Iako, prema zvaničnoj statistici nešto oko 15.000 porodica živi ispod granice siromaštva, broj siromašnih se sa ekonomskom krizom povećava, jer ona najprije i pogađa socijalno najranjivije kategorije stanovništva. Kako preživljavaju građani koji jedva sastavljaju kraj s krajem, te da li je za opšte siromašenje kriva samo ekonomska kriza ili i nepravedna raspodjela društvenog bogastva?
Zbog sve tanjih novčanika i visokih cijena osnovnih životnih namirnica, građani prate akcijska sniženja, kupuju meso na grame, a u piljarama, pred kraj dana, traže povrće i voće namijenjeno otpisu:
http://www.slobodnaevropa.org/externalaudio-FLRM/Audio/958974.html
Uveče se u nikšićkim pekarama ne može kupiti hljeb po nižoj cijeni, jer pekari usklađuju proizvodnju prema tražnji, pa je malo hljeba za otpis. U pekari „Trend“ godinama poklanjaju hljeb onima kojima je to potrebno.
„Hljeb se daje ljudima. Nema toga puno, jako je malo otpisa hljeba“, kaže Slavka Rašović iz pomenute pekare.
Ona navodi da je proizvodnja hljeba, a posebno peciva i bureka, značajno opala jer ljudi nemaju novca.
Tvrdnja trgovaca da je većina naših građana prinuđena da steže kaiš, potvrđuje zvanična statistika. Četvoročlanom domaćinstvu mjesečno za osnovne životne namirnice, koje ulaze u minimalnu potrošačku korpu, treba od 260 eura, što je više od polovine prosječne crnogorske zarade. Tako penzioneru sa crnogorskim prosjekom od 276 eura penzije poslije kupovine osnovnih životnih namirnica za ostale potrebe ostaje svega 16 eura mjesečno.
Prema objašnenju „Monstata“, potrošačka korpa koristi se za utvrđivanje novca neophodnog za kupovinu minimalnog standarda kalorija. Stručnjaci, međutim, redukciju osnovnih životnih namirnica karakterišu kao primjer pasivne strategije siromaštva.
„Građani moraju da štede na osnovnim sastojcima kada je upitanju ishrana ili osnovni hemijski proizvodi. Međutim, imamo i potrebe većeg reda koja se tiče kulturnih potreba, putovanja...U Crnoj Gori, na žalost, i dalje govorimo o osnovnom fizičkom preživljavanju. Činjenica je da je na sceni potpuna dehumanizacija našeg društva, a siromaštvo je najveći problem većine stanovništva danas", kaže sociolog Ivan Radojičić.
Meso je za većinu građana luksuz, pa u mesarama konstantno pada promet, tvrdi mesar Goran. Samo 15 odsto stanovništva, kaže, može da priušti normalan ručak, ostalu kupuju meso na grame:
"Traži se jeftinije meso, džigerice jagnjeće, bijela, glave, da ih što jeftinije košta taj ručak. Određeni broj, možda 10-15 odsto, kupuje da ne oskudijeva, ne traže meso tako lošeg kvaliteta i može sebi da priušte normalan ručak“, kaže mesar Goran.
Sociolog Radojočić ukazuje da se u Crnoj Gori ne može govoriti da postoje ozbiljni podaci koji prate strategiju siromaštva.
„Ne vidim da institucije koje bi trebale da se bave tim problemima rade svoj posao na način na koji bi se nekom prevencijom moglo intervenisati u dogledno vrijeme“, ocjenjuje Radojičić.
On krilaticom iz stripova Alana Forda, da se uzima od siromašnijih, kako bi bogati uvećali svoje bogatstvo, objašnjava uzroke siromaštva u Crnoj Gori.
„Ta krilatica je trentno u punoj snazi u Crnoj Gori. Mi još uvijek nemamo društvenu svijest koja bi stopirala takve pojave. I dalje kroz određene takse, poreze i na druge načine spašavamo neuspjele politike, privatizacije koje su lokalnog karaktera i naši su unutrašnji problemi“, zaključuje Radojičić
Zbog sve tanjih novčanika i visokih cijena osnovnih životnih namirnica, građani prate akcijska sniženja, kupuju meso na grame, a u piljarama, pred kraj dana, traže povrće i voće namijenjeno otpisu:
http://www.slobodnaevropa.org/externalaudio-FLRM/Audio/958974.html
Uveče se u nikšićkim pekarama ne može kupiti hljeb po nižoj cijeni, jer pekari usklađuju proizvodnju prema tražnji, pa je malo hljeba za otpis. U pekari „Trend“ godinama poklanjaju hljeb onima kojima je to potrebno.
„Hljeb se daje ljudima. Nema toga puno, jako je malo otpisa hljeba“, kaže Slavka Rašović iz pomenute pekare.
Ona navodi da je proizvodnja hljeba, a posebno peciva i bureka, značajno opala jer ljudi nemaju novca.
Tvrdnja trgovaca da je većina naših građana prinuđena da steže kaiš, potvrđuje zvanična statistika. Četvoročlanom domaćinstvu mjesečno za osnovne životne namirnice, koje ulaze u minimalnu potrošačku korpu, treba od 260 eura, što je više od polovine prosječne crnogorske zarade. Tako penzioneru sa crnogorskim prosjekom od 276 eura penzije poslije kupovine osnovnih životnih namirnica za ostale potrebe ostaje svega 16 eura mjesečno.
Prema objašnenju „Monstata“, potrošačka korpa koristi se za utvrđivanje novca neophodnog za kupovinu minimalnog standarda kalorija. Stručnjaci, međutim, redukciju osnovnih životnih namirnica karakterišu kao primjer pasivne strategije siromaštva.
„Građani moraju da štede na osnovnim sastojcima kada je upitanju ishrana ili osnovni hemijski proizvodi. Međutim, imamo i potrebe većeg reda koja se tiče kulturnih potreba, putovanja...U Crnoj Gori, na žalost, i dalje govorimo o osnovnom fizičkom preživljavanju. Činjenica je da je na sceni potpuna dehumanizacija našeg društva, a siromaštvo je najveći problem većine stanovništva danas", kaže sociolog Ivan Radojičić.
Meso je za većinu građana luksuz, pa u mesarama konstantno pada promet, tvrdi mesar Goran. Samo 15 odsto stanovništva, kaže, može da priušti normalan ručak, ostalu kupuju meso na grame:
"Traži se jeftinije meso, džigerice jagnjeće, bijela, glave, da ih što jeftinije košta taj ručak. Određeni broj, možda 10-15 odsto, kupuje da ne oskudijeva, ne traže meso tako lošeg kvaliteta i može sebi da priušte normalan ručak“, kaže mesar Goran.
Sociolog Radojočić ukazuje da se u Crnoj Gori ne može govoriti da postoje ozbiljni podaci koji prate strategiju siromaštva.
„Ne vidim da institucije koje bi trebale da se bave tim problemima rade svoj posao na način na koji bi se nekom prevencijom moglo intervenisati u dogledno vrijeme“, ocjenjuje Radojičić.
On krilaticom iz stripova Alana Forda, da se uzima od siromašnijih, kako bi bogati uvećali svoje bogatstvo, objašnjava uzroke siromaštva u Crnoj Gori.
„Ta krilatica je trentno u punoj snazi u Crnoj Gori. Mi još uvijek nemamo društvenu svijest koja bi stopirala takve pojave. I dalje kroz određene takse, poreze i na druge načine spašavamo neuspjele politike, privatizacije koje su lokalnog karaktera i naši su unutrašnji problemi“, zaključuje Radojičić