Građani najsiromašnije i, prema ocjenama, jedne od najkorumpiranijih država u regiji - Bosne i Hercegovine, nemaju baš puno razloga da svoju zemlju vide kao uspješnu. Razloge za to teško je pobrojati, a krivci su poznati. Čak i oni koji su realno mogli pomoći, precizno - evropski zvaničnici, lagano dižu ruke od BiH.
U superlativu ovu državu pominju tek holivudske glumice koje su imale priliku iskusiti, kako kažu, gostoprimstvo ovdašnjih ljudi, velike rok zvijezde koje su požrtvovano radile da se za Sarajevo čuje i u najtežim vremenima i poneki svjetski poznat filozof koji je znao, i uz fijuke metaka u Sarajevu pod opsadom, poručiti da ovdje zaista živi multikulturalizam. Mogu li njihovi glasovi nadjačati one u BiH, ali i van nje, koji već dugo ništa dobro ne misle?
Kad su se svjetski celebrity počeli zanimati za Bosnu i Hercegovinu teško je precizno reći. No, nećemo pogriješiti ako kažemo da je većina njih za Sarajevo i Bosnu čula u ratu i zbog rata. Dok je ostatak svijeta spavao, nezainteresovan za ratne strahote i patnje ljudi u BiH, neki od slavnih umjetnika su u to vrijeme tek deklarativno, a neki svim srcem bili uz zemlju u kojoj su se dešavali najstravičniji zločini.
Jedan od tih sa srcem bio je frontmen irskog benda U2 Bono Vox, koji se tokom nastupa u Bologni, 17. jula 1993. godine, preko satelitskog linka povezao slikom sa Sarajevom, gdje je novinar Bill Carter intervjuisao građane koji su govorili kroz kakve tegobe prolaze.
Kako je i obećao te 1993. godine Bono Vox, četiri godine kasnije bend U2 svira u Sarajevu, koje se još uvijek oporavlja od rata.
I drugi su umjetnici, naučnici, filozofi iz cijelog svijeta apelovali na mir u Bosni. No, rijetki su se odvažili da tih ratnih godina dođu u Sarajevo i uvjere se u ono o čemu su svjetski mediji pisali. Među njima je francuski pisac i filozof Bernard Henri Levy. Uz fijuke metaka, iz opkoljenog grada 1992. je poručivao:
“Mislim da je ugled Sarajeva u tome što se bori na kosmopolitskoj liniji i tvrdoglavo odbija šovinstičko i ksenofobično ludilo. Imate muškarce i žene svih religija koji odbijaju etničko bunilo.”
Za razliku od bh. političara, evropskih zvaničnika i mnogih drugih, pjevač Bono Vox i filozof Levy Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu nisu zaboravili. Bono se nekoliko puta vraćao u Sarajevo, a Levy je nedavno napisao:
“BiH je dva puta prolijevala svoju krv protiv fašizma. BiH nikada nisu uspjeli da udalje od kosmopolitizma i duha Evrope, a izgleda da će ostati zadnja na putu prema Evropi. Kakvo izrugavanje! Kakva sramota i ruglo za Evropu!”
Napisao je Levy, no prije njega je holivudska glumica Angelina Jolie svojim filmom “U zemlji krvi i meda”, kako je više puta rekla, pokušala da ukaže na propuste međunarodne zajednice, na njihovu uspavanost i nemar zbog onoga što im se u 20. vijeku pred nosom zbivalo. Jolie je u BiH došla nekoliko puta, svesrdno pomagala ženama žrtvama ratnog silovanja i zaslužila Srce Sarajeva na SSF-u.
“Presretna sam što sam u ovom veličanstvenom gradu i ovoj predivnoj zemlji. Imala sam nevjerovatnu sreću da prošle godine osjetim gostoljubivost ljudi ovdje, ali i da vidim vaš nevjerovatni talenat.“
Rekla je tada Angelina Jolie i otišla u Holivud - opet ne zaboravljajući BiH. Nedavno je i druga slavna glumica Penelope Cruz, snimajući film, spoznala šta je rat uradio BiH.
Uz puno srce Bosanaca i Hercegovaca, kada Angelina Jolie na bosanskom kaže:
„Dobro veče. Hvala vam što ste večeras ovdje.“
Ili Bono Vox otpjeva:
„Svirati u Sarajevu je vaš poklon nama...“
Šta za građane BiH znače hvale poznatih, koje, činjenica je, ne mogu ništa bitno mijenjati u planetarnoj politici. Ukoliko zaboravimo da je svima u BiH drago kada ih u situaciju opšteg beznađa neko pomene u pozitivnom kontekstu. Na to pitanje odgovara urednik studentskog EFM radija Zoran Ćatić:
„Ono što jeste generalno problem u svemu, u svim društveno-političkim procesima u BiH je što mi nikada nismo izašli iz procesa samosažaljenja, iz uloge žrtve, bez obzira što je to istina, ali istina koja je mogla trajati jedno izvjesno vrijeme. 2013. tješiti se time da je nama Penelope Cruz ili ne znam ko rekao nešto lijepo, je meni strašno. Najgori primjer je dolazak Angeline Jolie i Brada Pitta koji su došli da nam ukažu na nešto što je nama pred nosom, a to su kolektivni centri koji su još uvijek aktivni i živi u BiH i koje mi nismo uspjeli riješiti i ne pomišljamo na njih, a mi smo od toga napravili red carpet u kojem smo pratili šta su jeli, gdje su spavali, s kim su se družili i kuda su se kretali.“
Muzičar Elvis J Kurtović predlaže da se od silnih pohvala izvuče nešto korisno i pametno, što bi pomoglo zemlji. Nazvao bi to celebrity turizam:
„Da ovi slavni ljudi dolaze kod nas. Ja bih volio kad bi mene usvojila Angelina Jolie ili recimo kada bi mi U2 ostavio svoju opremu koju oni više ne koriste, a meni još uvijek može da koristi za moje projekte. To je dobra ideja da se ti celebrity više angažuju, da ih se zove da dođu ovdje i da uživaju u našim specijalitetima, kao što su ćevapi, burek itd.“
U superlativu ovu državu pominju tek holivudske glumice koje su imale priliku iskusiti, kako kažu, gostoprimstvo ovdašnjih ljudi, velike rok zvijezde koje su požrtvovano radile da se za Sarajevo čuje i u najtežim vremenima i poneki svjetski poznat filozof koji je znao, i uz fijuke metaka u Sarajevu pod opsadom, poručiti da ovdje zaista živi multikulturalizam. Mogu li njihovi glasovi nadjačati one u BiH, ali i van nje, koji već dugo ništa dobro ne misle?
Kad su se svjetski celebrity počeli zanimati za Bosnu i Hercegovinu teško je precizno reći. No, nećemo pogriješiti ako kažemo da je većina njih za Sarajevo i Bosnu čula u ratu i zbog rata. Dok je ostatak svijeta spavao, nezainteresovan za ratne strahote i patnje ljudi u BiH, neki od slavnih umjetnika su u to vrijeme tek deklarativno, a neki svim srcem bili uz zemlju u kojoj su se dešavali najstravičniji zločini.
Jedan od tih sa srcem bio je frontmen irskog benda U2 Bono Vox, koji se tokom nastupa u Bologni, 17. jula 1993. godine, preko satelitskog linka povezao slikom sa Sarajevom, gdje je novinar Bill Carter intervjuisao građane koji su govorili kroz kakve tegobe prolaze.
Kako je i obećao te 1993. godine Bono Vox, četiri godine kasnije bend U2 svira u Sarajevu, koje se još uvijek oporavlja od rata.
“Mislim da je ugled Sarajeva u tome što se bori na kosmopolitskoj liniji i tvrdoglavo odbija šovinstičko i ksenofobično ludilo. Imate muškarce i žene svih religija koji odbijaju etničko bunilo.”
Za razliku od bh. političara, evropskih zvaničnika i mnogih drugih, pjevač Bono Vox i filozof Levy Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu nisu zaboravili. Bono se nekoliko puta vraćao u Sarajevo, a Levy je nedavno napisao:
“BiH je dva puta prolijevala svoju krv protiv fašizma. BiH nikada nisu uspjeli da udalje od kosmopolitizma i duha Evrope, a izgleda da će ostati zadnja na putu prema Evropi. Kakvo izrugavanje! Kakva sramota i ruglo za Evropu!”
Napisao je Levy, no prije njega je holivudska glumica Angelina Jolie svojim filmom “U zemlji krvi i meda”, kako je više puta rekla, pokušala da ukaže na propuste međunarodne zajednice, na njihovu uspavanost i nemar zbog onoga što im se u 20. vijeku pred nosom zbivalo. Jolie je u BiH došla nekoliko puta, svesrdno pomagala ženama žrtvama ratnog silovanja i zaslužila Srce Sarajeva na SSF-u.
Rekla je tada Angelina Jolie i otišla u Holivud - opet ne zaboravljajući BiH. Nedavno je i druga slavna glumica Penelope Cruz, snimajući film, spoznala šta je rat uradio BiH.
Uz puno srce Bosanaca i Hercegovaca, kada Angelina Jolie na bosanskom kaže:
„Dobro veče. Hvala vam što ste večeras ovdje.“
Ili Bono Vox otpjeva:
„Svirati u Sarajevu je vaš poklon nama...“
Šta za građane BiH znače hvale poznatih, koje, činjenica je, ne mogu ništa bitno mijenjati u planetarnoj politici. Ukoliko zaboravimo da je svima u BiH drago kada ih u situaciju opšteg beznađa neko pomene u pozitivnom kontekstu. Na to pitanje odgovara urednik studentskog EFM radija Zoran Ćatić:
„Ono što jeste generalno problem u svemu, u svim društveno-političkim procesima u BiH je što mi nikada nismo izašli iz procesa samosažaljenja, iz uloge žrtve, bez obzira što je to istina, ali istina koja je mogla trajati jedno izvjesno vrijeme. 2013. tješiti se time da je nama Penelope Cruz ili ne znam ko rekao nešto lijepo, je meni strašno. Najgori primjer je dolazak Angeline Jolie i Brada Pitta koji su došli da nam ukažu na nešto što je nama pred nosom, a to su kolektivni centri koji su još uvijek aktivni i živi u BiH i koje mi nismo uspjeli riješiti i ne pomišljamo na njih, a mi smo od toga napravili red carpet u kojem smo pratili šta su jeli, gdje su spavali, s kim su se družili i kuda su se kretali.“
Muzičar Elvis J Kurtović predlaže da se od silnih pohvala izvuče nešto korisno i pametno, što bi pomoglo zemlji. Nazvao bi to celebrity turizam:
„Da ovi slavni ljudi dolaze kod nas. Ja bih volio kad bi mene usvojila Angelina Jolie ili recimo kada bi mi U2 ostavio svoju opremu koju oni više ne koriste, a meni još uvijek može da koristi za moje projekte. To je dobra ideja da se ti celebrity više angažuju, da ih se zove da dođu ovdje i da uživaju u našim specijalitetima, kao što su ćevapi, burek itd.“