Udruženje kuvara Crne Gore je proteklih dana ugostilo najbolje kuvare regiona - među njima akademike kuvanja i osvajače preko 200 međunarodnih priznanja. Jedno od najvažnijih turističkih zanimanja u svim zemljama regiona ima slične probleme - površnost obrazovanja mladog kadra.
Ukus destinacije je jedan od najbolje kotiranih razloga za povratak turista na neko mjesto, a glavni začin svake kuhinje je nešto što ne možete kupiti.
"Ovdje je uloženo mnogo ljubavi, ali pored ljubavi morate da imate i znanje. Taj odnos u kulinarstvu je 70 posto ljubav, a 30 posto znanje".
Tako govori Milijan Stojanić iz Srbije koji je tokom svog kulinarskog staža osvojio preko 200 priznanja za svoje umijeće. Kaže da je ono šta se nađe na takmičarskim tanjirima izraz ne samo umješnosti nego i umjetnosti kuvanja.
"Ovo su umetnički radovi i zaista je teško običnom čoveku da shvati šta se zapravo nalazi na tanjiru. Videli ste da su to sve male ikebane", kaže on.
Savremeno doba je donekle pojednostavilo i ubrzalo kulinarski posao, ali on je i dalje nedovoljno cijenjen na ovim prostorima, kaže akademik Kuharskog saveza Hrvatske, Branko Ognjenović.
"Prednost je šta im je puno više stvari dostupno nego šta je bilo nama, mi smo sve to bazno morali sami da radimo, neke umake i slično, mješta sami majonezu, raditi puno tih nekih stvari fizički i ručno i učit kako se to radi. Danas, recimo mladi kuhari dobijaju već konfekcionirano meso, dobiju poluproizvode koji su dobri. Problem je što nam školstvo u Hrvatskoj baš i ne ide u prilog. Imamo 86 ugostiteljskih škola ali vrlo mali broj nakon tih završenih škola ostaje ostaje raditi u struci", navodi Ognjenović.
Oni koji se ipak odluče za ovo zanimanje svoje umijeće potvrđuju na kulinarskim takmičenjima, a jedno takvo se već 5 godina održava u Budvi, u organizaciji Crnogorskog kulinarskog udruženja. Jednog od sudija, Milijana Stojanića pitamo na koji način se boduju najbolji?
"Prvo što sudije gledaju jeste rad na tanjiru, da ima neku svoju priču i da je ukusan, da je sastavljen iz više životnih namirnica, što biljnog, što životinjskog porekla. Suština je kako na jedan moderan način prikazati savremene trendove svetskih kuhinja. To su sve umetnički radovi od kojih čoveku dah stane i da se zapita da li to ljudska ruka može da napravi", kaže Milijan Stojanić.
Puno ulaganja i bolje obrazovanje
Jedan od ovogodišnjih takmičara je Stevan Stevanovski koji je za 15 godina u kulinarstvu postao šef kuhinje, ali i mentor u jednoj srednjoj školi u Skoplju.
"U kulinarstvo mora mnogo više da se ulaže, naročito u mlade i njihovu perspektivu. Oni koji imaju talenat da napreduju kao i u svakoj drugoj struci ni u kulinarstvu nije lako, ali moraš da se boriš", kaže Stevanovski.
A boriti se treba protiv sve površnijeg obrazovanja, posebno u zanimanjima kojima je za sticanje iskustva neophodna praksa. Zaki Rosa je iz Udruženja kuvara Bosne i Hercegovine kaže da je manjak praktične nastave osnovni problem u edukaciji mladih.
"Nema više kao što smo nekada imali uz školu hotel gdje su djeca mogla adekvatno da nauče da se obučavaju uz stručnjake koji su radili dugi niz godina, koji su mogli da ih obuče. Iskren da budem razočarani smo i mi kao udruženje kuhara, jer se djeca danas edukuju u restoranima gdje je pristup kulinarstvu izuzetno površan. Iz komunikacije sa kolegama imamo informacije da je i kod njih slična situacija. Vrlo se malo djeci promoviše kulinarstvu u smislu da je to jedno lijepo zanimanje, da se mnogo može postići da bi djeca zavoljela tu profesiju. Kod nas u Bosni oni koji imaju iskustva, koji imaju znanja oni su jako cijenjeni jer i danas važi ona koliko znaš toliko vrijediš", kaže Rosa.
Sve veća potražnja za kuvarima u vrijeme velike nezaposlenosti ipak povećava interesovanje za ovo zanimanje. Potvrđuje to i Ivana Vuksanović iz Sektora za hranu i piće iz hotelske grupe Budvanska rivijera.
"U posljednje dvije do tri godine situacija je mnogo bolja jer se sve više mladih ljudi interesuje i počeli su da rade u kulinarstvu. Iskreno se nadamo da ćemo u nekoj perspektivi za jedno par godina već moći da se oslonimo na naše mlade snage".
Ukus destinacije je jedan od najbolje kotiranih razloga za povratak turista na neko mjesto, a glavni začin svake kuhinje je nešto što ne možete kupiti.
"Ovdje je uloženo mnogo ljubavi, ali pored ljubavi morate da imate i znanje. Taj odnos u kulinarstvu je 70 posto ljubav, a 30 posto znanje".
Tako govori Milijan Stojanić iz Srbije koji je tokom svog kulinarskog staža osvojio preko 200 priznanja za svoje umijeće. Kaže da je ono šta se nađe na takmičarskim tanjirima izraz ne samo umješnosti nego i umjetnosti kuvanja.
"Ovo su umetnički radovi i zaista je teško običnom čoveku da shvati šta se zapravo nalazi na tanjiru. Videli ste da su to sve male ikebane", kaže on.
Savremeno doba je donekle pojednostavilo i ubrzalo kulinarski posao, ali on je i dalje nedovoljno cijenjen na ovim prostorima, kaže akademik Kuharskog saveza Hrvatske, Branko Ognjenović.
"Prednost je šta im je puno više stvari dostupno nego šta je bilo nama, mi smo sve to bazno morali sami da radimo, neke umake i slično, mješta sami majonezu, raditi puno tih nekih stvari fizički i ručno i učit kako se to radi. Danas, recimo mladi kuhari dobijaju već konfekcionirano meso, dobiju poluproizvode koji su dobri. Problem je što nam školstvo u Hrvatskoj baš i ne ide u prilog. Imamo 86 ugostiteljskih škola ali vrlo mali broj nakon tih završenih škola ostaje ostaje raditi u struci", navodi Ognjenović.
Oni koji se ipak odluče za ovo zanimanje svoje umijeće potvrđuju na kulinarskim takmičenjima, a jedno takvo se već 5 godina održava u Budvi, u organizaciji Crnogorskog kulinarskog udruženja. Jednog od sudija, Milijana Stojanića pitamo na koji način se boduju najbolji?
"Prvo što sudije gledaju jeste rad na tanjiru, da ima neku svoju priču i da je ukusan, da je sastavljen iz više životnih namirnica, što biljnog, što životinjskog porekla. Suština je kako na jedan moderan način prikazati savremene trendove svetskih kuhinja. To su sve umetnički radovi od kojih čoveku dah stane i da se zapita da li to ljudska ruka može da napravi", kaže Milijan Stojanić.
Puno ulaganja i bolje obrazovanje
Jedan od ovogodišnjih takmičara je Stevan Stevanovski koji je za 15 godina u kulinarstvu postao šef kuhinje, ali i mentor u jednoj srednjoj školi u Skoplju.
"U kulinarstvo mora mnogo više da se ulaže, naročito u mlade i njihovu perspektivu. Oni koji imaju talenat da napreduju kao i u svakoj drugoj struci ni u kulinarstvu nije lako, ali moraš da se boriš", kaže Stevanovski.
A boriti se treba protiv sve površnijeg obrazovanja, posebno u zanimanjima kojima je za sticanje iskustva neophodna praksa. Zaki Rosa je iz Udruženja kuvara Bosne i Hercegovine kaže da je manjak praktične nastave osnovni problem u edukaciji mladih.
"Nema više kao što smo nekada imali uz školu hotel gdje su djeca mogla adekvatno da nauče da se obučavaju uz stručnjake koji su radili dugi niz godina, koji su mogli da ih obuče. Iskren da budem razočarani smo i mi kao udruženje kuhara, jer se djeca danas edukuju u restoranima gdje je pristup kulinarstvu izuzetno površan. Iz komunikacije sa kolegama imamo informacije da je i kod njih slična situacija. Vrlo se malo djeci promoviše kulinarstvu u smislu da je to jedno lijepo zanimanje, da se mnogo može postići da bi djeca zavoljela tu profesiju. Kod nas u Bosni oni koji imaju iskustva, koji imaju znanja oni su jako cijenjeni jer i danas važi ona koliko znaš toliko vrijediš", kaže Rosa.
Sve veća potražnja za kuvarima u vrijeme velike nezaposlenosti ipak povećava interesovanje za ovo zanimanje. Potvrđuje to i Ivana Vuksanović iz Sektora za hranu i piće iz hotelske grupe Budvanska rivijera.
"U posljednje dvije do tri godine situacija je mnogo bolja jer se sve više mladih ljudi interesuje i počeli su da rade u kulinarstvu. Iskreno se nadamo da ćemo u nekoj perspektivi za jedno par godina već moći da se oslonimo na naše mlade snage".