Iako većina građana u Bosni i Hercegovini živi na rubu egzistencije, podaci nevladinih organizacija, koje se bave pitanjima Roma, pokazuju da je stopa siromaštva među ovom populacijom 13,5 puta viša nego među ostalima u Bosni i Hercegovini. A Romi su najbrojnija nacionalna manjina koja, kao i u Hrvatskoj, broji oko 40.000 ljudi.
Integrisanje Romske populacije u društvo je moguće, ali uz mnogo napora, pa i pretrpljenih uvreda. Učiteljica, po pravom 'pedagoškom pristupu' predstavljajući romsku djevojčicu odjeljenju na primjer kaže: „Ovo je vaša nova drugarica Romkinja i ona je ljudsko biće.“
Sredinom prošle godine, 29-godišnji Dalibor Tanić, zamijenio je rodni Niš za Sarajevo, gdje je sada student sociologije na sarajevskom Fakultetu političkih nauka. Samo zbog toga što je Rom, Daliboru su mnogi putevi bili trnovitiji, a većina vrata zatvorena.
„Pripadniku romske nacionalne manjine, nije baš lako doći do nekog mesta. Najveći je problem diskriminacija. Sa druge strane, tu postoji i problem takozvane auto-diskriminacije, koji sami pripadnici romske manjine rade prema sebi. Kada traže neki posao, ili kada konkurišu za bilo šta, možda pretpostavljaju da će naići na neku prepreku, pa već u nekoj ranoj fazi odustaju od svega toga“, kaže Dalibor.
Dalibor danas radi kao novinar u magazinu Žurnal. Kaže kako nije bio žrtva diskriminacije, ali da je trebalo vremena da ga društvo prihvati.
„Nisam nailazio na diskriminaciju iz prostog razloga što sam u nekim kontaktima sa okolinom govorio da sam Rom. Nikada se nisam stidio da kažem da sam Rom. Na taj način sam pokazao ljudima sa kojima sam u kontaktu, koji su u mojoj okolini, da sam sasvim normalan. Kada ljudi vide neku potpuno drugačiju sliku o tebi, onda će promeniti mišljenje“, navodi Tanić.
Priču sličnu Daliborovoj ima i tridesetogodišnja Sanela Bešić. Kaže kako je i ona, kao i većina romske djece, bila diskriminirana još u prvom razredu osnovne škole.
„Mene je učiteljica izvela pred cijeli razred i rekla da sam Romkinja, ali i ljudsko biće kao i oni. To je traumatično za dijete. Traumatično je za svu romsku djecu kada vas strpaju u zadnju klupu i ne vode računa da li pratite nastavu. Tako prolazite iz razreda u razred i na kraju osmog razreda se ne znate ni potpisati, niti čitati“, kaže Sanela.
Danas je Sanela koordinatorica Romskog informativnog centra Bosne i Hercegovine i kaže da su brojni problem sa kojima se suočava najbrojnija nacionalna manjina u Bosni i Hercegovini, koja broji oko 40.000 osoba.
„Problema ima više - od zapošljavanja do zdravstva. Ljudi imaju lijep stambeni prostor, ali nemaju novaca da plate struju vodi i sve što treba. Kada ste jako siromašni i kada niste zaposleni, onda nemate novaca da platite sve ono što treba da se plati“, navodi Sanela.
Obrazovanje jedan od najurgentnijih problema
Da većina romskih porodica živi jako loše, u siromaštvu, i bez osnovnih uslova, potvrđuje i primjer višečlane porodice iz Sarajeva, koja nije željela da im otkrijemo identitet. Otac devetoro djece sam zarađuje za život:
„Skupljam staro željezo i alminijum. Radim čitav dan da bih zaradio 10-20 maraka. Kiriju, struju ili vodu nemamo od čega da platimo. Teško je.“
„Teško je i onome ko radi, a kamoli ovako.“
Iako većina građana Bosne i Hercegovine živi na rubu egzistencije, podaci nevladinih organizacija, koje se bave pitanjima Roma, pokazuju da je stopa siromaštva među ovom populacijom 13,5 puta viša nego među ostalima. Predstavnik sarajevskog Udruženja „Budi moj prijatelj”, Boris Pupić, kaže kako je položaj Roma u Bosni i Hercegovini ponižavajući.
„Njihova naselja su uglavnom izmještena izvan naselja. Njihova djeca počinju polako da idu u školu, ali ne u broju u kojem treba. Nemaju zdravstveno osiguranje. Manje od jedan posto romske populacije je zaposleno u Bosni i Hercegovini, tako da je situacija stvarno poprilično loša“, kaže Pupić.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, najviše radi na stambenom zbrinjavanju Roma, kaže pomoćnica ministra, Saliha Đuderija:
„Za prošlu godinu je uloženo samo 600 miliona KM na stambenom zbrinjavanju preko 215 porodica, koje će dobiti adekvatne stambene uslove. Ove godine idemo sa novim krugom, plasirajući nova dva miliona, uz traženje dodatnih donacija“, navodi Đuderija.
Obrazovanje romske djece predstavlja jedan od najurgentnijih problema za Rome u Bosni i Hercegovini. Svega 15% ove populacije upisano je u osnovnim i srednjim školama. Iako postoji već šest godina, Plan akcije o obrazovnim potrebama Roma i pripadnika ostalih nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini iz 2004. godine, i dalje se ne provodi - malo zbog nedostatka novca, ali i nejasne raspodjele odgovornosti.
******
Svi tekstovi iz Teme sedmice"Romi u regiji diskriminisani i zanemareni":
Kosovo: Situacija za Rome povratnike veoma teška
Romi najveća i najugroženija nacionalna zajednica u Srbiji
Crna Gora: U Parlamentu još uvijek nema predstavnika Roma
Hrvatska: Napredak u obrazovanju, diskriminacija u zapošljavanju
BiH: Većina romskih zajednica bez osnovnih životnih uslova
Integrisanje Romske populacije u društvo je moguće, ali uz mnogo napora, pa i pretrpljenih uvreda. Učiteljica, po pravom 'pedagoškom pristupu' predstavljajući romsku djevojčicu odjeljenju na primjer kaže: „Ovo je vaša nova drugarica Romkinja i ona je ljudsko biće.“
Sredinom prošle godine, 29-godišnji Dalibor Tanić, zamijenio je rodni Niš za Sarajevo, gdje je sada student sociologije na sarajevskom Fakultetu političkih nauka. Samo zbog toga što je Rom, Daliboru su mnogi putevi bili trnovitiji, a većina vrata zatvorena.
„Pripadniku romske nacionalne manjine, nije baš lako doći do nekog mesta. Najveći je problem diskriminacija. Sa druge strane, tu postoji i problem takozvane auto-diskriminacije, koji sami pripadnici romske manjine rade prema sebi. Kada traže neki posao, ili kada konkurišu za bilo šta, možda pretpostavljaju da će naići na neku prepreku, pa već u nekoj ranoj fazi odustaju od svega toga“, kaže Dalibor.
Dalibor danas radi kao novinar u magazinu Žurnal. Kaže kako nije bio žrtva diskriminacije, ali da je trebalo vremena da ga društvo prihvati.
„Nisam nailazio na diskriminaciju iz prostog razloga što sam u nekim kontaktima sa okolinom govorio da sam Rom. Nikada se nisam stidio da kažem da sam Rom. Na taj način sam pokazao ljudima sa kojima sam u kontaktu, koji su u mojoj okolini, da sam sasvim normalan. Kada ljudi vide neku potpuno drugačiju sliku o tebi, onda će promeniti mišljenje“, navodi Tanić.
Priču sličnu Daliborovoj ima i tridesetogodišnja Sanela Bešić. Kaže kako je i ona, kao i većina romske djece, bila diskriminirana još u prvom razredu osnovne škole.
„Mene je učiteljica izvela pred cijeli razred i rekla da sam Romkinja, ali i ljudsko biće kao i oni. To je traumatično za dijete. Traumatično je za svu romsku djecu kada vas strpaju u zadnju klupu i ne vode računa da li pratite nastavu. Tako prolazite iz razreda u razred i na kraju osmog razreda se ne znate ni potpisati, niti čitati“, kaže Sanela.
Danas je Sanela koordinatorica Romskog informativnog centra Bosne i Hercegovine i kaže da su brojni problem sa kojima se suočava najbrojnija nacionalna manjina u Bosni i Hercegovini, koja broji oko 40.000 osoba.
„Problema ima više - od zapošljavanja do zdravstva. Ljudi imaju lijep stambeni prostor, ali nemaju novaca da plate struju vodi i sve što treba. Kada ste jako siromašni i kada niste zaposleni, onda nemate novaca da platite sve ono što treba da se plati“, navodi Sanela.
Obrazovanje jedan od najurgentnijih problema
Da većina romskih porodica živi jako loše, u siromaštvu, i bez osnovnih uslova, potvrđuje i primjer višečlane porodice iz Sarajeva, koja nije željela da im otkrijemo identitet. Otac devetoro djece sam zarađuje za život:
„Skupljam staro željezo i alminijum. Radim čitav dan da bih zaradio 10-20 maraka. Kiriju, struju ili vodu nemamo od čega da platimo. Teško je.“
„Teško je i onome ko radi, a kamoli ovako.“
Iako većina građana Bosne i Hercegovine živi na rubu egzistencije, podaci nevladinih organizacija, koje se bave pitanjima Roma, pokazuju da je stopa siromaštva među ovom populacijom 13,5 puta viša nego među ostalima. Predstavnik sarajevskog Udruženja „Budi moj prijatelj”, Boris Pupić, kaže kako je položaj Roma u Bosni i Hercegovini ponižavajući.
„Njihova naselja su uglavnom izmještena izvan naselja. Njihova djeca počinju polako da idu u školu, ali ne u broju u kojem treba. Nemaju zdravstveno osiguranje. Manje od jedan posto romske populacije je zaposleno u Bosni i Hercegovini, tako da je situacija stvarno poprilično loša“, kaže Pupić.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, najviše radi na stambenom zbrinjavanju Roma, kaže pomoćnica ministra, Saliha Đuderija:
„Za prošlu godinu je uloženo samo 600 miliona KM na stambenom zbrinjavanju preko 215 porodica, koje će dobiti adekvatne stambene uslove. Ove godine idemo sa novim krugom, plasirajući nova dva miliona, uz traženje dodatnih donacija“, navodi Đuderija.
Obrazovanje romske djece predstavlja jedan od najurgentnijih problema za Rome u Bosni i Hercegovini. Svega 15% ove populacije upisano je u osnovnim i srednjim školama. Iako postoji već šest godina, Plan akcije o obrazovnim potrebama Roma i pripadnika ostalih nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini iz 2004. godine, i dalje se ne provodi - malo zbog nedostatka novca, ali i nejasne raspodjele odgovornosti.
******
Svi tekstovi iz Teme sedmice"Romi u regiji diskriminisani i zanemareni":
Kosovo: Situacija za Rome povratnike veoma teška
Romi najveća i najugroženija nacionalna zajednica u Srbiji
Crna Gora: U Parlamentu još uvijek nema predstavnika Roma
Hrvatska: Napredak u obrazovanju, diskriminacija u zapošljavanju
BiH: Većina romskih zajednica bez osnovnih životnih uslova