Svaku svoju vladavinu Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) završava velikim krahom i padom u ponor. I opet se nekako oporavi.
Poslije Tuđmanove smrti stranka se gotovo raspala i doživjela izborni potop. Niti mjesec dana nakon odlaska neprikosnovenog vođe građani su dvotrećinskom većinom pobjegli iz zagrljaja njegovih nasljednika.
Zemlja je bila u totalnoj međunarodnoj izolaciji, podijeljena i posvađana. Toliko o ''ocu nacije''. Tada je Vladimir Šeks spriječio desničarskog radikala Ivića Pašalića da preuzme stranku i instalirao Ivu Sanadera. I to tako da je, uz pomoć notornog Branimira Glavaša, falsificirao stranačke izbore. To je danas općepoznata javna činjenica.
Potom je Sanader krahirao, osramotivši sebe i stranku optužnicama za sistemsku korupciju. Nasljednica Jadranka Kosor, izabrana aklamacijom, a ne normalnom demokratskom procedurom, glatko je izgubila parlamentarne izbore. I izbačena iz stranke.
Tomislav Karamarko izabran je demokratski. Sve ostalo je bila katastrofa. Stranku je oštro okrenuo udesno, srušio je vlastitu Vladu i na koncu dao ostavku na mjesto stranačkog lidera.
Stranački rejting oborio je na povijesno najniže grane.
Iz mirovine se opet ukazao Vladimir Šeks. Naslutivši oluju među prvima je zatražio Karamarkov odlazak i kandidirao diplomatu Andreja Plenkovića za novog prvog čovjeka HDZ-a.
Kandidiranje za novog predsjednika HDZ-a je upravo u toku. Unutarstranački izbori održat će se 17. srpnja. Početkom rujna bit će i parlamentarni.
Hrvatska demokracija je u proteklih 16 godina ipak napredovala. Nije za očekivati prevaru na stranačkim izborima. Možda ni Karamarka ne izbace iz stranke.
Šalu na stranu, HDZ je ponovno u situaciji gašenja požara kojeg je sam izazvao. Neposredne izborne prognoze za tu stranku nisu obećavajuće.
U stranci su shvatili da su u nevoljama. Nakon pet-šest dana licitiranja i lobiranja čini se da se ujedinjuju oko jednog kandidata za predsjednika stranke, Andreja Plenkovića. Taj europarlamentarac i profesionalni diplomat, koji se u stranku učlanio 2011. godine, u javnosti figurira kao umjereni konzervativac, predan načelima evropskih pučana. Javno se založio za ostanak Oreškovićeve Vlade koju je njegova stranka rušila, jedini je na nedavnom Saboru HDZ-a stidljivo kritizirao dotadašnje vodstvo.
Zašto Plenković, osoba bez čvršćeg utemeljenja u stranci i s malo iskustva u političkoj borbi na otvorenoj političkoj pozornici?
U stranci je shvaćeno da je dosadašnja politika pala. S profilom lidera kakav je bio Tomislav Karamarko ne bi imali nikakvih šansi na izborima. Sada, neposredno uoči izbora, silno im treba vidljivi zaokret. Najvidljiviji je upravo kroz osobu novog lidera. Plenkovićev sve izvjesniji izbor je priznanje poraza HDZ-a. Priznanje koje HDZ nikad neće javno izreći.
Upravo u toj činjenici leži i zamka predstojećih stranačkih izbora. Sva vodeća tijela HDZ-a izabrana su tek prije mjesec dana. Podržali su dotadašnju politiku, svi su digli ruke za rušenje vlastite Vlade, za smiješne pokušaje ''preslagivanja'', za isticanje novog mandatara pored živućeg, vlastitog premijera, ukratko podržali su sve Karamarkove nebuloze.
Izbjegli su se odrediti prema legitimno utvrđenom sukobu interesa u kojemu se našao Karamarko. Odgovorni su za naglo pogoršani međunarodni ugled Hrvatske. Na stranačkim izborima najviše glasova i najburnije odobravanje dobio je stranački novajlija – radikalni desničar, kompromitirani ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Upravo on najbolje izražava bilo te stranke.
Stranka ipak neće izabrati ni Hasanbegovića, niti neku drugu osobu sličnog profila. Znak mudrosti ili očaja? Nazovimo ga, za sada, političkim pragmatizmom. Dobro su procijenili vlastiti rejting kod birača. S Hasanbegovićem ili sličnim ne bi imali nikakve šanse, s Plenkovićem imaju male.
Hoće li pristojni lider upristojiti i stranku, zapravo je važnije od pitanja hoće li Plenković odvesti HDZ u pobjedu.
Prva lokalna organizacija koja je javno podržala Andreja Plenkovića je splitski ogranak HDZ-a. Njezin čelnik je prije neki dan bacače baklji na nogometni teren za vrijeme utakmice Hrvatska – Češka na Euru u Francuskoj nazvao ''teroristima'' i eksponentima ''puno ozbiljnijeg plana jednog šireg jugonacionalističkog pokreta koji sustavno djeluje na difamaciji hrvatskog naroda i rušenju države''.
Prije neki mjesec zatražio je poništenje natječaja za izbor prometnog redara u Splitu jer je izabran – Srbin. Jesu li takvi neuki protagonisti teorija urote i nacionalistički huškači preko noći postali osviješteni europejci? Teško za povjerovati. Prije će biti da razmišljaju – podržimo onoga tko ima nekakvih izgleda da nas izvuče iz blata, a ako ne uspije – zna se što mu slijedi.
HDZ je propustio mnoge vlakove na putu u prema modernoj europskoj konzervativnoj stranci. Sada im upravo kreće jedan od posljednjih.
U iznudici, primorani su izabrati znatno umjerenijeg lidera.
Bolno za tu stranku kojoj je nacionalizam prirodno stanje, ali možda ljekovito za Hrvatsku.