Nije poznata sudbina još 2.322 osobe nestale na teritoriju Hrvatske od 1991. do 1995. godine, od čega su 1736 nestali hrvatski građani.
Važno je da se za razliku od devedesetih godina već preko deceniju vodi jedinstveni popis nestalih, a ne kao tada po etničkoj pripadnosti, ali – orijentacije radi - recimo da je aktualno pri Upravi za zatočene i nestale otvoren postupak traženja za 984 osobe nestale 1991. i 1992. godine - većinom hrvatske nacionalnosti, te za 784 osobe, među kojima je većina nestala 1995. godine, a najveći udio čine osobe srpske nacionalnosti.
Patnja onih koji nakon toliko vremena nisu uspjeli saznati sudbinu ili naći posmrtne ostatke svojih najbližih ne ovisi o etničkoj pripadnosti.
Zato priča Vukovarke Jozefine Lada govori o svima, neovisno koje su nacije i u koju crkvu idu. Njoj je u obrani Vukovara sin ranjen i ostao sedamdesetpostotni invalid, a nakon slamanja obrane Vukovara nestali su joj suprug i otac.
“Jako se teško vraćati u tu prošlost... Supruga još nisam našla... Suprug, moj otac, kćerka od 13 godina i ja bili smo u Borovu Selu. Nas dvije smo izašle, a njih dvojica su ostali...”, priča Jozefina Lada.
Suprug, pa zatim i otac odvedeni su iz sportske dvorane u koju su svi zatvoreni nakon pada dijela Vukovara - Borovo Selo:
“Ja sam bila udaljena od supruga možda 10 metara... Sjedila sam na tribinama, a otac je sjedio pored mene. I otišao je u neku prostoriju, i više se nikada nije vratio. Ne znam što su imali od starca od 72 godine...”
Pozitivna atmosfera
Najnovija je inicijativa Ministarstva hrvatskih branitelja održavanje tribina na temu nestalih u dijelovima Hrvatske gdje se još traga za značajnijm brojem nestalih. Prva je tribina održana u Negoslavcima nedaleko Vukovara, a potom koncem srpnja u Obrovcu.
Na tribini su uz šezdesetak mještana sudjelovali i ministar branitelja Fred Matić, pomoćnik ministra i voditelj Uprave za zatočene i nestale Ivan Grujić, saborski zastupnik srpske manjine Milorad Pupovac te lokalni pravolavni paroh i iguman obližnjeg manastira Krupa, a domaćin tribine bio je obrovački gradonačelnik Ante Župan.
O tome za naš radio govori tajnik Udruženja srpskih porodica ubijenih, poginulih, nestalih, nasilno odvedenih i invalidnih osoba “Protiv zaborava” Branko Jurišić:
“Bilo je dosta otvorenih tema. Bio je vrlo jasan poziv gospodina ministra da se ljudi ohrabre, da – ukoliko imaju bilo kakvih informacija o nestalima, o grobištima i slično – to dojave na anonimni telefon koji je otvorilo Ministarstvo. Moj je dojam da je bila vrlo pozitivna atmosfera. Ukupna ocjena – vrlo dobar, vrlo dobar!”
U Hrvatskoj su posebno ponosni na podatak da je pronađeno i identificirano preko 80 posto osoba nestalih tijekom rata u Hrvatskoj, a tu značajnih zasluga ima voditelj Uprave za zatočene i nestale pukovnik Ivan Grujić.
On je za naš radio nedavno ocijenio kako su u odnosima sa Srbijom još uvijek neriješena pitanja dostave njihovih informacija o mogućim grobnicama na nekad okupiranom teritoriju Hrvatske, informacija o mogućim grobnicama u Srbiji i dostave dokumentacije o nestalim osobama.
„Dakle, to su tri stvari koje mi držimo kao otvorena pitanja i koja se postavljaju već 10 godina. Podjednako tako, još jedno važno pitanje je informacija o premještenim masovnim grobnicama koje su premještene 1994. godine u organizaciji tadašnje JNA“, kazao je Grujić.
Važno je da se za razliku od devedesetih godina već preko deceniju vodi jedinstveni popis nestalih, a ne kao tada po etničkoj pripadnosti, ali – orijentacije radi - recimo da je aktualno pri Upravi za zatočene i nestale otvoren postupak traženja za 984 osobe nestale 1991. i 1992. godine - većinom hrvatske nacionalnosti, te za 784 osobe, među kojima je većina nestala 1995. godine, a najveći udio čine osobe srpske nacionalnosti.
Patnja onih koji nakon toliko vremena nisu uspjeli saznati sudbinu ili naći posmrtne ostatke svojih najbližih ne ovisi o etničkoj pripadnosti.
Zato priča Vukovarke Jozefine Lada govori o svima, neovisno koje su nacije i u koju crkvu idu. Njoj je u obrani Vukovara sin ranjen i ostao sedamdesetpostotni invalid, a nakon slamanja obrane Vukovara nestali su joj suprug i otac.
“Jako se teško vraćati u tu prošlost... Supruga još nisam našla... Suprug, moj otac, kćerka od 13 godina i ja bili smo u Borovu Selu. Nas dvije smo izašle, a njih dvojica su ostali...”, priča Jozefina Lada.
Suprug, pa zatim i otac odvedeni su iz sportske dvorane u koju su svi zatvoreni nakon pada dijela Vukovara - Borovo Selo:
“Ja sam bila udaljena od supruga možda 10 metara... Sjedila sam na tribinama, a otac je sjedio pored mene. I otišao je u neku prostoriju, i više se nikada nije vratio. Ne znam što su imali od starca od 72 godine...”
Pozitivna atmosfera
Najnovija je inicijativa Ministarstva hrvatskih branitelja održavanje tribina na temu nestalih u dijelovima Hrvatske gdje se još traga za značajnijm brojem nestalih. Prva je tribina održana u Negoslavcima nedaleko Vukovara, a potom koncem srpnja u Obrovcu.
Na tribini su uz šezdesetak mještana sudjelovali i ministar branitelja Fred Matić, pomoćnik ministra i voditelj Uprave za zatočene i nestale Ivan Grujić, saborski zastupnik srpske manjine Milorad Pupovac te lokalni pravolavni paroh i iguman obližnjeg manastira Krupa, a domaćin tribine bio je obrovački gradonačelnik Ante Župan.
O tome za naš radio govori tajnik Udruženja srpskih porodica ubijenih, poginulih, nestalih, nasilno odvedenih i invalidnih osoba “Protiv zaborava” Branko Jurišić:
“Bilo je dosta otvorenih tema. Bio je vrlo jasan poziv gospodina ministra da se ljudi ohrabre, da – ukoliko imaju bilo kakvih informacija o nestalima, o grobištima i slično – to dojave na anonimni telefon koji je otvorilo Ministarstvo. Moj je dojam da je bila vrlo pozitivna atmosfera. Ukupna ocjena – vrlo dobar, vrlo dobar!”
U Hrvatskoj su posebno ponosni na podatak da je pronađeno i identificirano preko 80 posto osoba nestalih tijekom rata u Hrvatskoj, a tu značajnih zasluga ima voditelj Uprave za zatočene i nestale pukovnik Ivan Grujić.
On je za naš radio nedavno ocijenio kako su u odnosima sa Srbijom još uvijek neriješena pitanja dostave njihovih informacija o mogućim grobnicama na nekad okupiranom teritoriju Hrvatske, informacija o mogućim grobnicama u Srbiji i dostave dokumentacije o nestalim osobama.
„Dakle, to su tri stvari koje mi držimo kao otvorena pitanja i koja se postavljaju već 10 godina. Podjednako tako, još jedno važno pitanje je informacija o premještenim masovnim grobnicama koje su premještene 1994. godine u organizaciji tadašnje JNA“, kazao je Grujić.