Kao što je prije sedam godina ubjeđivala javnost da je ponuda italijanske kompanije A2A za manjinski paket akcija Elektroprivrede Crne Gore bolja od ponude grčkog konzorcijuma koji je nudio tridesetak posto više novca, Vlada Crne Gore sada pokušava da ubijedi građane da će ono što su Italijani platili 430 miliona, sada dobiti nazad za svega 250 miliona eura i to na sedmogodišnji poček.
Međutim, novi aranžman sa A2A koji predlaže Vlada izazvao je reakcije značajnog dijela javnosti zabrinute zbog mogućnosti da se društvena dobrobit ponovo žrtvuje radi pojedinačnih ličnih i porodičnih interesa.
Ukoliko država, shodno nedavno promovisanom predlogu, sklopi novi aranžman sa italijanskom kompanijom A2A, Vlada Crne Gore koja je i većinski vlasnik Elektroprivrede Crne Gore bi mogla dobiti novog partnera koji bi iako manjinski, sa nešto manje od polovine akcija ipak bio veoma uticajan.
Prvi ugovor iz 2009. godine, kojim je Vlada manjinskom akcionaru dala upravljačka prava je predviđao obavezu italijanske kompanije da za eventualnu prodaju akcija prethodno dobije saglasnost Vlade, ali važenje tog ugovora je prestalo još prije dvije godine.
Za to vrijeme su trajali pregovori o daljem nastavku saradnje, a rezultat je pristanak A2A da Elektroprivreda gradi novu termoelektranu u Pljevljima, ali da nakon pola godine ima pravo da akcije proda najboljem ponuđaču.
Ministar ekonomije, Vladimir Kavarić, smatra da su "predlogom ugovora koji je Vlada utvrdila sa kompanijom A2A zaštićeni interesi države".
"Predviđena je put-opcija koju A2A može da pokrene i po kojoj država ima obavezu da kupi sve akcije koje je A2A platila oko 430 miliona eura za 250 miliona u sedam godišnjih rata. Država ima i pravo preče kupovine kao i apsolutna mogućnost A2A prenese pravo upravljanja na bilo koga bez saglasnosti Vlade", kaže Kavarić.
U vezi sa put-opcijom, njene oročenosti na pola godine i odredbom da A2A "može" aktivirati u prevodu znači da nakon pola godine, italijani samo imaju obavezu da akcije ponude Vladi koja ih u slučaju da ne može da plati traženu cijenu, a koja može biti i višestruko veća od pominjanih 250 miliona, mora prepustiti bilo kome ko to može.
Teoretski, to bi mogla biti i kompanija koja se nikada nije bavila energetskim biznisom, ili u još gorem slučaju neka offshore kompanija ili investicioni fond iza koga stoje nelegalne strukture, a Vlada na to ne bi mogla da utiče.
Opozicioni ministri koji su na tim funkcijama na osnovu Sporazuma o o formiranju Vlade izbornog povjerenja se protive Vladinoj namjeri da sklopi predloženi ugovor.
Ministar finansija, Raško Konjević, kaže da "pravo preče kupovine nije dovoljno dobro definisano jer država nema mehanizam da zaustavi, eventualno, prodaju akcija EPCG koje su u vlasništvu A2A nereferentnoj trećoj kompaniji".
Raško Konjević
Opozicija, očigledno, ne smatra da bi njihovi stavovi predstavljali atak na neprikosnoveno pravo vlasnika da raspolaže sopstvenom imovinom, pa neslaganja u Vladi, u vezi sa nastavkom aranžmana sa A2A, prijete da iznova destabilizuju političku situaciju u državi.
Za premijera Mila Đukanovića je sasvim dovoljno što je Vlada ovaj dokument usvojila većinom glasova ministara.
"Politički Sporazum o Vladi izbornog povjerenja i lex specialis ne predviđaju da se odluke u Vladi moraju donositi konsenzusom", odgovorio je Đukanović opozicionim strankama koje participiraju u Vladi, a koje tvrde da je ovim dokumentima predviđeno da se strateške odluke moraju donositi konsenzusom.
Predsjednik Socijaldemokratske partije, Ranko Krivokapić, nagovještava ono sa čim mediji otvoreno špekulišu – da će opoziciona trojka izaći iz Vlade ukoliko se ne uvaži njihov stav.
"Ako ta odluka ne bude rezultat konsenzusa u prelaznoj Vladi, SDP joj neće dati legitimitet. Socijaldemokratska partija, a uvjeren sam i ostali partneri, žele da država ovim ugovorom stekne pravo da otkupi manjinski paket akcija po utvrđenoj cijeni i roku od sedam godina, ali da to bude obaveza obije ugovorne strane", kaže Krivokapić.
Podsjetimo. Italijansku kompaniju A2A, od početka prate sumnje da u Crnoj Gori ima privilegovan status koji je, navodno, rezultat tajnih dogovora premijera Crne Gore i Italije: Mila Đukanovića i Silvija Berluskonija koji je boraveći u službenoj posjeti Podgorici, uoči izbora za crnogorsku Skupštinu 2009. godine, u jeku tadašnje predizborne kampanje, uputio eksplicitnu podršku vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista.
Finiš tendera za manjinski paket akcija EPCG je dodatno podgrijao optužbe o favorizovanju Italijana jer je, po ocjeni kritičara tenderskog procesa, samo tražen razlog da se odbaci, u finansijskom smislu, tridesetak posto bolja, ponuda grčkog konzorcijuma, što je na kraju i učinjeno.
Potom je više preko 430 miliona eura u Crnu Goru ušlo tako što su legli na račun u Prvoj banci koju kontroliše porodica premijera Mila Đukanovića, čija Vlada sada ubjeđuje građane da će za polovinu te sume povratiti akcije Elektroprivrede.
Urednik ekonomske rubrike nedjeljnika Monitor, Zoran Radulović, postavlja logično pitanje.
Zoran Radulović
"Vjerujete li vi u tu besmislicu? Vjerujete li da će vam jedna italijanska kompanija koja posluje od Milana do Napulja, obratite pažnju na lokacije koje pominjem, da ćete njih uspjeti da zavarate, prevarite, obmanite ili prestrašite da vam svoju imovinu prodaju u pola cijene? To su, u najmanju ruku, besmislice", kaže Radulović koji smatra da je sada idelan trenutak "da nam potpredsjednik Vlade, Vujica Lazović objasni zbog čega je 8,4 eura po akciji koje je nudila A2A bilo veće od 11 eura po akciji grčkog konzorcijuma".
"U međuvremenu, nijedna od stvari koje su nam tada obećane nije ispunjena. Zašto ugovor nije raskinut? Zato što je postojao i usmeni dogovor o tome – šta je suština ovog aranžmana. Suština je bila spašavanje imovine porodice Đukanović", zaključio je Radulović.