Broj osoba inficiranih HIV-om, oboljelih i umrlih od SIDE u porastu je u odnosu na prošlu godinu, podaci su Instituta za javno zdravlje iz kojeg, međutim poručuju da je stopa infekcije i dalje izuzetno niska po standardima Svjetske zdravstvene organizacije.
Predstavnici zdravstvenog sistema su u razgovoru sa članovima parlamentarnog Odbora za zdravstvo saopštili da se sa HIV-om se danas dugo živi, da su pacijentima u Crnoj Gori lijekovi dostupni ali da su u društvu i dalje izloženi stigmi i diskriminaciji.
Prvi slučaj SIDE u Crnoj Gori zabilježen je 1989 godine, a od početka epidemije do danas registrovane su 174 osobe sa HIV-om ili AIDS-om, dok je 41 osoba preminula.
Podaci za 2014, koje je saopštila doktorica Aleksandra Marjanović iz Instituta za javno zdravlje, ukazuju na porast broja inficiranih i oboljelih.
"2013. godine smo imali 11 novih slučajeva a od 1. januara do 1. decembra ove godine imamo 21 novi slučaj. HIV je inficirano 13 za razliku od 5 infekcija koje su bile prošle godine. Ove godine imamo 8 slučajeva AIDSa, znači pacijenti su se javili u kasnoj fazi bolesti, za razliku od 6 slučajeva u 2013. Prošle godine je od posljedica SIDE umrla jedna osoba ove godine preminule su dvije. Ono što je malo drugačije u odnosu na 2013. godinu jeste da ove godine imamo 5 novoinficiranih žena, za razliku od jedne ženske osobe koja je bila inficirana tokom 2013. godine", navodi Aleksandra Marjanović.
To su zvanični podaci do kojih se došlo evidencijom zdravstvenih ustanova, savjetovališta i NVO, ali, prema procjenama zdravstvenih vlasti, realne brojke se kreću i do 500 osoba koje su inficirane HIV-om.
Poslanika vladajuće DPS Zorana Jelića je interesovalo da li ima lijekova za HIV i AIDS i koliko košta liječenje.
"Jer se često ovdje na odboru postavi pitanje nedostatka lijekova pa me interesuje da li ima tih lijekova za HIV i drugo pitanje je da li možete da nam saopštite podatak koliko košta liječenje jednog ovakvog pacijenta“, postavio je pitanje Jelić.
Terapija je dostupna i pored toga što je skupa jer samo za jednog pacijenta mjesečno može da košta od 600 do 1.000 ili 1.500 eura, ističe doktorka Marjanović:
"Jeste dostupna, jeste skupa, ali baš iz tog razloga što se uključivanjem osoba na terapiju smanjuje mogućnost prenošenja na druge osbe a time i širenje HIV-a, po zakonu smo obavezni da uključimo takve osobe na liječenje“, pojašnjava doktorka.
Bez obzira što je stopa infekcije u Crnoj Gori izuzetnio niska – 0,02 posto, zdravstveni radnici, u prvom redu ljekari, trebalo bi više da insistiraju na testu na HIV kod svih pacijenata bez obzira na to da li imaju prepoznatljive simptome infekcije. Tako bi se, smatraju stručnjaci, podigao nivo testiranja na HIV u Crnoj Gori koji je najmanji u regionu, svega 12 posto.
Osim činjenice da su HIV pozitivni ili da imaju uznapredovalu bolest pacijenti moraju da se suočavaju sa stigmom i diskriminacijom. Poslanik DF Emilo Labudović pitao je koliko su danas prisutne te pojave i takav odnos prema inficiranim ili oboljelim osobama
"Imamo li sada onih izraženih pojava stigmatizacije kada recimo čitava sredina isključi nosioca HIV virusa i onemogućava mu normalan život i djelovanje u društvu u onoj mjeri koliko mu to bolest dozvoljava“, zanimalo je Labudovića.
Ukorijenjena stigma prema osobama koje žive sa HIV-om ili AIDS-om danas je manja u odnosu na prethodni period, kaže doktorka Mira Ivanovski Dašić.
"Gospodin Labudović je pomenuo ono dete od prije nekoliko godina kada je ta stigma bila tolika da roditelji nijesu hteli da šalju decu u školu i u odelenje sa tim detetom. Mislim da smo u međuvremenu naučili dosta o tome šta je HIV i šta je AIDS kao bolest“, konstatovala je doktorka.
Virus HIV se u Crnoj Gori prevenstveno prenosi nezaštićenim seksualnim odnosom, intravenoznim putem, zatim sa majke na bebu, odnosno dojenjem, dok do sada nije zabilježen niti jedan slučaj prenošenja virusa putem transfuzije krvi.