimalno da se angažuje. I to veoma brzo, jer nema vremena.
*****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Na vratima Evrope:
Alvargonzales: Logiku Dejtona razraditi u briselsku logiku
Incko: Vizna liberalizacija u drugoj polovini godine
Veliki broj mladih odlazi u EU za poslom
*****
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 časova samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
