Umjesto Istanbula, koji je rodni grad osam generacija njene porodice, Ipek Gode je odabrala život u Crnoj Gori. Grad užurbanih dvadeset miliona stanovnika je sa svojim suprugom Dželilom zamijenila mediteranskim ritmom Tivta i bokeljskom ljepotom življenja.
“Bili smo, što poslom, što turistički, u većini evropskih zemalja i mogu reći da imam neka omiljena mjesta. Ali, kad sam se poslednji put vraćala sa poslovnog puta, rekla sam Dželilu ‘vraćam se kući’, misleći na Crnu Goru. Ovdje sad imam prijatelje, posao, ali i ono najvažnije - osjećam da tu pripadam”, kaže Ipek i nabraja prirodu, ljude i klimu kao razloge zbog kojih se zaljubila u Crnu Goru tokom svog prvog turističkog dolaska u Kotor. Ipak, presudan razlog za odabir Crne Gore bio je osjećaj slobode i bezbjednog življenja u manjoj sredini.
Pročitajte i ovo: Kotor međ' kruzerima“Posebno u poslednje vrijeme je biti žena u Turskoj postalo teško. A ovdje sam tokom jedne noćne šetnje uz more vidjela djevojku koja sjedi sama na obali i uživa u pogledu na zaliv. Nije izgledala ni kao pijana, ni kao sumnjiva osoba, a bilo je posle ponoći. U Turskoj to ne bi mogla ni tokom dana. Rekla sam tada Dželilu: ako mlada žena može u ovo doba sjediti sama na javnom mjestu, a da se niti ne okrene da vidi ko prolazi, znači da se osjeća sigurno”, navodi Ipek.
Pri osnivanju konsultantske firme koja se bavi i nekretninama, Ipek i Dželil nisu naišli na biznis barijere. Kažu da se u Crnoj Gori lako i brzo može osnovati firma, ali je problem za koju poslovnu ideju se odlučiti kako bi se premostila sezonalnost tržišta. Iako je u poslednje vrijeme sve više građana Turske koji kupuju nekretnine i pokreću biznise u Crnoj Gori, ovaj mladi par se uglavnom druži sa mještanima.
Ipek i Džalil Gode u Herceg Novom
“Prvih mjeseci je bilo teško. Niko nam nikada nije rekao nešto loše, ljudi su bili jako ljubazni, ali niko nije ni rekao ‘hajde da odemo na kafu’. Onda sam shvatila da možda treba da učinim prvi korak, počela sam da učim crnogorski i da postavljam pitanja o običajima, tradiciji, i ljudi su shvatili da želimo da se družimo, pa su tako počele i prve kafe”, prisjeća se Ipek i dodaje da su mnogi bili iznenađeni kada čuju da dolazi iz Istanbula.
“Imali su potpuno pogrešnu sliku jer su gledali turske serije; sjećam se da je tada ovdje bio popularan ‘Sulejman’ i svi su nas pitali o otomanskom vremenu i sultanima. Mislili su da smo tamo svi bogati i zgodni, da iz svojih vila skačemo u more, i da je u Istanbulu kao u bajci. Nažalost, nije tako; mladi ljudi, čak i sa najprestižnijom diplomom, često se teško zapošljavaju, a i kad se zaposle, teško je živjeti od prosječne plate”, priča Ipek i navodi primjer svojih prijatelja od kojih se većina odselila i živi danas od Francuske do Australije.
Pročitajte i ovo: Sporni infrastrukturni projekti Crne Gore: Investitor ispred građanaZa Ipek i Dželila nije bilo teško prilagoditi se novoj sredini, jer Mediteran sve obale, pa i one u Turskoj i Crnoj Gori, boji sličnim mentalitetom. Na pitanje što ih je najviše iznenadilo u svakodnevnim kontaktima, Dželil odgovara da je to pušenje na javnim mjestima, utisak da se nedovoljno čita, kao i opčinjenost Crnogoraca vaterpolom.
“Svi puše, čak i trudnice, a vidio sam i djecu sa cigaretom. Takođe, primijetio sam i da nema baš puno knjižara”, priča ovaj mladi dizajner svjetla. U sportu ga je iznenadila popularnost vaterpola, kao i sjajni rezultati sportista iz jedne tako male zemlje. No, najčudnije je ono što je vidio kod navijača tokom vaterpolo utakmica:
“Kada Crna Gora igra sa Srbijom, slavi se i kada Crna Gora dobije, i kada izgubi od protivničke ekipe. To još nisam nigdje vidio”, kaže uz osmjeh.
Pročitajte i ovo: Turci na crnogorskom primorjuIako i dalje uživaju u otkrivanju ljepota svog novog doma, mladi turski par uočava i opasnosti koje bi mogle Crnu Goru skupo koštati. Napominju da je ono što sada vide u prekomjernoj gradnji duž Crnogorskog primorja, scenario koji je Turska doživjela prije par decenija.
“Nemojte biti robovi turizma i nemojte preizgraditi svoj prostor. To je uništilo našu zemlju i zato se danas mladi ljudi iseljavaju. Vodite računa o svojoj prirodi, jer je kasnije ni za kakve pare ne možete nadoknaditi. Kao i mi u Turskoj, i ovdje imate zemljotrese, zajedno smo na trusnom području, zato morate voditi računa da građevine ne idu pod oblake. Vaša zemja je zaista nevjerovatno lijepa, sa mnoštvom mogućnosti, ali ako prodate sve, ili sve podredite turizmu, kao mi u Turskoj, imaćete isti problem: dovoljna je jedna kriza, pa da se sve uruši, kao što smo vidjeli na primjeru Istanbula”, zaključuje Ipek.