Da je danas u Crnoj Gori teško prodati umjetničku sliku po realnoj cijeni za RSE potvrdili su i slikari i galeristi i oni koji se bave procjenom vrijednosti umjetničkih djela.
Cijene su pale a tržište grca u problemima. Pored krize, problem su i divlji kolekcionari koji ne plaćaju porez .
Da je stanje na tržištu umjetnina u Crnoj Gori haotično pokazuje i to što se stručnjaci čiji je posao da procijene novčanu vrijednosti nekog djela, gotovo svakodnevno suočavaju sa situacijama gdje neafirmisani slikar prodaje sliku po mnogo većoj cijeni od djela nekog od poznatih crnogorskih umjetnika.
Nekada, u vremenu prije ekonomske krize obično je umjetničku vrijednost nekog djela pratila realna cijena. Nerijetko se događalo da ta ista djela na aukcijama čak plaćana četvorocifrenim ili petocifrenim iznosima i bilo je onih koji nijesu žalili novca a pritom su jako dobro poznavali i voljeli umjetnost.
Danas je situacija na tržištu umjetnina u Crnoj Gori potpuno drugačija... Slike se na primjer kupuju sve rjeđe, cijene su pale, galeristi i kolekcionari umjetnine nude i na rate.
Jako je malo onih koji uspijevaju da prodaju svoja djela , kaže za RSE akademski slikar i profesor na Likovnoj akademiji na Cetinju Branislav Sekulić
„Jednostavno, čim najave neku krizu prvo stane prodaja slika.Broj slikara koji uspijevaju da prodaju svoja djela može se pobrojati na prstima jedne ruke. Jako je malo onih koji prodaju, da se ono kaže – solidno, a to solidno u Crnoj Gori znači da se od toga ne može živjeti od slikarstva bez nekih dodatnih prihoda. Možda dva slikara mogu da žive od svog rada u Crnoj Gori, ostali teško“.
Ako umjetnik živi samo do prodaje svojih djela, teško može da preživi, kaže i akademski slikar Vojo Rabrenović dodajući da se mnogi, pogotovo mlađe generacije snalaze na razne načine
„Izrada kopija nekih slika koje se onda prodaju po nekakvim niskim cijenama. Nijesu neke ali nešto predstavljaju za te ljude, onda se rade portreti po fotografijama, ulazi se u neku priču o suvenirima. Znači, oni ostaju u umjetnosti ali to je već neka druga priča, neko kopiranje, što ne bih poželio umjetnicima ali na žalost vidim da su u poziciji da moraju da ulaze u kompromise te vrste“.
Slike ko krompiri
Da je prodaja značajno opala kažu i galeristi. Zato su prinuđeni da snize cijene kako bi održali prodaju i sačuvali redovne mušterije, kaže nam vlasnik podgoričke galerije „Most“ , Milorad Kovačević:
„Sve realne cijene djela nekih poznatih crnogorskih umjetnika su opale tako da je situacija na žalost takva da koliko god novca da se ponudi galerista da bi opstao mora da prihvati. Dešava se da zbog krize i oni koji imaju novac to vješto koriste i traže i dobijaju nižu cijenu za neko djelo poznatog slikara koje vrijedi mnogo više“.
Na pitanje koliko je koštala najskuplja slika koju ste prodali u posljednje dvije godine, Kovačević odgovara: "Nije bila previše skupa. Koštala je 5.000 eura."
Kovačević dodaje da crnogorske galeriste dodatnu ugoržavaju i divlji kolekcionari koji se nameću velikim hotelima i institucijama i prodaju umjetnine izbjegavajući da plate porez državi.
Stanje na tržištu umjetnina u Crnoj Gori je izuzetno teško i zbog toga nema više standarda u prodaji, sve je manje istinskih kolekcionara a privatne i političke veze diktiraju cijene umjetničkih djela, kaže za naš program istoričar umjetnosti Aleksandar Čilkov, čiji je posao između ostalog i procjena vrijednosti umjetnina
„Dešavaju se pravi apsurdi kod nas na tržištu umjetnina. Dođe recimo neko i kupi djelo izuzetnog slikara kakav je Jovan Zonjić, koji je pionir crnogorske moderne za recimo 800 eura , a onda se pojavi neki mladi slikar koji ima političke veze i proda svoje djelo za 15 hiljada eura. Tako da tu vlada jedan haos“.
Mladi umjetnici su naročito pogođeni krizom pa se često događa da precijene svoj rad i na taj način prave problem i sebi i drugima, kaže slikar Branislav Sekulić.
„Dešava se da neki mladi slikari imaju veću cijenu nego njihovi profesori na tržištu ali to ne znači da ih prodaju za veću cijenu. Mnogi slikari postave tako visoke cijene i onda se cjenkaju kao da prodaju krompire“.
Cijene su pale a tržište grca u problemima. Pored krize, problem su i divlji kolekcionari koji ne plaćaju porez .
Da je stanje na tržištu umjetnina u Crnoj Gori haotično pokazuje i to što se stručnjaci čiji je posao da procijene novčanu vrijednosti nekog djela, gotovo svakodnevno suočavaju sa situacijama gdje neafirmisani slikar prodaje sliku po mnogo većoj cijeni od djela nekog od poznatih crnogorskih umjetnika.
Nekada, u vremenu prije ekonomske krize obično je umjetničku vrijednost nekog djela pratila realna cijena. Nerijetko se događalo da ta ista djela na aukcijama čak plaćana četvorocifrenim ili petocifrenim iznosima i bilo je onih koji nijesu žalili novca a pritom su jako dobro poznavali i voljeli umjetnost.
Danas je situacija na tržištu umjetnina u Crnoj Gori potpuno drugačija... Slike se na primjer kupuju sve rjeđe, cijene su pale, galeristi i kolekcionari umjetnine nude i na rate.
Jako je malo onih koji uspijevaju da prodaju svoja djela , kaže za RSE akademski slikar i profesor na Likovnoj akademiji na Cetinju Branislav Sekulić
„Jednostavno, čim najave neku krizu prvo stane prodaja slika.Broj slikara koji uspijevaju da prodaju svoja djela može se pobrojati na prstima jedne ruke. Jako je malo onih koji prodaju, da se ono kaže – solidno, a to solidno u Crnoj Gori znači da se od toga ne može živjeti od slikarstva bez nekih dodatnih prihoda. Možda dva slikara mogu da žive od svog rada u Crnoj Gori, ostali teško“.
Ako umjetnik živi samo do prodaje svojih djela, teško može da preživi, kaže i akademski slikar Vojo Rabrenović dodajući da se mnogi, pogotovo mlađe generacije snalaze na razne načine
„Izrada kopija nekih slika koje se onda prodaju po nekakvim niskim cijenama. Nijesu neke ali nešto predstavljaju za te ljude, onda se rade portreti po fotografijama, ulazi se u neku priču o suvenirima. Znači, oni ostaju u umjetnosti ali to je već neka druga priča, neko kopiranje, što ne bih poželio umjetnicima ali na žalost vidim da su u poziciji da moraju da ulaze u kompromise te vrste“.
Slike ko krompiri
Da je prodaja značajno opala kažu i galeristi. Zato su prinuđeni da snize cijene kako bi održali prodaju i sačuvali redovne mušterije, kaže nam vlasnik podgoričke galerije „Most“ , Milorad Kovačević:
„Sve realne cijene djela nekih poznatih crnogorskih umjetnika su opale tako da je situacija na žalost takva da koliko god novca da se ponudi galerista da bi opstao mora da prihvati. Dešava se da zbog krize i oni koji imaju novac to vješto koriste i traže i dobijaju nižu cijenu za neko djelo poznatog slikara koje vrijedi mnogo više“.
Na pitanje koliko je koštala najskuplja slika koju ste prodali u posljednje dvije godine, Kovačević odgovara: "Nije bila previše skupa. Koštala je 5.000 eura."
Kovačević dodaje da crnogorske galeriste dodatnu ugoržavaju i divlji kolekcionari koji se nameću velikim hotelima i institucijama i prodaju umjetnine izbjegavajući da plate porez državi.
Stanje na tržištu umjetnina u Crnoj Gori je izuzetno teško i zbog toga nema više standarda u prodaji, sve je manje istinskih kolekcionara a privatne i političke veze diktiraju cijene umjetničkih djela, kaže za naš program istoričar umjetnosti Aleksandar Čilkov, čiji je posao između ostalog i procjena vrijednosti umjetnina
„Dešavaju se pravi apsurdi kod nas na tržištu umjetnina. Dođe recimo neko i kupi djelo izuzetnog slikara kakav je Jovan Zonjić, koji je pionir crnogorske moderne za recimo 800 eura , a onda se pojavi neki mladi slikar koji ima političke veze i proda svoje djelo za 15 hiljada eura. Tako da tu vlada jedan haos“.
Mladi umjetnici su naročito pogođeni krizom pa se često događa da precijene svoj rad i na taj način prave problem i sebi i drugima, kaže slikar Branislav Sekulić.
„Dešava se da neki mladi slikari imaju veću cijenu nego njihovi profesori na tržištu ali to ne znači da ih prodaju za veću cijenu. Mnogi slikari postave tako visoke cijene i onda se cjenkaju kao da prodaju krompire“.