U Budvi je održana petnaestodnevna Straniak Akademija, zajednički projekat bečkog i crnogorskog univerziteta, u saradnji sa Ludvik-Bocvan Institutom za ljudska prava.
Akademija je okupila oko 40 apsolvenata prava i političkih nauka iz regiona i EU, a u pauzi predavanja koja su imali inostrani i domaći profesori, diplomate i pravni eksperti, razgovarali smo sa nekima od učesnika o primjeni i izazovima ljudskih prava u evropskim i lokalnim uslovima.
Za razliku od svjetskih institucija, ljudska prava se kao naučna disciplina u Crnoj Gori izučavaju tek u posljednjih 10-ak godina i to je tema koja je nedovojiva od demokratije i vladavine prava, kaže profesorica Ivana Jelić.
"Kod ljudskih prava to je proces koji traje godinama. Cijela bitka za ljudska prava na svjetskom planu trajala je 30 godina dok su se usvojili prvi međunarodno obavezujući akti. Jer tendencija da se krše ljudska prava je prosto imanentna svakom društvu. Ne samo da mi jedni drugima kršimo ljudska prava nego vlast, država, društvo ima tendenciju ograničenja individualnih sloboda i onda se ljudi strašno boje slobode, jer u neslobodi lakše kontrolišete druge ljude. Slobodna osoba se na žalost percipira kao opasna osoba jer je nemate čime ucijeniti", kazala je Jelić.
Predavanje Straniak Akademije u Budvi pratilo je 40-ak studenata završnih godina prava i političkih nauka iz evropskih i država regiona i koji su imali priliku da uporede probleme sa kojima se suočavaju društva iz kojih dolaze.
"Možda je malo bolje u Hrvatskoj ali su isto veliki problemi. Ravnopravnost polova i LGBT prava su najveći problem i također imamo problem sa romskom manjinom. Problem je najviše u ova tri slučaja kao i u cijeloj regiji, na žalost. Međutim, EU je mnogo pozitivno utjecala na Hrvatsku u toj oblasti, jer nas je natjerala da poboljšamo ta prava".
Politička kultura na niskom nivou
Nadin Špring iz Beča pitamo da li ekonomska kriza pojačava tendenciju kršenja ljudskih prava.
"U krizi se ljudi okreću sebi, porodici ili ličnim interesima. Možda pojašnjenje treba tražiti u ljudskoj psihologiji, ali je vidljivo da ljudi uvijek traže krivca kada stvari krenu nizbrdo. Onda je lakše kriviti ranjive i nezaštićene grupe, kao što su izbjeglice na primjer, što smo vidjeli nedavno u Grčkoj i Austriji. To je mnogo lakše nego sagledati širu sliku, razmišljati o poštovanju ljudskih prava i društvenom sistemu kao i o tome što možemo zajedno učiniti da poboljšamo taj sistem", kaže Špring.
U procesu jačanja ljudskih prava nezaobilazan segment je obrazovanje, a kako se ono provodi u jednom od gradova koji se iz ove perspektive percipira kao liberalan pitamo Slovenca, Roka Januka koji je diplomirao pravo u Amsterdamu.
"Tamo imaš sve institucije koje ti trebaju za praksu i pristup je potpuno drugačiji. Na fakultetu svi naši profesori su bili vrlo zainteresirani za sve, uvijek smo imali puno diskusija, bili su to više kao seminari nego kao klasična predavanja", pojašnjava Januka.
Edukacija je jedan od temelja demokratizacije koja se mjeri odnosom većine prema manjini, a nedavni događaji oko prve Parade ponosa u Budvi slikovito su ukazali koliko dug put predstoji Crnoj Gori u usvajanju evropskih standarda ljudskih prava.
"Kao što je za svaku manjinu važno da ne priča samo manjina o manjinskim pravima bilo da su to nacionalne, etničke, vjerske manjine ili jezičke, bitno je da oni koji ne pripadaju toj manjini podrže tu priču. Suština je po mom mišljenju u razvoju kulture ljudskih prava. Kada se u svakodnevnom životu ponašamo u skladu sa tim principima, poštovanja čovječnosti, ljudskog dostojanstva, kada uvažavamo potrebu da ispoštujemo i zaštitimo dostojanstvo drugog čovjeka, onda imamo razvijenu kulturu ljudskih prava. Mi je, na žalost u Crnoj Gori nemamo, kultura ljudskih prava kao i politička kultura su na niskom nivou. Ali ovi mladi ljudi mijenjaju stvari", ocjenjuje profesorica Ivana Jelić.
Akademija je okupila oko 40 apsolvenata prava i političkih nauka iz regiona i EU, a u pauzi predavanja koja su imali inostrani i domaći profesori, diplomate i pravni eksperti, razgovarali smo sa nekima od učesnika o primjeni i izazovima ljudskih prava u evropskim i lokalnim uslovima.
Za razliku od svjetskih institucija, ljudska prava se kao naučna disciplina u Crnoj Gori izučavaju tek u posljednjih 10-ak godina i to je tema koja je nedovojiva od demokratije i vladavine prava, kaže profesorica Ivana Jelić.
"Kod ljudskih prava to je proces koji traje godinama. Cijela bitka za ljudska prava na svjetskom planu trajala je 30 godina dok su se usvojili prvi međunarodno obavezujući akti. Jer tendencija da se krše ljudska prava je prosto imanentna svakom društvu. Ne samo da mi jedni drugima kršimo ljudska prava nego vlast, država, društvo ima tendenciju ograničenja individualnih sloboda i onda se ljudi strašno boje slobode, jer u neslobodi lakše kontrolišete druge ljude. Slobodna osoba se na žalost percipira kao opasna osoba jer je nemate čime ucijeniti", kazala je Jelić.
Predavanje Straniak Akademije u Budvi pratilo je 40-ak studenata završnih godina prava i političkih nauka iz evropskih i država regiona i koji su imali priliku da uporede probleme sa kojima se suočavaju društva iz kojih dolaze.
"Možda je malo bolje u Hrvatskoj ali su isto veliki problemi. Ravnopravnost polova i LGBT prava su najveći problem i također imamo problem sa romskom manjinom. Problem je najviše u ova tri slučaja kao i u cijeloj regiji, na žalost. Međutim, EU je mnogo pozitivno utjecala na Hrvatsku u toj oblasti, jer nas je natjerala da poboljšamo ta prava".
Politička kultura na niskom nivou
Nadin Špring iz Beča pitamo da li ekonomska kriza pojačava tendenciju kršenja ljudskih prava.
"U krizi se ljudi okreću sebi, porodici ili ličnim interesima. Možda pojašnjenje treba tražiti u ljudskoj psihologiji, ali je vidljivo da ljudi uvijek traže krivca kada stvari krenu nizbrdo. Onda je lakše kriviti ranjive i nezaštićene grupe, kao što su izbjeglice na primjer, što smo vidjeli nedavno u Grčkoj i Austriji. To je mnogo lakše nego sagledati širu sliku, razmišljati o poštovanju ljudskih prava i društvenom sistemu kao i o tome što možemo zajedno učiniti da poboljšamo taj sistem", kaže Špring.
U procesu jačanja ljudskih prava nezaobilazan segment je obrazovanje, a kako se ono provodi u jednom od gradova koji se iz ove perspektive percipira kao liberalan pitamo Slovenca, Roka Januka koji je diplomirao pravo u Amsterdamu.
"Tamo imaš sve institucije koje ti trebaju za praksu i pristup je potpuno drugačiji. Na fakultetu svi naši profesori su bili vrlo zainteresirani za sve, uvijek smo imali puno diskusija, bili su to više kao seminari nego kao klasična predavanja", pojašnjava Januka.
Edukacija je jedan od temelja demokratizacije koja se mjeri odnosom većine prema manjini, a nedavni događaji oko prve Parade ponosa u Budvi slikovito su ukazali koliko dug put predstoji Crnoj Gori u usvajanju evropskih standarda ljudskih prava.
"Kao što je za svaku manjinu važno da ne priča samo manjina o manjinskim pravima bilo da su to nacionalne, etničke, vjerske manjine ili jezičke, bitno je da oni koji ne pripadaju toj manjini podrže tu priču. Suština je po mom mišljenju u razvoju kulture ljudskih prava. Kada se u svakodnevnom životu ponašamo u skladu sa tim principima, poštovanja čovječnosti, ljudskog dostojanstva, kada uvažavamo potrebu da ispoštujemo i zaštitimo dostojanstvo drugog čovjeka, onda imamo razvijenu kulturu ljudskih prava. Mi je, na žalost u Crnoj Gori nemamo, kultura ljudskih prava kao i politička kultura su na niskom nivou. Ali ovi mladi ljudi mijenjaju stvari", ocjenjuje profesorica Ivana Jelić.