Ćutanje države na štrajkove radnika

Sa jednog od radničkih protesta, Foto: Savo Prelević

Najnoviji talas štrajkova u Crnoj Gori je otkrio novu dimenziju teškoća sa kojim se radnici problematičnih kompanija sreću - nezainteresovanost i ćutanje države, odnosno Vlade za koju radnici smatraju da mora da preuzme odgovornost za, kako su naveli, katastrofalne rezultate privatizacije.

"Mi treba da pitamo Vladu Crne Gore - šta za nju predstavljaju građani Crne Gore! Pošto se primiče Đurđevdan, treba da pitamo pitamo Vladu i - da li treba da idemo u hajduke."

Ovo su riječi člana rukovodstva Unije slobodnih sindikata Alekse Marojevića kojima je izrazio nezadovoljstvo zbog ćutanja Vlade i ostalih državnih institucija koje iskazuju potpunu nezainteresovanost za teškoće radnika, koje su naročito izražene u metalskoj industriji. Trenutno najteži slučaj predstavlja Hladna valjaonica sa 100 zapošljenih, koja je prvi privatizovani pogon nikšićke Željezare u kojoj je od kraja decembra 2002. godine većinski vlasnik rusko-švajcarska kompanija "Tehnostil".

Prije šezdesetak dana stotinu radnika ove firme je počelo danonoćni protest u hladnim i praznim pogonskim halama zbog zahtjeva da im poslodavac isplati tri zaostale zarade, pokrene proizvodnju i vrati mašine iz Srbije, za čiju su kupovinu radnici dvije godne odvajali po 20 posto od plate. Repromaterijal koji se zatekao u valjaonici je rasprodat, a mašine koje su se zatekle u valjaonici, umjesto proizvodnje, su odnešene u subotičku fabriku.

Pored toga, investitor je ostavio i dugove prema glavnom dobavljaču sirovina. Radnici smatraju da je Vlada dužna da preuzme odgovornost za katastrofalne rezultate privatizacije koja se, prema riječima Alekse Marojevića, nije odvijala u interesu društva, već male, dobro organizovane grupe.
"Danas se plaća cijena takve privatizacije", rekao je Marojević:

"Šezdeset dana je trebalo da zapošljeni u "Tehnostilu" založe svoje zdravlje i svoje živote da bi tužilaštvo počelo da se miješa u svoj posao. Oni su to mogli da urade mnogo ranije. Gotovo sam siguran da nije bilo ove žrtve u "Tehnostilu", da se oni ne bi više ni oglasili. Nije u pitanju samo "Tehnostil", nego mnoga druga preduzeća u koja niko ne zalazi. Očigledno, postoji jedna dobro organizovana zavjera sa strane ćutanja institucija sistema, kako bi se omogućilo svima da dođu do novca na štetu zapošljenih i građana Crne Gore. Tako da danas imamo situaciju da zapošljeni u "Tehnostilu" jednostavno svojim životima brane pravo da žive u ovoj državi. Institucije sistema ćute. U "Tehnostilu" je odrađen jedan vrhunski prevarantski posao".


Najavljuje se intenziviranje protesta

"Tehnostil", čiji radnici već nedjelju dana štrajkuju glađu
, je samo najdrastičniji primjer situacije u rudarsko-metalskom kompleksu. Sa situacijom se suočava nikšićka Željezara i njen nekadašnji dio Livnica, čiji radnici mjesecima čekaju da im se isplate otpremnine koje su izborili višemjesečnim protestima i štrajkovima. Po svemu sudeći, protesta će biti ponovo, ali radnike sada više ne interesuje poslodavac, već kao odgovornu vidi isključivo Vladu.
Angelina Mušikić, predsjednik Sindikata Livnice:

"Sve ukazuje na to da metalci samo gube vrijeme ako bilo kakav razgovor ili pregovore vode sa poslodavcima. Sve svoje snage, ali zajedno, moramo uprijeti ka institucijama sistema jer, ustvari, ako se osvrnemo na dosadašnju situaciju i ovu koja je sada već u KAP-u, Željezari, onda nam je jasno da je to sve do institucija sistema i zašto bi mi gubili vrijeme kao što smo ga do sada gubili u razgovorima sa poslodavcima jer te poslodavce nijesmo mi zvali nego Vlada".

Radnici najavljuju da će borbu za svoja prava intenzivirati novim protestnim skupovima u znak podrške štrajkačima "Tehnostila" koji će početi u srijedu, tačno u podne ispred zgrade nikšićkog lokalnog parlamenta, a održavaće se svakodnevno do daljeg.
Janko Vučinić, predsjednik Upravnog odbora Unije slobodnih sindikata:

"Pozivam sve članice Unije slobodnih sindikata, građane, studente, đake, poslanike i sve ostale da se pridruže u tom protestnom skupu. Ukoliko i to ne urodi plodom, onda nam ne preostaje ništa drugo nego da idemo u Podgoricu i da se iz Podgorice ne vraćamo dok se nešto ne promijeni."

Pročitajte i ovo:
Predizborni period u znaku štrajkova