Ključnom svjedoku deportacije bosanskih izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine Slobodanu Pejoviću, dodijeljena je nagrada koja nosi ime Kurta Hariza Njemca koji je prije i tokom Drugog svjetskog rata pružao utočište Jevrejima i ostalim građanima žrtvama nacizma.
Slobodanu Pejoviću koji već 18 godina svjedoči o zločinu kojim su, na osnovu odluke tadašnjih crnogorskih državnih organa, bosanske izbjeglice vraćene u ratno područje i tamo mahom likvidirane, nagradu Kurt Hariz je dodijelio Uve Kicinger.
Tokom proteklog vijeka, tokom ratova i tragedija, pa tako i tokom sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, uvjek je bilo ljudi koji su odbili da izdaju svoju moralnu svijest, odbili da prestanu da budu ljudska bića i da razdvajaju ljude i klasifikuju ih po vjeri, rasi, po imenu ili dijalektu, koji su odbili da sa populističkim medijima i kukavičkom masom da razbijaju društvo.
Prije i tokom drugog svjetskog rata to je bio Kurt Hariz koji je spašavao Jevreje, a tokom devedesetih godina to je bio Slobodan Pejović crnogorski policajac koji nije spašavao samo izbjeglice već spašavao i ljude koji su pripadali ugroženim nacionalnim zajednicama, saopštio je Uve Kicinger član harvardovog Instituta za evropske studije, koji je uporedio humano djelo jednog Njemca Kurta Hariza po čijem imenu Slobodan Pejović dobija nagradu.
"Jedan od njih je bio Njemac, a drugi Crnogorac. Drugi je djelovao kao humani policajac koji se pridržava međunarodnih zakona o ljudskim pravima, a potom i kao čestiti grđanin javnog duha koji se doslovno svjedočio i to sam, praktično i to već 18 godina o onome što se tek sada priznaje kao istorijska istina. On je bio jedna od rijetkih koji jednostavno nije mogao da bude ućutkan, niti kupljen, niti zastrašen", naveo je Kicinger.
U maju 92 godine crnogorska vlast je deportovala u Republiku Srpsku oko 150 bosanskih izbjeglica, koji su početkom rata potražili utočište u Crnoj Gori. Od tog broja, 83 ljudi se nikada nije vratilo svojim porodicama, već su ubijeni u improvizovanim logorima na području Foče, Srebrenice i Sokoca.
Slobodan Pejović, koji je tada bio inspektor u Herceg Novom, tada se usprotivio lovu na izbjeglice i o tom slučaju kao insajder jedini govorio u javnosti sve do danas kada je svjedočio na suđenju optuženim pripadnicima policije i državne bezbjednosti za deportaciju. Uve Kicinger je u svom govoru pomenuo i druge slučajeve u kojima je Pejović postupio humano i spasio nekoliko osoba kojima je prijetila opasnost zato što su druge nacije i vjere.
"18, praktično 19 godina nakon tih događanja Slobodan Pejović je ostao istrajan svjedok zločinačkih politika tog vremena kada su drugi, koji su učestvovali u tim izručenjima poricali da se to ikada desilo ili oni koji nijesu učestvovali a koji jednostavno nijesu bili spremni da svjedoče. On je, praktično jedini koji je svih 18 godina bio spreman da govori istinu. Uprkos stalnim uznemiravanjima, čak stalnim pokušajima i prijetnjama ubistvom, klevetama, Slobodan Pejović je odbio da se sakrije u neku sigurnu kuću na tajnoj adresi", kazao je Kicinger.
Vjera i ohrabrenje
Profesor Milan Popović je ocjenio da se iz sudbina Kurta Hariza i Slobodana Pejovića vidi da postoje univerzalne ljudske vrijednosti koje prevazilaze lokalne ograničenosti i upozorio na pokušaj blaćenja Slobodana Pejovića.
"U jedan od najmračnijih recidiva spada i ono što Slobodan Pejović i danas doživljava u Crnoj Gori – produženi fizički progon i pokušaj moralne likvidacije, odnosno blaćenja u kojima učešće uzimaju čak i neki ljudi za koje to nikada ni u snu nijesmo mogli pomisliti da će raditi", rekao je Popović.
Primajući nagradu Slobodan Pejović je, na skupu u organizaciji nedjeljnika Monitor na kome je prisustvovao dio intelektualne i političke javnosti, rekao da sprječavanje i spašavanje žrtve predstavlja najljudskiji čin, ali da se u slučaju deportacije to nije dogodilo
"Visoko sam počastvovan ovim priznanjem koje nosi ime velikog čovjeka Kurt Hariza, borca protiv nacizma i duboko zahvalan na časti koja mi je ukazana. U istoj mjeri sam zahvalan svima vama koji ste mi bili podrška i potpora i ulivali mi vjeru i pružali ohrabrenje svih ovih dugih godina", naveo je Pejović.
Na najavu dodjeljivanja nagrade Kurt Hariz reagovalo je Udruženje porodica deportovanih bosanskohercegovackih građana koje poslednjih mjeseci, dovodi u sumnju ulogu Slobodana Pejovića u proscesu deportacije.
Predsjednica Udruženja porodica deportovanih Bosnjaka Jasenka Perović najoštrije je osudila "dodjeljivanje nagrade "Kurt Hariz" Slobodanu Pejoviću, koga smatra "učesnikom ratnog zločina nad našim najdražim".
Ona je ponovila da će to udruženje u Sarajevu podnijeti tužbu protiv Slobodana Pejovića za učešće u ovom zločinu jer kako tvrdi "za to imaju sasvim dovoljno dokaza i svjedoka".
Pejović je dobitnik nagrade “Duško Kondor” za građansku hrabrost, plaketa Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike i Nacionalnog savjeta Bošnjaka Crne Gore, a zbog svjedočenja u slucaju deportacije godinama je u Crnoj Gori izlozen fizičkim napadima.i raznim vrstama pritisaka.
Slobodanu Pejoviću koji već 18 godina svjedoči o zločinu kojim su, na osnovu odluke tadašnjih crnogorskih državnih organa, bosanske izbjeglice vraćene u ratno područje i tamo mahom likvidirane, nagradu Kurt Hariz je dodijelio Uve Kicinger.
Tokom proteklog vijeka, tokom ratova i tragedija, pa tako i tokom sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, uvjek je bilo ljudi koji su odbili da izdaju svoju moralnu svijest, odbili da prestanu da budu ljudska bića i da razdvajaju ljude i klasifikuju ih po vjeri, rasi, po imenu ili dijalektu, koji su odbili da sa populističkim medijima i kukavičkom masom da razbijaju društvo.
Prije i tokom drugog svjetskog rata to je bio Kurt Hariz koji je spašavao Jevreje, a tokom devedesetih godina to je bio Slobodan Pejović crnogorski policajac koji nije spašavao samo izbjeglice već spašavao i ljude koji su pripadali ugroženim nacionalnim zajednicama, saopštio je Uve Kicinger član harvardovog Instituta za evropske studije, koji je uporedio humano djelo jednog Njemca Kurta Hariza po čijem imenu Slobodan Pejović dobija nagradu.
"Jedan od njih je bio Njemac, a drugi Crnogorac. Drugi je djelovao kao humani policajac koji se pridržava međunarodnih zakona o ljudskim pravima, a potom i kao čestiti grđanin javnog duha koji se doslovno svjedočio i to sam, praktično i to već 18 godina o onome što se tek sada priznaje kao istorijska istina. On je bio jedna od rijetkih koji jednostavno nije mogao da bude ućutkan, niti kupljen, niti zastrašen", naveo je Kicinger.
U maju 92 godine crnogorska vlast je deportovala u Republiku Srpsku oko 150 bosanskih izbjeglica, koji su početkom rata potražili utočište u Crnoj Gori. Od tog broja, 83 ljudi se nikada nije vratilo svojim porodicama, već su ubijeni u improvizovanim logorima na području Foče, Srebrenice i Sokoca.
Slobodan Pejović, koji je tada bio inspektor u Herceg Novom, tada se usprotivio lovu na izbjeglice i o tom slučaju kao insajder jedini govorio u javnosti sve do danas kada je svjedočio na suđenju optuženim pripadnicima policije i državne bezbjednosti za deportaciju. Uve Kicinger je u svom govoru pomenuo i druge slučajeve u kojima je Pejović postupio humano i spasio nekoliko osoba kojima je prijetila opasnost zato što su druge nacije i vjere.
"18, praktično 19 godina nakon tih događanja Slobodan Pejović je ostao istrajan svjedok zločinačkih politika tog vremena kada su drugi, koji su učestvovali u tim izručenjima poricali da se to ikada desilo ili oni koji nijesu učestvovali a koji jednostavno nijesu bili spremni da svjedoče. On je, praktično jedini koji je svih 18 godina bio spreman da govori istinu. Uprkos stalnim uznemiravanjima, čak stalnim pokušajima i prijetnjama ubistvom, klevetama, Slobodan Pejović je odbio da se sakrije u neku sigurnu kuću na tajnoj adresi", kazao je Kicinger.
Vjera i ohrabrenje
Profesor Milan Popović je ocjenio da se iz sudbina Kurta Hariza i Slobodana Pejovića vidi da postoje univerzalne ljudske vrijednosti koje prevazilaze lokalne ograničenosti i upozorio na pokušaj blaćenja Slobodana Pejovića.
"U jedan od najmračnijih recidiva spada i ono što Slobodan Pejović i danas doživljava u Crnoj Gori – produženi fizički progon i pokušaj moralne likvidacije, odnosno blaćenja u kojima učešće uzimaju čak i neki ljudi za koje to nikada ni u snu nijesmo mogli pomisliti da će raditi", rekao je Popović.
Primajući nagradu Slobodan Pejović je, na skupu u organizaciji nedjeljnika Monitor na kome je prisustvovao dio intelektualne i političke javnosti, rekao da sprječavanje i spašavanje žrtve predstavlja najljudskiji čin, ali da se u slučaju deportacije to nije dogodilo
"Visoko sam počastvovan ovim priznanjem koje nosi ime velikog čovjeka Kurt Hariza, borca protiv nacizma i duboko zahvalan na časti koja mi je ukazana. U istoj mjeri sam zahvalan svima vama koji ste mi bili podrška i potpora i ulivali mi vjeru i pružali ohrabrenje svih ovih dugih godina", naveo je Pejović.
Na najavu dodjeljivanja nagrade Kurt Hariz reagovalo je Udruženje porodica deportovanih bosanskohercegovackih građana koje poslednjih mjeseci, dovodi u sumnju ulogu Slobodana Pejovića u proscesu deportacije.
Predsjednica Udruženja porodica deportovanih Bosnjaka Jasenka Perović najoštrije je osudila "dodjeljivanje nagrade "Kurt Hariz" Slobodanu Pejoviću, koga smatra "učesnikom ratnog zločina nad našim najdražim".
Ona je ponovila da će to udruženje u Sarajevu podnijeti tužbu protiv Slobodana Pejovića za učešće u ovom zločinu jer kako tvrdi "za to imaju sasvim dovoljno dokaza i svjedoka".
Pejović je dobitnik nagrade “Duško Kondor” za građansku hrabrost, plaketa Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike i Nacionalnog savjeta Bošnjaka Crne Gore, a zbog svjedočenja u slucaju deportacije godinama je u Crnoj Gori izlozen fizičkim napadima.i raznim vrstama pritisaka.