Iako se Crna Gora mogla pohvaliti da je u kritičnom periodu posljednje decenije prošlog vijeka, zbrinula više desetina hiljada izbjeglica, status onih koji su odlučili da ostanu je na nezadovoljavajućem nivou.
Kažu da su prepušteni sami sebi, dok ih je nekoliko hiljada van evidencije državnih organa.
I pored obećanja državnih organa Crne Gore da će izbjegla i raseljena lica imati isti status kao građani Crne Gore i sva prava,osim prava glasa, to se ne nazire u praksi kaže potpredsjednik Saveza Udruženja raseljenih Mićo Marjanović.
Ne mogu dobiti posao, ne mogu studirati na državnom Univerzitetu, niti se mogu vjenčati. Problemi idu sve do nemogućnosti dobijanja bankovnih kredita ili čak vozačke dozvole, kaže Marjanović naglašavajući da su raseljeni izbjegnuti i u procesu rješavanja njihovog statusa.
"Od 2007 godine, znači pune tri godine niko u Crnoj Gori nije organizovao zajednički sastanak i nekako konsultovao prognana, izbjegla i raseljena lica iako postoji negdje oko 30 NVO koje se bavi tim licima. Izgleda da će taj ostatak izbjeglih, prognanih i raseljenih, kojih ima negdje oko 17 hiljada, biti stranci. No, ne vjerujem da će biti stranci, mislim da će im dati državljanstvo sa privremenim boravkom, tako da u svakom momentu mogu da napuste Crnu Goru. To je taj problem," kaže on.
Ključni je problem djece izbjeglica
Marjanović je rođen u Crnoj Gori i došao je iz Bosne prije 20 godina sa suprugom i dvije, tada male kćeri. One su danas sa fakultetskim diplomama, ali bez šanse za posao u Crnoj Gori. Nemaju državljanstvo i ne mogu ga dobiti, iako ga otac ima.
Takvih je oko 5 hiljada slučajeva, a najmanje 7 hiljada raseljenih i izbjeglih nije čak ni u evidenciji, kaže Marjanović jer je cifra koja je do prošle godine spominjana bila 25 hiljada izbjeglih. Problem djece izbjeglica je ključni problem, tvrdi on
,,Pa, eto ne rade nigdje. Ova jedna je imala problem, izgubila je posao u gimnaziji upravo zbog toga što nema državljanstvo. Ta kćerka će mi uskoro magistrirati na Univerzitetu u Beogradu. Vjerujem da će i jedna i druga morati da potraže posao negdje van Crne Gore jer sve su prilike da mi zbog prava glasa nijesmo podobni u Crnoj Gori.Mislim da je to grehot prema obrazovanoj omladini i iz razloga što smo mi na neki način 20 godina bili ignorisani a sada trebaju i naša djeca cijelog života," kaže Marjanović.
Agron Šabani je jedan od potpredsjednika Saveza raseljenih.U Crnoj Gori je bez ičije pomoći već godinama.
Sada su mu u stanu u Rožajama dali otkaz. Njegov slučaj je od ranije poznat javnosti. Tvrdi da na Kosovu, odakle je izbjegao žive ubice njegovog oca i brata i ljudi koji su mu ranili majku. On na Kosovo nema kud, pogoptovo u takav komšiluk.
,,I to žive normalno, slobodno. A ja se patim po putevima evo 10 godina. Naš status je nikakav. Evo 10 godina živim u teškim uslovima, bez posla, bez išta. Prijavio sam se UNHCR-u, u kancelariju kod gradonačelnika Rožaja i nigdje nema podrške i pomoći. Što se tiče dobijanja dokumenata od toga nema ništa. Traže nam 500 eura da naprave pasoš za strance. Teško mi je. Stali smo kao što narod kaže 'kao voda koja ne ide nigdje'," rekao je Šabani.
Kažu da su prepušteni sami sebi, dok ih je nekoliko hiljada van evidencije državnih organa.
I pored obećanja državnih organa Crne Gore da će izbjegla i raseljena lica imati isti status kao građani Crne Gore i sva prava,osim prava glasa, to se ne nazire u praksi kaže potpredsjednik Saveza Udruženja raseljenih Mićo Marjanović.
Ne mogu dobiti posao, ne mogu studirati na državnom Univerzitetu, niti se mogu vjenčati. Problemi idu sve do nemogućnosti dobijanja bankovnih kredita ili čak vozačke dozvole, kaže Marjanović naglašavajući da su raseljeni izbjegnuti i u procesu rješavanja njihovog statusa.
"Od 2007 godine, znači pune tri godine niko u Crnoj Gori nije organizovao zajednički sastanak i nekako konsultovao prognana, izbjegla i raseljena lica iako postoji negdje oko 30 NVO koje se bavi tim licima. Izgleda da će taj ostatak izbjeglih, prognanih i raseljenih, kojih ima negdje oko 17 hiljada, biti stranci. No, ne vjerujem da će biti stranci, mislim da će im dati državljanstvo sa privremenim boravkom, tako da u svakom momentu mogu da napuste Crnu Goru. To je taj problem," kaže on.
Ključni je problem djece izbjeglica
Marjanović je rođen u Crnoj Gori i došao je iz Bosne prije 20 godina sa suprugom i dvije, tada male kćeri. One su danas sa fakultetskim diplomama, ali bez šanse za posao u Crnoj Gori. Nemaju državljanstvo i ne mogu ga dobiti, iako ga otac ima.
Takvih je oko 5 hiljada slučajeva, a najmanje 7 hiljada raseljenih i izbjeglih nije čak ni u evidenciji, kaže Marjanović jer je cifra koja je do prošle godine spominjana bila 25 hiljada izbjeglih. Problem djece izbjeglica je ključni problem, tvrdi on
,,Pa, eto ne rade nigdje. Ova jedna je imala problem, izgubila je posao u gimnaziji upravo zbog toga što nema državljanstvo. Ta kćerka će mi uskoro magistrirati na Univerzitetu u Beogradu. Vjerujem da će i jedna i druga morati da potraže posao negdje van Crne Gore jer sve su prilike da mi zbog prava glasa nijesmo podobni u Crnoj Gori.Mislim da je to grehot prema obrazovanoj omladini i iz razloga što smo mi na neki način 20 godina bili ignorisani a sada trebaju i naša djeca cijelog života," kaže Marjanović.
Agron Šabani je jedan od potpredsjednika Saveza raseljenih.U Crnoj Gori je bez ičije pomoći već godinama.
Sada su mu u stanu u Rožajama dali otkaz. Njegov slučaj je od ranije poznat javnosti. Tvrdi da na Kosovu, odakle je izbjegao žive ubice njegovog oca i brata i ljudi koji su mu ranili majku. On na Kosovo nema kud, pogoptovo u takav komšiluk.
,,I to žive normalno, slobodno. A ja se patim po putevima evo 10 godina. Naš status je nikakav. Evo 10 godina živim u teškim uslovima, bez posla, bez išta. Prijavio sam se UNHCR-u, u kancelariju kod gradonačelnika Rožaja i nigdje nema podrške i pomoći. Što se tiče dobijanja dokumenata od toga nema ništa. Traže nam 500 eura da naprave pasoš za strance. Teško mi je. Stali smo kao što narod kaže 'kao voda koja ne ide nigdje'," rekao je Šabani.