Dok su ruska vojska i paravojska otimale parče po parče od teritorije Ukrajine, svjetski političari, diplomate i međunarodni eksperti pokušavali su da odgovore na pitanje da li je Vladimir Putin napao Ukrajinu da bi zaustavio približavanje EU i NATO njenim granicama ili je destabilizovao istok te zemlje da bi zaštitio ruski biznis od prodora kompanija sa zapada na tržišta bivših sovjetskih republika?
Odgovore na ta pitanja pokušali su da daju i bivši šef diplomatije Ukrajine Volodimir Ogrisko kao i analitičari geopolitike koji su učestvovali na budvanskom 2BS forumu.
U proteklih nekoliko mjeseci mnogi svjetski lideri kao i vodeći eksperti govorili su da je kriza u Ukrajini, ili tačnije ruska agresija na istoku te zemlje najveća prijetnja evropskoj bezbjednosti još od drugog Svjetskog rata.
Politički pritisak kao ni međunarodne sankcije Rusiji zbog napada na Ukrajinu, zbog aneksije Krima i izazivanje nestabilnosti u ostalim dijelovima te zemlje, čini se da neće zaustaviti Vladimira Putina u namjeri da ostvari svoj cilj.
Upravo je pitanje šta je u konačnici Putinov cilj predmet brojnih analiza.
Da li je Putin napao Ukrajinu samo da bi prisvojio sve one teritorije na kojima žive Rusi ili ruski predsjednik ima mnogo složenije – geostrateške planove.
Bivši šef ukrajinske diplomatije Volodimir Ogrisko kaže da je posrijedi i jedno i drugo:
“Šta je Putinov cilj i zašto je izazvao krizu u Ukrajini? Njegov cilj je da izazove podjele unutar EU i među članicama NATO. Vidimo da je u određenoj mjeri ta njegova politika da podijeli zapadne saveznika uspjela. Moja druga teza je da je jedan od ciljeva takozvane krize u Ukrajini , kažem tzv jer se zapravo radi o agresiji Rusije nad Ukrajinom , jeste da se Ukrajina psriječi u namjeri da postane demokratska i slobodna zemlja. To su dva ključna cilja Putinove spoljne politici u slučaju Ukrajine.“, rekao je Ogrisko.
Kada je počeo ruski napad na Ukrajinu pokazalo se da su evroatlantski saveznici, međunarodni mediji i druge organizacije bili potpuno nespremni na novonastalu situaciju, smatra direktor britanskog Centra za istraživanje konflikata Kir Džil.
Džil podsjeća da granične zemlje uvijek plaćaju ceh geostrateških planova njihovih velikih i moćnih susjeda.
Ukrajina je to osjetila na svojoj koži, poručuje Džil:
“Ukrajina je sada zapravo granica ili interesna zona koja dijeli dva centra moći koji imaju suprotstavljene sisteme vrijednosti. Dakle, postojeća kriza počela je kada je Ukrajina pregovarala o približavanju jednoj sili koja manje vodi računa o suverenosti određene zemlje već pokušava da nametne svoje vrijednosti. Naravno da ovdje mislim na EU. Rusija je dakako iskoristila nestabilnost koja je proistekla nakon neuspjelih pregovora. Rusi u posljednjih nekoliko godina vode mnogo odlučniju spoljnu politiku, pogotovo nakon krize u Libiji gdje su vidjeli šta sve destabilizacija može da donese. Takođe, Rusi su proteklih 6 godina usavršavali metode za prekrajanje teritorija susjednih zemalja izazivanjem kriza, poput one u Gruziji iz 2008. Najvažniji efekat koji postižu time je da u ovim situacijama radije izazivaju razlike među zapadnim zemljama nego što ih ujedinjuju.“, smatra Džil.
Prema mišljenju pojedinih analitičara geopolitike Putinu je više stalo da agresijom i prisvajanjem ukrajinskih teritorija zapravo napravi svojevrstan štit koji bi osujetio prodor EU i NATO na teritorije koje su nekada pripadale Sovjetskoj Rusiji.
Za Hala Gardnera sa američkog univerziteta u Parizu ne postoji jedan ili dva razloga zašto je Putin napao Ukrajinu. To je , kako kaže kombinacija razloga koji su doveli ruskog predsjednika do odluke da pošalje vojsku na susjednu zemlju , prisvoji Krim i destabilizuje druge oblasti u kojima žive Rusi:
“Kombinacija NATO širenja na Istok, širenja EU na susjedne zemlje, zabrinutost zbog prevrata koji se dogodio na Majdanu, tu je i spor Ukrajine i Rusije zbog gasa i pitanja trgovine. Sve to je izazvalo Putina da se na ovaj način krene u nešto što ja ne nazivam agresijom nego prethodnicom za besprizorno širenje ruske teritorije i svojevrsni imperijalizam.“, zaključuje Gardner.
Odgovore na ta pitanja pokušali su da daju i bivši šef diplomatije Ukrajine Volodimir Ogrisko kao i analitičari geopolitike koji su učestvovali na budvanskom 2BS forumu.
U proteklih nekoliko mjeseci mnogi svjetski lideri kao i vodeći eksperti govorili su da je kriza u Ukrajini, ili tačnije ruska agresija na istoku te zemlje najveća prijetnja evropskoj bezbjednosti još od drugog Svjetskog rata.
Politički pritisak kao ni međunarodne sankcije Rusiji zbog napada na Ukrajinu, zbog aneksije Krima i izazivanje nestabilnosti u ostalim dijelovima te zemlje, čini se da neće zaustaviti Vladimira Putina u namjeri da ostvari svoj cilj.
Upravo je pitanje šta je u konačnici Putinov cilj predmet brojnih analiza.
Da li je Putin napao Ukrajinu samo da bi prisvojio sve one teritorije na kojima žive Rusi ili ruski predsjednik ima mnogo složenije – geostrateške planove.
Bivši šef ukrajinske diplomatije Volodimir Ogrisko kaže da je posrijedi i jedno i drugo:
“Šta je Putinov cilj i zašto je izazvao krizu u Ukrajini? Njegov cilj je da izazove podjele unutar EU i među članicama NATO. Vidimo da je u određenoj mjeri ta njegova politika da podijeli zapadne saveznika uspjela. Moja druga teza je da je jedan od ciljeva takozvane krize u Ukrajini , kažem tzv jer se zapravo radi o agresiji Rusije nad Ukrajinom , jeste da se Ukrajina psriječi u namjeri da postane demokratska i slobodna zemlja. To su dva ključna cilja Putinove spoljne politici u slučaju Ukrajine.“, rekao je Ogrisko.
Kada je počeo ruski napad na Ukrajinu pokazalo se da su evroatlantski saveznici, međunarodni mediji i druge organizacije bili potpuno nespremni na novonastalu situaciju, smatra direktor britanskog Centra za istraživanje konflikata Kir Džil.
Džil podsjeća da granične zemlje uvijek plaćaju ceh geostrateških planova njihovih velikih i moćnih susjeda.
Ukrajina je to osjetila na svojoj koži, poručuje Džil:
“Ukrajina je sada zapravo granica ili interesna zona koja dijeli dva centra moći koji imaju suprotstavljene sisteme vrijednosti. Dakle, postojeća kriza počela je kada je Ukrajina pregovarala o približavanju jednoj sili koja manje vodi računa o suverenosti određene zemlje već pokušava da nametne svoje vrijednosti. Naravno da ovdje mislim na EU. Rusija je dakako iskoristila nestabilnost koja je proistekla nakon neuspjelih pregovora. Rusi u posljednjih nekoliko godina vode mnogo odlučniju spoljnu politiku, pogotovo nakon krize u Libiji gdje su vidjeli šta sve destabilizacija može da donese. Takođe, Rusi su proteklih 6 godina usavršavali metode za prekrajanje teritorija susjednih zemalja izazivanjem kriza, poput one u Gruziji iz 2008. Najvažniji efekat koji postižu time je da u ovim situacijama radije izazivaju razlike među zapadnim zemljama nego što ih ujedinjuju.“, smatra Džil.
Prema mišljenju pojedinih analitičara geopolitike Putinu je više stalo da agresijom i prisvajanjem ukrajinskih teritorija zapravo napravi svojevrstan štit koji bi osujetio prodor EU i NATO na teritorije koje su nekada pripadale Sovjetskoj Rusiji.
Za Hala Gardnera sa američkog univerziteta u Parizu ne postoji jedan ili dva razloga zašto je Putin napao Ukrajinu. To je , kako kaže kombinacija razloga koji su doveli ruskog predsjednika do odluke da pošalje vojsku na susjednu zemlju , prisvoji Krim i destabilizuje druge oblasti u kojima žive Rusi:
“Kombinacija NATO širenja na Istok, širenja EU na susjedne zemlje, zabrinutost zbog prevrata koji se dogodio na Majdanu, tu je i spor Ukrajine i Rusije zbog gasa i pitanja trgovine. Sve to je izazvalo Putina da se na ovaj način krene u nešto što ja ne nazivam agresijom nego prethodnicom za besprizorno širenje ruske teritorije i svojevrsni imperijalizam.“, zaključuje Gardner.