Zbog teške ukupne ekonomske i socijalne situacije u Crnoj Gori često se događa da veoma krupni problemi izmiču iz fokusa pažnje građana i medija, a čini se da upravo zbog toga, mnogi problemi umjesto da se rješavaju, postaju sve veći i ostavljaju teže posljedice. Među njima je, svakako, i status zaposlenih u Crnoj Gori koje je država ostavila na milost i nemilost poslodavcima od kojih su neki izgubili svaku mjeru u obespravljivanju radnika.
Crna Gora je po Ustavu država socijalne pravde, partije koje su na vlasti već 25 godina za sebe kažu da su ljevičarske ali, čini se da je stvarno stanje otišlo potpuno suprotnim smjerom. Jedan od primjera je status zaposlenih koji je vraćen u vrijeme prije borbe za radnička prava u 19. vijeku. Više ne važe ni osnovna prava o osmočasovnom radnom vremenu, slobodnom vikendu, sindikalnom organizovanju... Do javnosti najčešće dopiru žalbe na sektor trgovine u kom određenim poslodavcima nije dovoljno ni što sa radnicima sklapaju ugovore koji radnicima ne garantuju nikakva prava i postoje samo kao minimum neophodan da bi se formalizovao odnos poslodavca i zaposlenog. Zaposleni se sada, naravno, isključivo anonimno žale da im poslodavci daju na potpis ugovore koje ne stignu ni da pročitaju i pored toga, moraju da potpišu blanko rješenja o sporazumnom raskidu odnosa koji poslodavac može da aktivira kad god mu se prohtje.
Predsjednica Sindikata radnika trgovine pri Uniji slobodnih sindikata, Vesna Milonjić.
„Po isteku roka od dvije godine, poslodavci nijesu mogli da istog radnike zapošljavaju i dalje na određeno vrijeme, već su morali da im daju ugovore na neodređeno vrijeme. Poslodavci su se dosjetili, kao i uvijek, da izbjegnu obaveze prema državi i radnicima. Zaposleni u Crnoj Gori, prilikom potpisivanja ugovora o radu na neodređeno, često su primorani da istovremeno potpišu i blanko sporazum o raskidu radnog odnosa koji onda poslodavci zloupotrebljavaju i ucjenjuju zaposlene. Ova pojava je najzastupljenija u sektoru trgovine.“
„Prisiljavanje zaposlenih da potpisuju blanko rješenja o sporazumnom raskidu radnog odnosa je veoma raširena pojava“, kaže predsjednica Sindikata trgovine u Savezu samostalnih sindikata, Sonja Knežević.
„Radi se o pritisku na zaposlene i njihovom izrabljivanju jer poslodavci znaju da su zbog porodične egzistencije ljudi primorani da to prihvate iako su svjesni da su potpisali zbog čega mogu ostati bez hljeba.“
Sonja Knežević kaže da se radnici, strahujući da ne izgube posao, nipošto ne odlučuju da prijave poslodavca ili to urade kada je već kasno.
„To urade tek kada već ostanu bez posla i kada više ne možete da reagujete. Mi o tome imamo saznanja više zahvaljujući nekim našim aktivnostima nego prijavama zaposlenih.“
Vesna Milonjić iz Unije slobodnih sindikata apeluje na državu da spriječi nezakonito ponašanje poslodavaca koji ucjenjuju zaposlene, ali poziva i same radnike da prijave poslodavca jer je prisiljavanje zaposlenih da potpisuju blanko rješenja o sporazumnom raskidu odnosa teško krivično djelo.
„Za ovo krivično djelo je zaprijećena kazna zatvora do dvije, a moguće i do tri godine. Apelujem na sve zaposlene koji imaju ovakav problem da se obrate Uniji slobodnih sindikata da bi napravili evidenciju i u slučaju aktiviranja blanko sporazuma o raskidu radnog odnosa, aktivirali i krivičnu prijavu za određenog poslodavca, a prijave radnika bi bile apsolutno anonimne.“