Biti pripadnik nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini, znači nemati pravo biti biran za člana Predsjedništva BiH ili delegata u gornji dom državnog parlamenta.
To pravo im ne daje sadašnji Ustav BiH, donesen u okviru Dejtonskog mirovnog sporazumu iz 1995. godine, kojim je zaustavljen rat u ovoj zemlji.
Ekskluzivno pravo da budu birani, prema Ustavu, imaju samo tri konstitutivna naroda - Bošnjaci, Srbi i Hrvati.
Pročitajte i ovo: Sud u Strazburu: Konstitutivni narodi u BiH povlašteni, izbori nedemokratski"Ne mogu da se osjećam lijepo znajući da sam diskriminisan samo zato što sam Rom, a ne Bošnjak, Srbin ili Hrvat. Znam da sam isti kao oni, da mogu postići isto koliko i oni, možda i više u nekim stvarima".
Ovako za Radio Slobodna Evropa (RSE) govori dvadesetjednogodišnji Almir Agić, iz Ilijaša pored Sarajeva.
Almir je romske nacionalnosti, a radi kao saradnik na jednom sarajevskom portalu. Planira uskoro upisati Fakultet političkih nauka. Kaže da govori engleski jezik i piše poeziju.
Osim Romima, ravnopravnost u Bosni i Hercegovini uskraćena je pripadnicima još sedamnaest nacionalnih manjina, poput Jevreja, Čeha, Crnogoraca, Rumuna i drugih.
Pročitajte i ovo: Sud u Strazburu po šesti put o kršenju ljudskih prava u BiHPrema popisu stanovništva iz 2013. godine manje od četiri posto, ili oko 130.000 građana Bosne i Hercegovine se ne izjašnjava kao jedan od tri konstitutivna naroda.
Evropski sud za ljudska prava je do sada u šest presuda tokom proteklih 15 godina utvrdio da Bosna i Hercegovina krši prava manjina, ne dozvoljavajući im da se kandiduju za članove Predsjedništva BiH i delegate u Dom naroda državnog parlamenta.
Sud je u presudama naložio vlastima BiH da brišu ili mijenjaju diskriminatorske odredbe iz Ustava. To se, međutim, nije dogodilo, zbog neslaganja političkih stranaka o tome da li je potrebno i na koji način mijenjati Ustav.
Diskriminacija u Ustavu BiH je postala jedna od glavnih prepreka na putu zemlje ka članstvu u Evropskoj uniji (EU).
Za izmjene Ustava BiH je potrebno da dvotrećinska većina u Parlamentarnoj skupštini BiH podrži neki od prijedloga, kakvih je proteklih godina bilo mnogo.
Pročitajte i ovo: Kovačević nakon presude iz Strazbura: Srušen je koncept legitimnog predstavljanja u BiHIste obaveze, manja prava
Almir kaže da je diskriminaciju na svojoj koži iskusio u ranom djetinjstvu, godinama prije nego što je naučio šta je to Ustav BiH.
Objašnjava da su njega i dvojicu njegovih školskih kolega, također Roma, često optuživali za stvari koje nisu uradili.
Almir Agić: "Ustavom nam je uskraćena mogućnost da ravnopravno učestvujemo u političkom životu".
Zbog toga se, kako kaže, u njemu rodila potreba za pravdom i ravnopravnošću.
"Ustavom nam je uskraćena mogućnost da ravnopravno učestvujemo u političkom životu, da damo svoj doprinos, da pokažemo koliko vrijedimo i za što smo sposobni. A to je velika frustracija za naše društvo i veliki problem koji moramo prevazići", kaže on.
Prije 15 godina Evropski sud za ljudska prava u Strazburu je donio presudu u predmetu "Sejdić-Finci", po apelaciji Derve Sejdića i Jakoba Fincija, pripadnika romske i jevrejske nacionalne manjine.
Oni su tužili Bosnu i Hercegovinu zbog ustavne diskriminacije i sud je presudio u njihovu korist. Vlasti BiH nisu proveli ovu presuda ni nakon 15 godina od njenog donošenja.
Pročitajte i ovo: Sadiković: BiH je zarobljena država
Tridesetsedmogodišnji sarajevski Jevrej Vladimir Andrle, kaže da je "katastrofa za društvo" ukoliko u njemu nemaju svi jednaka prava.
"Osjeća se čovjek kao osoba drugog reda, jer nema jednake mogućnosti. Ako već imamo iste obaveze kao građani, zašto ne bismo imali ista prava i mogućnosti? To je nešto što je neodvojivo", objašnjava Andrle.
Dodaje da politički lideri u BiH ignorišu jednakost, iako je BiH usvojila Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, koja je formalno-pravno superiorna Ustavu BiH.
"Čitav ovaj koncept etno-nacionalnog predstavljanja je kamen spoticanja, koji je u stvari i pokazatelj koliko ova država ne funkcioniše kao normalna država", kaže on.
Šta kažu u Vijeću nacionalnih manjina BiH?
Vijeće nacionalnih manjina BiH je savjetodavno tijelo državnog parlamenta koje brine o pravima, položaju i interesima nacionalnih manjina u zemlji.
Identična tijela postoje i na nižim nivoima vlasti.
Vijećem na državnom nivou predsjedava četrdesetsedmogodišnji Mujo Fafulić. On je također i vijećnik u Opštini Kakanj, u entitetu Federacija BiH.
U ovom, ali i entitetu Republika Srpska, pripadnici nacionalnih manjina mogu biti izabrani u lokalne skupštine, ukoliko su opštine i gradovi uskladili svoje statute sa presudama Evropskog suda za ljudska prava.
"U svim višim nivoima vlasti, počevši od kantona, entiteta i države, nacionalne manjine nemaju priliku da kreiraju politike i bolji ambijent za sebe", dodaje on.
Kaže da se osjeća obespravljeno i prevareno, jer nema mogućnost da obnaša pozicije na najvišim nivoima vlasti u BiH.
"Imamo i iste obaveze, ali ne uživamo jednaka prava", kaže on.
Dodaje da ga to čini i tužnim, razočaranim i ljutim, jer Romi iz BiH nemaju drugu državu.
"Čovjek ne može birati gdje će se roditi, ali se može truditi da mijenja stvari. To je, međutim, jako teško kada su ti poluge vlasti nedostupne zbog ustavne diskriminacije. To je Ustavom BiH uskraćeno svima, osim konstitutivnim narodima", kaže on.
Kako se formiraju klubovi ‘Ostalih’ u Parlamentu FBiH?
Na nivou entiteta Federacija BiH postoji Dom naroda, u okviru kojeg djeluju tri delegatska kluba konstitutivnih naroda, i jedan klub delegata iz reda 'Ostalih'.
Klubovi konstitutivnih naroda broje po 23 delegata, dok klub 'Ostalih' ima 11.
U drugom bh. entitetu, Republici Srpskoj, djeluje Vijeće naroda sa četiri kluba.
U tri kluba konstitutivnih naroda sjedi po osam delegata dok klub 'Ostalih' broji četiri delegata.
Kako kaže Mujo Fafulić, dešava se da pozicije namijenjene 'Ostalim' zauzimaju pripadnici konstitutivnih naroda, koji za te potrebe mijenjaju svoj identitet.
"Romi su zadnji put imali predstavnika u tom domu nekad 2010. godine", kaže Fafulić.
Šta je potrebno za promjenu Ustava?
U proteklih dvije decenije održane su brojne rasprave u vezi ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini, bez konkretnih rezultata.
Predstavnici vlasti imaju različita viđenja o tome da li Ustav BiH treba modernizirati i na koji način.
"U proteklih 28 godina sam imao priliku učestvovati ili slušati brojne rasprave o tim pitanjima, ali mi izgleda da se sve više udaljavamo od pronalaženja nekog rešenja koji bi zadovoljio sve", kaže Branko Todorović, direktor Helsinškog komiteta za ljudska prava RS.
Prema njegovim riječima, "politička elita zloupotrebljava etničke podjele".
Todorović kaže da postoji potreba za "novu, veliku, međunarodnu konferenciju o Bosni i Hercegovini, koja će morati odgovoriti na pitanje, kako da se redefiniše očigledno jedan neuspjeli eksperiment zvani Ustav BiH".
O Ustavu BiH i presudama iz Strazbura
Ustav Bosne i Hercegovine je donesen u okviru Dejtonskog mirovnog sporazuma, prema kojem postoje dva entiteta- Republika Srpska i Federacija BiH, te treća administrativna jedinica, Distrikt Brčko.
Kao članica Ujedinjenih nacija (UN) i Vijeća Evrope (VE), BiH se obavezala osigurati najviši nivo međunarodno priznatih prava i temeljnih sloboda, te poštovati presude Suda za ljudska prava u Strazburu.
Osim presude u predmetu "Sejdić-Finci", ovaj sud je diskriminaciju u Ustavu BiH utvrdio i presudama Zornić, Pudarić, Pilav, Šlaku, i Kovačević protiv Bosne i Hercegovine.
Nijedna od ovih presuda nije provedena.
Pročitajte i ovo: Može li se prisiliti BiH da provede presude Evropskog suda?