Kosovo je ovih dana najavilo da će zatražiti povrat imovine svojih poduzeća u državama bivše Jugoslavije. Ne radi se o velikom potraživanju - Kosovo ukupno ima oko 170 zahtjeva. Suvišno je ponavljati da je vlasništvo neotuđivo, bez obzira kako politika na to gledala.
Hoće li Kosovo u tome uspjeti? Kako je zaštićeno vlasništvo pravnih subjekata?
Jasno je i zašto Srbija stalno ustrajava na tvrdnji da se radilo o imovini koja je vezana uz sukcesiju, a kada se Sporazum potpisivao, Kosovo nije bilo država. Čini se da su i druge države, nekadašnje federalne jedinice, poprilično nespremne vratiti ono što je bilo tuđe.
Stručnjaci naglašavaju da se vode velike igre i da će sudovi biti zatrpani zahtjevima za povratom imovine. Znajući kako pravosuđe funkcionira u državama regije, procesi bi se mogli protegnuti na desetljeća, a neka imovina je u međuvremenu uspješno „privatizirana”, pa potom prodana.
Kada se kaže Trepča, svima je jasno da se radi o nekadašnjem rudarsko-industrijskom kombinatu na sjeveru Kosova. Tokom 80-tih, kombinat je zapošljavao oko 20.000 radnika i raspolagao s gotovo 70 posto svih mineralnih bogatstva bivše Jugoslavije.
Jedan ekonomist je svojedobno opisao Trepču kao „kolosalni konglomerat“, sastavljen od više od četrdeset rudnika, ljevaonica i drugih poduzeća, koji ostvaruje oko 25 posto cjelokupne regionalne industrijske proizvodnje, čime je Trepča spadala među glavne izvoznike u SFRJ. Sasvim je jasno da je Trepča, kao društveno poduzeće, imala svoju imovinu na prostoru cijele bivše države. O tome što još traži Kosovo detaljnije u tekstu Amre Zejneli Više od 50 preduzeća imalo imovinu izvan Kosova.
Sukcesija ili ne?
Srpski dužnosnici, na zahtjev Prištine da Beograd vrati imovinu kosovskih društvenih poduzeća, imaju već poznatu mantru – a ta je da Kosovo nema pravo na takva potraživanja jer ono nije obuhvaćeno Sporazumom o sukcesiji nakon raspada bivše Jugoslavije.
Za razliku od službene mantre, nezavisni stručnjaci tvrde da se ta imovina može vratiti, bez obzira na to što Srbija ne priznaje Kosovo, piše Branka Trivić.u tekstu Odgovor Beograda: Sukcesija ne važi untar Srbije.
Bosna i Hercegovina, poput Srbije, ne priznaje Kosovo, pa se i u Sarajevu brkaju pojmovi o povratku imovine društvenih poduzeća i pitanje sukcesije. No, nije samo to problem.
Problem je što BiH sa sigurnošću ne zna, ni gdje, ni koliko ima imovine u zemljama bivše Jugoslavije. Zato je vlastima daleko lakše pravnu stvar podvesti pod političku, ocjena je iz teksta Dženane Halimović BiH ne zna ni šta je s njenom imovinom.
U crnogorskoj je javnosti glasno odjeknula najava kosovske Vlade da će od službene Podgorice tražiti povrat 42 nekretnine koje, navodno, pripadaju kosovskim poduzećima.
No, još uvijek nema konkretnih informacija. Crnogorskoj Vladi se, još uvijek, niko službeno nije obratio, a Podgorica tvrdi da ne zna o kojoj se točno imovini radi, piše Esad Krcić u tekstu Podgorica još nije dobila zahtjev iz Prištine za imovinu.
U Hrvatskoj je teže doći do informacija o imovinskim potraživanjima između tvrtki bivših federalnih jedinica nego li pješice do Južnog pola. Čak ni u INA-i, naftnoj kompaniji, koja od Srbije potražuje 167 benzinskih crpki ili 200 milijuna eura odštete, nisu bili voljni govoriti o vlastitom iskustvu, uz obrazloženje da je cijela stvar na sudu i da ne žele ništa komentirati, pa ni načelno.
Ekonomista Žarko Primorac u razgovoru sa Ankicom Barbir Mladinović tvrdi kako Imovina preduzeća nije predmet sukcesije.
Makedonija, poput ostalih država regije, pleše na sukcesijskim tamburama. Zanimljivo je da političari iz bivše vlasti imaju jasan stav - imovinu društvenih poduzeća treba vratiti onima koji je traže, ocjena je iz teksta Isufi Kadriua Imovinu kosovskih preduzeća vratiti sudskim putem.
Hoće li Kosovo u tome uspjeti? Kako je zaštićeno vlasništvo pravnih subjekata?
Jasno je i zašto Srbija stalno ustrajava na tvrdnji da se radilo o imovini koja je vezana uz sukcesiju, a kada se Sporazum potpisivao, Kosovo nije bilo država. Čini se da su i druge države, nekadašnje federalne jedinice, poprilično nespremne vratiti ono što je bilo tuđe.
Stručnjaci naglašavaju da se vode velike igre i da će sudovi biti zatrpani zahtjevima za povratom imovine. Znajući kako pravosuđe funkcionira u državama regije, procesi bi se mogli protegnuti na desetljeća, a neka imovina je u međuvremenu uspješno „privatizirana”, pa potom prodana.
Kada se kaže Trepča, svima je jasno da se radi o nekadašnjem rudarsko-industrijskom kombinatu na sjeveru Kosova. Tokom 80-tih, kombinat je zapošljavao oko 20.000 radnika i raspolagao s gotovo 70 posto svih mineralnih bogatstva bivše Jugoslavije.
Jedan ekonomist je svojedobno opisao Trepču kao „kolosalni konglomerat“, sastavljen od više od četrdeset rudnika, ljevaonica i drugih poduzeća, koji ostvaruje oko 25 posto cjelokupne regionalne industrijske proizvodnje, čime je Trepča spadala među glavne izvoznike u SFRJ. Sasvim je jasno da je Trepča, kao društveno poduzeće, imala svoju imovinu na prostoru cijele bivše države. O tome što još traži Kosovo detaljnije u tekstu Amre Zejneli Više od 50 preduzeća imalo imovinu izvan Kosova.
Sukcesija ili ne?
Srpski dužnosnici, na zahtjev Prištine da Beograd vrati imovinu kosovskih društvenih poduzeća, imaju već poznatu mantru – a ta je da Kosovo nema pravo na takva potraživanja jer ono nije obuhvaćeno Sporazumom o sukcesiji nakon raspada bivše Jugoslavije.
Za razliku od službene mantre, nezavisni stručnjaci tvrde da se ta imovina može vratiti, bez obzira na to što Srbija ne priznaje Kosovo, piše Branka Trivić.u tekstu Odgovor Beograda: Sukcesija ne važi untar Srbije.
Bosna i Hercegovina, poput Srbije, ne priznaje Kosovo, pa se i u Sarajevu brkaju pojmovi o povratku imovine društvenih poduzeća i pitanje sukcesije. No, nije samo to problem.
Problem je što BiH sa sigurnošću ne zna, ni gdje, ni koliko ima imovine u zemljama bivše Jugoslavije. Zato je vlastima daleko lakše pravnu stvar podvesti pod političku, ocjena je iz teksta Dženane Halimović BiH ne zna ni šta je s njenom imovinom.
U crnogorskoj je javnosti glasno odjeknula najava kosovske Vlade da će od službene Podgorice tražiti povrat 42 nekretnine koje, navodno, pripadaju kosovskim poduzećima.
No, još uvijek nema konkretnih informacija. Crnogorskoj Vladi se, još uvijek, niko službeno nije obratio, a Podgorica tvrdi da ne zna o kojoj se točno imovini radi, piše Esad Krcić u tekstu Podgorica još nije dobila zahtjev iz Prištine za imovinu.
U Hrvatskoj je teže doći do informacija o imovinskim potraživanjima između tvrtki bivših federalnih jedinica nego li pješice do Južnog pola. Čak ni u INA-i, naftnoj kompaniji, koja od Srbije potražuje 167 benzinskih crpki ili 200 milijuna eura odštete, nisu bili voljni govoriti o vlastitom iskustvu, uz obrazloženje da je cijela stvar na sudu i da ne žele ništa komentirati, pa ni načelno.
Ekonomista Žarko Primorac u razgovoru sa Ankicom Barbir Mladinović tvrdi kako Imovina preduzeća nije predmet sukcesije.
Makedonija, poput ostalih država regije, pleše na sukcesijskim tamburama. Zanimljivo je da političari iz bivše vlasti imaju jasan stav - imovinu društvenih poduzeća treba vratiti onima koji je traže, ocjena je iz teksta Isufi Kadriua Imovinu kosovskih preduzeća vratiti sudskim putem.