U snažnoj eksploziji koja je u nedjelju, 27-og lipnja, ujutro oko 5.00 sati potresla Bugojno jedan je policajac poginuo, a šest ih je ranjeno.
Policija u Bugojnu uhapsila je Harisa Čauševićazvanog Oks, koji je priznao da je aktivirao eksplozivnu napravu, te još nekoliko građana. Izgleda da nije sporno da počinioci pripadaju pokretu islamskih ekstremista.
Nije, kažu, pristojno sebe citirati ali sam odlučio da upotrijebim tu nepristojnu metodologiju u povodu terorističkog napada u Bugojnu. Na ovom je forumu vođena rasprava u povodu mog teksta ¨Šta je to antibošnjačka politika¨.
U tom tekstu i u samoj raspravi iznesena je teza da je tolerancija islamskog ekstremizma od strane institucija i političara koji govore u ime Bošnjaka u stvari anti-bošnjačka politika. Tu se govori da Bošnjaci sami sebe sve više doživljavaju temeljnim narodom, bošnjački nacionalizam postoji gotovo kao "državotvorni", legitimni patriotizam.
Što se dogodilo u Bugojnu je posljedica takve politike, to je direktna posljedica toleriranja netolerantnog. Takva je politika počela još za vrijeme rata kada su bošnjački funkcioneri postrojavali jedinice mudžahedina iz islamskih zemalja, nastavljena je nakon rata kada su donacije iz islamskih zemalja ograničene samo na džamije i učenje islama objeručke prihvaćane, te kada je takodjer nakon rata život za manjine u Sarajevu postajao sve kompliciraniji.
Konačno, ovaj posljednji teroristički akt je tek jedan u nizu nerazjašnjenjih ubistava, atentata i sličnih kriminalnih radnji. Treba li podsjećati, naprimjer, na ubistvo doministra Leutara? Ili na druge nerazjašnjene događaje? Ili na Maoču i gotovo nesmetanog života po principima koji nisu nikada bili bliski bosanskohercegovačkim Bošnjacima, u selu u kojoj svaka kuća ima kompjuter! To je također posljedica razjedinjene države u kojoj svaki dio štiti svoje kriminalce čiji jedini rezultat nije zaštita nacionalnih interesa bilo kojeg naroda nego zaštita kriminalaca iz sva tri naroda.
Sada svi najavljuju oštre mjere, čak se i Islamska zajednica, poslovično šutljiva na temu uvoza ekstremnih verzija islama, konačno oglasila protiv terorizma. Glavni tužilac BiH Milorad Barašin se pita kamo će BiH ići ukoliko se adekvatno ne spriječe ovakvi akti: „Imali smo ubistvo doministra Leutara na kojeg je izvršen atentat, znate kako je predmet završio. Zatim, masu drugih slučajeva koji su nerazjašnjeni, zatim imamo slučaj Vitez i ovo što nam se desilo. Znači u jednom vremenskom kontinuitetu određene stvari se dešavaju. Mi moramo odlučno krenuti u borbu protiv ove vrste kriminala.“
Direktor Federalne uprave policije Zlatko Miletić kaže kako je policija zaprimila i prijeteći mail da je naredna na redu policijska stanica u Donjem Vakufu: ¨Onaj ko je pametan u BiH je davno mogao pretpostaviti da će se ovo desiti...¨
U intervjuu za naš radio, Sadik Ahmetović, kaže da se ¨Bošnjaci se moraju suočiti sa terorizmom jer je ovaj dan u Bugojnu bio, možda, najteži udarac za Bošnjake, a time i za državu BiH i građane u ovoj zemlji... Terorizam ne bira mjesto, vrijeme i naciju. To je zlo koje nema vjeru. To su teroristi koji napadaju iznenada svakoga - i Bošnjake i Srbe i Hrvate i sve koji su blizu. Stoga je važno da svjesno i odgovorno otvorimo oči, prihvatimo problem i priznamo problem...i da se odlučno odupremo ovom zlu. ¨
Oči je, međutim, trebalo imati otvorene mnogo ranije. Bošnjačko vođstvo, političko i vjersko, dugo je ćutalo o narastanju pokreta ekstremnog islama u BiH. Navodno, htjela se izbjeći dnevna zloupotreba na suprotnim političkim stranama. Čak je i danas osuda terorističkog akta nedovoljna. Još 2006-e kaže za naš radio Esad Hećimović, autor knjige „Mudžahedini garibi u BiH“ vehabije su državne strukture proglasile ¨nevjerničkim¨. Pa koje su onda pravovjerne?
U BiH je stigao val koji je uvezen ali je odgajan na ovim prostorima. Novac je stigao iz islamskih zemalja ali su vrata otvorili domaći političari, što šutnjom, što odobravanjem. Taj proces otudjivanja dijela Bošnjaka od Bosne i Hercegovine i odlazak u nešto što je krajnje neizvjesno i opasno za te iste Bošnjake i za tu istu državu još uvijek može biti zaustavljen.
Jedino nisam siguran da ga mogu zaustaviti isti ljudi koji su taj proces dozvolili.