U crnogorskim medijima i javnosti sve se otvorenije i češće govori o nasilju nad ženama i djecom što je povećalo broj žrtava koje su zaštitu potražile od nadležnih državnih institucija ili NVO koje se bave problemom nasilja u porodici.
No, o nasilju nad starim osobama se gotovo uopšte ne govori. Tradicija i doživljaj sramote glavne su prepreke da žrtve potraže pomoć kao i sankciju za nasilnike koji su najčešće članovi uže porodice.
"Mi živimo za tu djecu, mi patimo za tu djecu. Mi trpimo od njih sve pa eto i batine, do smrti, do smrti a da to ne izađe iz kuće. Stari ljudi su takvi, oni vele (govore) - prljavo rublje doma se pere, ne iznosi se van" - ovako penzioner Savo Barović pojašnjava zašto stari u Crnoj Gori uglavnom ćute i trpe nasilje koje najčešće dolazi od njihove djece ili supružnika.
Kaže da mu se nikada nijedan vršnjak penzioner nije povjerio ili požalio da ga djeca tuku ili na druge načine maltretiraju ali je čuo traumatične priče od onih koji pomažu žrtvama.
"Očekuje se od baka da budu domaćice, da budu bebisiterke i da sve ono što prime daju svojoj djeci i unučadima. Jednostavno, ostaju bez ikakvih uslova za život. Nemaju za ljekove, za garderobu, niti da izađu negdje niti da pozovu prijatelje u goste. Na žalost mnoge trpe jer se to tako mora. Supruzi, odnosno partneri smatraju da žena mora da trpi svaku vrstu nasilja jer je to po crnogorski. Što jedna naša penzionerka kaže to je po crnogorski - moram da trpim", kaže Olga Rubežić.
Pojedina istraživanja su pokazala da oko 17 % žena do 29 godina trpi nasilje, a da je samo 4% starijih žena prijavilo takav slučaj. To nas navodi na zaključak da su mlađe žene sklonije prijavi nasilja nego starije žene , uprkos činjenici da je kod njih nasilje trajalo mnogo duže.
Zakon predviđa zaštitne mjere
Stare osobe u Crnoj Gori, pored doživljaja sramote da uopšte pričaju o nasilju koje trpe nijesu ni informisane o zaštiti koju im pruža novi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici.
"Zakon ima pet zaštitinih mjera koje su za nas veoma značajne. Prvo je udaljenje iz stana, drugo je a to je veoma važno da policajci koji dođu kao patrola prepoznaju nasilnika. Prepoznaju da li je narkoman, alkoholičar, da li je obolio i da li ima sklonost ka samoubistvu, ubistvu ili povredama druge prirode", navodi Ljiljana Raičević iz Sigurne ženske kuće.
Nijesu starije osobe izložene samo fizičkom nasilju. Sve je više slučajeva ekonomskog nasilja, ističe Raičević:
"Stariji ljudi su žirirali svojim ukućanima, stavljali su hipoteku na kuću, na stan, imanje i tako dalje. Od banaka ne možemo da dobijemo informaciju koliko je toga oduzeto zato što stari nijesu u mogućnosti da vraćaju te kredite. To je jedan loš posao sa bankama i starijim ljudima i mi im govorimo nemojte da dajete jer je to veoma opasno. Ostaćete bez stana, bez kuće, bez sredstava za život."
Oni koji se bave problemom porodičnog nasilja kažu da iako je bilo kojoj osobi teško da prijavi nasilje, satrijim osobama je to naročito teško. Ranije se očekivalo da se ćuti o tim problemima, pogotovo ako je riječ o članu porodice.
Većina starih u Crnoj Gori nikada ne prijavi nasilje ili odustaju od toga nakon negativnih reakcija najbliže okoline.
Penzioner Savo Barović poziva državu da se uključi u sprječavanje nasilja nad starim osobama jer se nasilnici jedino mogu obuzdati silom zakona.
"Treba da zaštiti onoga što pati, onoga što je batinan i što je stezan. Da njega zaštiti a nasilnika treba da sankcioniše", poručuje Barović.
No, o nasilju nad starim osobama se gotovo uopšte ne govori. Tradicija i doživljaj sramote glavne su prepreke da žrtve potraže pomoć kao i sankciju za nasilnike koji su najčešće članovi uže porodice.
"Mi živimo za tu djecu, mi patimo za tu djecu. Mi trpimo od njih sve pa eto i batine, do smrti, do smrti a da to ne izađe iz kuće. Stari ljudi su takvi, oni vele (govore) - prljavo rublje doma se pere, ne iznosi se van" - ovako penzioner Savo Barović pojašnjava zašto stari u Crnoj Gori uglavnom ćute i trpe nasilje koje najčešće dolazi od njihove djece ili supružnika.
Kaže da mu se nikada nijedan vršnjak penzioner nije povjerio ili požalio da ga djeca tuku ili na druge načine maltretiraju ali je čuo traumatične priče od onih koji pomažu žrtvama.
Ilustrativna fotografija, foto:Boris Miljević
Penzionerka Olga Rubežić među poznanicama penzionerkama, međutim, susretala se sa onima koje trpe nasilje."Očekuje se od baka da budu domaćice, da budu bebisiterke i da sve ono što prime daju svojoj djeci i unučadima. Jednostavno, ostaju bez ikakvih uslova za život. Nemaju za ljekove, za garderobu, niti da izađu negdje niti da pozovu prijatelje u goste. Na žalost mnoge trpe jer se to tako mora. Supruzi, odnosno partneri smatraju da žena mora da trpi svaku vrstu nasilja jer je to po crnogorski. Što jedna naša penzionerka kaže to je po crnogorski - moram da trpim", kaže Olga Rubežić.
Pojedina istraživanja su pokazala da oko 17 % žena do 29 godina trpi nasilje, a da je samo 4% starijih žena prijavilo takav slučaj. To nas navodi na zaključak da su mlađe žene sklonije prijavi nasilja nego starije žene , uprkos činjenici da je kod njih nasilje trajalo mnogo duže.
Zakon predviđa zaštitne mjere
Stare osobe u Crnoj Gori, pored doživljaja sramote da uopšte pričaju o nasilju koje trpe nijesu ni informisane o zaštiti koju im pruža novi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici.
"Zakon ima pet zaštitinih mjera koje su za nas veoma značajne. Prvo je udaljenje iz stana, drugo je a to je veoma važno da policajci koji dođu kao patrola prepoznaju nasilnika. Prepoznaju da li je narkoman, alkoholičar, da li je obolio i da li ima sklonost ka samoubistvu, ubistvu ili povredama druge prirode", navodi Ljiljana Raičević iz Sigurne ženske kuće.
Nijesu starije osobe izložene samo fizičkom nasilju. Sve je više slučajeva ekonomskog nasilja, ističe Raičević:
Većina starih u Crnoj Gori nikada ne prijavi nasilje ili odustaju od toga nakon negativnih reakcija najbliže okoline.
"Stariji ljudi su žirirali svojim ukućanima, stavljali su hipoteku na kuću, na stan, imanje i tako dalje. Od banaka ne možemo da dobijemo informaciju koliko je toga oduzeto zato što stari nijesu u mogućnosti da vraćaju te kredite. To je jedan loš posao sa bankama i starijim ljudima i mi im govorimo nemojte da dajete jer je to veoma opasno. Ostaćete bez stana, bez kuće, bez sredstava za život."
Oni koji se bave problemom porodičnog nasilja kažu da iako je bilo kojoj osobi teško da prijavi nasilje, satrijim osobama je to naročito teško. Ranije se očekivalo da se ćuti o tim problemima, pogotovo ako je riječ o članu porodice.
Većina starih u Crnoj Gori nikada ne prijavi nasilje ili odustaju od toga nakon negativnih reakcija najbliže okoline.
Penzioner Savo Barović poziva državu da se uključi u sprječavanje nasilja nad starim osobama jer se nasilnici jedino mogu obuzdati silom zakona.
"Treba da zaštiti onoga što pati, onoga što je batinan i što je stezan. Da njega zaštiti a nasilnika treba da sankcioniše", poručuje Barović.