U državi u kojoj je u protekloj godini bili protesta koji su povremeno prelazili u nemire, u kojima je bilo povrijeđenih i među demonstrantima i među policajcima, prava je novost kada Savjet za građansku kontrolu rada policije u saradnji sa predstavnicima državnih organa ali i dijela nevladinog sektora, pokuša da ukaže na postupanje policije, posebno tokom oktobarskih demonstracija opozicionog Demokratskog fronta (DF).
Tim prije što su do dan-danas procesuirana samo dvojica policijskih specijalaca koji su učestvovala u brutalnom prebijanju građanina Milorada Martinovića, dok je njihov komandant tek nedavno suspendovan.
O zajedničkoj publikaciji pod nazivom "Pravo na fizički integritet i ljudsko dostojanstvo: Oktobarski protesti i primjena policijskih ovlašćenja" za RSE govori jedan od autora publikacije, predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandar Saša Zeković.
RSE: Šta je bila stvarna namjera publikacije i kolika je njena važnost s obzirom na to da su je zajednički izradile, uslovno rečeno, suprotstavljene strane, udružujući snage oko značajnog pitanja slobode održavanja protesta i postupanja policije u tim slučajevima, odnosno primjene policijskih ovlašćenja?
Zeković: Mislim da knjiga ima izuzetan značaj u institucionalnom kontekstu Crne Gore. Namjera je bila da se na jednom mjestu saberu i predstave gotovo sve aktuelne informacije koje se odnose na to koje su sve službene mjere i radnje preduzeli različiti državni organi i nezavisne institucije. U tom kontekstu smo prezentovali sve ono što je uradila građanska kontrola, unutrašnja kontrola policije, šta je uradio Ombudsman i, što je od ključne važnosti, šta je uradilo državno Tužilaštvo.
Mislim da publikacija pruža kvalitetnu osnovu da se vodi argumentovana diskusija, debata o tome kakvu imamo policiju danas u Crnoj Gori i sa druge strane kakav je kvalitet rada svih nadležnih državnih organa i nezavisnih institucija.
RSE: O tome kakva je policija u Crnoj Gori očigledno je velika i aktuelna tema. Koliko zajednički rad na publikaciji predstavnika Vlade i civilnog sektora, nevladinih organizacija, doprinosi profesionalizaciji rada policije kao važnog državnog organa, koji sve više treba da je u funkciji zaštite slobode i prava građana i njihove sigurnosti a manje represivni aparat svojstven nekim prošlim vremenima?
Zeković: Suština je u tome da svi treba zajednički da doprinesemo izgradnji policije kao građanskog servisa. Bez toga ne možemo govoriti o nekoj istinskoj reformi policije. Ono što dodatno zabrinjava i što potvrđuju, na žalost, oktobarski opozicioni protesti, govore da se policija i dalje nije distancirala od loših politika i praksi iz prošlosti, nego naprotiv ona ih ponavlja.
Jedino zajednički doprinos i zajednički rad svih nadležnih državnih organa, Ombudsmana i nezavisnih institucija, uz punu koordinaciju i komunikaciju sa civilnim društvom, koji prije svega daje autentične, kvalitetne i pouzdane informacije o tome kako postupa policija, samo kroz taj rad možemo da izgradimo policiju kao istinski građanski servis.
Međutim, bez promjena u samoj policijskoj organizaciji, mislim da se tu još ne može očekivati progres. Uvjeren sam da će kroz nastavak demokratskih i političkih reformi, doći do dalje profesionalizacije same policije. U svakom slučaju, prije svega, moramo mijenjati unutrašnju klimu u policijskoj organizaciji.
Policija, Podgorica, 2014.
RSE: Kada govorimo o protestima dijela opozicije na jesen prošle godine, deset mjeseci kasnije gotovo sve je ostalo nerasvjetljeno. Niti su identifikovani niti procesuirani huligani koji su napadali organe reda, dok je traženje odgovornih za drastična prekoračenja policijskih ovlašćenja, kao u slučaju torture nad Miloradom Martinovićem, gotovo postalo farsično. Šta Vam to govori?
Zeković: To govori o dosta stvari. Ono što je razočaravajuće, jeste da izvršna vlast u proteklih desetak mjeseci, nije gotovo ništa uradila. Izuzetak je samo od kada je na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova ministar iz opozicionih redova, kada su stvari počele da se mijenjaju. Napokon je udaljen iz policijske službe i policijske organizacije komandant Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ). Na žalost, to deset mjeseci ranije nije bilo moguće.
Publikacija ukazuje i na brojne propuste u radu nadležnih državnih organa i institucija. Ključni problem u crnogorskoj policiji, a rekao bih i u bezbjednosnom sektoru Crne Gore, upravo je taj što se decenijama toleriše i uspostavlja policijska kultura koja nedozvoljava efikasnost istraga. Jedan od zaključaka kada je, recimo, riječ o radu Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici jeste da se gotovo svaki slučaj završi konstatacijom – počinilac do danas nije identifikovan.
RSE: Šta su, zapravo, institucije i političke elite naučile ili bi trebalo da izvuku kao nauk iz prošlogodišnjih opozicionih demonstracija i nasilja koje se tada izbilo?
Zeković: Prije svega je lekcija ta da svi ozbiljni slučaji kršenja ljudskih prava ili slučaji koji predstavljaju ozbiljna krivična djela, ne mogu biti rasvjetljeni, niti počinioci mogu biti identifikovani, niti se može ostvariti koncept vladavine prava u ovoj zemlji, dok se ne promijeni policijska kultura.
U crnogorskoj policiji i dalje je na snazi politika i kultura solidarnosti sa lošim policajcima, sa lošim praksama, sa nedjelima, i dok to ne dekomponujemo, ne razmontiramo, ne ukinemo takvu praksu i takvu kulturu, tu neće biti nikakvog napretka.