Njih tri su buduće studentkinje Elektrotehničkog, Mašinskog i Fakulteta političkih nauka u Podgorici koje ovo ljeto provode radno. One su sezonske radnice, sobarice i konobarice u hotelima na crnogorskom primorju i rade za platu od 300 eura. Za Radio Slobodna Evropa su govorile o odnosu koji njihovi poslodavci imaju prema ovom profilu radne snage.
Ana je bila odlična učenica nikšićke gimnazije i buduća je studentkinja podgoričkog Mašinskog fakulteta, koja ovo ljeto provodi radeći kao sobarica u jednom od hotela u Budvi.
"Da, radim sezonski na period od tri mjeseca kao sobarica u Bečićima u hotelu. Moj posao i nije baš najlakši i ne podrazumijeva to da pospremim dva kreveta i počistim prašinu u sobi. Veliki su to apartmani, i ima puno da se radi. Ipak, najviše sve zavisi od nadređenog koliko su oni strogi i koliko traže. A uglavnom su strogi. Gosti mi nijesu zahtijevni i uvijek imaju pozitivne komentare. Dok gazde traže mnogo više“, priča ova devetnaestogodišnja djevojka iz Nikšića (prezime poznato redakciji), koja je hljeb sezonske radnice jela i prošlog ljeta.
Ipak u radnoj knjižici Ana nema dana radnog staža.
"Ne, nijesam ni ovog ljeta osigurana. Kod nas je za osiguranje neki dio plate, pedeset eura. Mi nemamo radni staž. Ne ide ništa. Nemam slobodan dan u nedjelji jer sobarice to nemaju. Jedino kad je nešto baš, baš hitno. Na primjer kao ovo sad (upis na fakultet). Plata bude prosječno oko tri stotine eura za osam sati rada, dnevno. I ne može se naći ništa više i bolje. Nemamo ni obroke, sem jednog pa od te plate dobar dio potrošim da se prehranim", ispričala nam je Ana.
Njena drugarica Bojana nije do sada nikada radila. Buduća studentkinja Fakulteta političkih nauka nam je ispričala kako provodi prve radne dane, na svom prvom radnom mjestu:
"Ja radim u Bečićima u hotelu kao sobarica, radim sa njom. Mogu vam samo reći da je posao jako, jako težak. Zato što su gazde jako zahtjevne. Pogotovo naš gazda koji je izuzetno nervozan i uvijek ima neki poseban stav prema nama. Još, uz sve to, su članovi njegove porodice tu nama nadređeni. Kćerke koje (naših godina) rade na recepciji hotela. One su uz nadzornika sobarica, tu da nas provjeravaju. I, u svakom slučaju, potrude se uvijek i da nas omalovažavaju. Da pokažu nama... da mi nijesmo taj njihov nivo koji bi mogao njima da se obraća. Oni su neka viša klasa (tako one misle) i iznad svih. Na taj način omalovažavaju ljude oko sebe i pokušavaju da dokažu kako su oni bolji samo zbog tog materijalnog stanja", objašnjava Bojana atmosferu na radnom mjestu, i dodaje:
"Ne, ne nemamo slobodne dane. Nijesam tip koji bi se žalio, koliko god da mi je teško, posebno ne roditeljima. Ali mogu reći da je teško. Iako, to nikada neću priznati mojima kući. Ovaj posao ne bih ponovo radila, to je sigurno. Mislim neću napustiti ovaj posao jer ... tu postoje neki drugi razlozi... Ali mnogo je teško, prije svega zbog odnosa poslodavaca prema nama", zaključila je Bojana.
Za razliku od nje, Kalina je kao sobarica radila i prošlog ljeta, i na taj način prikupila novac za matursku ekskurziju.
"Mogu reći da je posao sobarice veoma težak. I ne samo zbog prirode posla. Ono radno vrijeme vam je kao osam sati i nema slobodnog dana. Ali redovno se dešava da ostajete i radite prekovremeno i to vam ne bude plaćeno. Nikada nije plaćeno, nikada. Znači, njih (gazde) ne zanima koliko je vaše radno vrijeme. Njima je važno da sve bude kako treba. Redovno su me vraćali i iznalazili kao da nešto nije dobro odrađeno. Uvijek, uvijek. Nađe milion nekih stvari i grešaka. I ne samo to...nikada nijesu razgovarli fino sa mnom", kaže Kalina koja je ovog ljeta pronašla lakši posao, i boljeg poslodavca:
"Radim kao konobarica u jednom plažnom baru u Budvi. To je mnogo lakše od posla sobarice, a plata je skoro ista. Ali ovdje imam i bakšiš. Dnevno gotovo deset eura uz platu pa i može da se zaradi, iako nemam plaćenu hranu. S obzirom da je plažni bar, koji radi dok ima kupača na plaži, nemam iskustva sa lošim ponašanjem gostiju. Najveći je problem vrućina i visoke temperature, pa se brže umaram. I ne mogu da se okupam dok se svi kupaju jer nemam vremena od gostiju", kaže Kalina koja radeći prikuplja novac za studentski stan i svoje prve brucoške dane na Elektrotehničkom fakultetu Podgorici.