(Komentar*)
Pišem za ovu stanicu i njezin portal dugi niz godina. Svaka dva ili tri mjeseca, gotovo u pravilnim razmacima, tema su mi ustaški i neoustaški incidenti u Hrvatskoj. Tako nalažu događaji i činjenice, facts of life (životne činjenice, prev.), vrhovni arbitar svakom novinaru.
Otkuda tolika učestalost, je li doista riječ o incidentima ili o pojavi duboko ukorijenjenoj u stvarnost suvremene Hrvatske? Neki bi dodali, i u njene temelje. Odgovor nije jednostavan, ali u svakom slučaju Hrvatska ima problem kojega službeno ne priznaje.
Ovogodišnji Međunarodni dan sjećanja na holokaust, 27. siječnja, zasjenjen je odbijenicom što su ih svim državnim institucijama uputile židovske organizacije u Hrvatskoj. Ne žele sudjelovati na službenim manifestacijama.
Neposredan povod je nespremnost države da u Jasenovcu ukloni spomen-ploču s natpisom "Za dom spremni", kao i postavljanje nove, u Kutini, uz najavu da će ih biti još.
U trenutku pisanja ovog teksta, 25. siječnja poslijepodne, nitko iz državnih institucija nije reagirao na znakovitu i upozoravajuću gestu Koordinacije židovskih općina Hrvatske, kojoj se pridružila i druga židovska organizacija u Hrvatskoj, Židovska vjerska zajednica Bet Israel.
Židovske organizacije u Hrvatskoj ne žele sudjelovati na službenim manifestacijama u povodu Međunarodnog dana sjećanja na holokaust
Obje organizacije bojkotirale su i prošlogodišnju državnu manifestaciju obilježavanja proboja iz tog ustaškog logora. S istim argumentima – država tolerira revizionističko tumačenje povijesti i vrijeđa žrtve. Šefica države tada je izjavila da ne vidi razloga za odbijanje sudjelovanja na manifestaciji, na koju inače ni sama nije došla.
U vrijeme obilježavanja Dana sjećanja na holokaust u jednoj šibenskoj srednjoj školi trebala se odvijati međunarodna izložba ''Ana Frank – prošlost za sadašnjost'', o Ani Frank i stradanju djece u holokaustu. Direktor škole, dan nakon otvaranja, naredio je njezino zatvaranje, jer su na njoj ''ustaše prikazani kao koljači, a partizani kao cvijeće''.
Mi želimo istinu, ustvrdio je taj gospodin, čini se još jedan pristalica ''alternativnih činjenica''. Izložba je do tada postavljena u 23 hrvatska grada. Iz opozicije zbog tog skandala traže ostavku resornog ministra, ali se vlasti ne oglašavaju.
Oglasio se zato Efraim Zuroff, oštro osudivši incident i usput zamjerajući izraelskom premijeru Netanyahuu što je prilikom aktualnog susreta s hrvatskim premijerom Plenkovićem izbjegao spomenuti hrvatske kontroverze o holokaustu, optuživši ga da se time ''odrekao svoje dužnosti''.
Na izjave i inicijative Zuroffa, koji je kod ovdašnje desnice lakonski apsolviran kao ''negator genocida u Srebrenici'', službeni Zagreb ne reagira već dulje vrijeme.
Andrej Plenković je inače u Izraelu odao počast žrtvama holokausta i prigodno izrazio svoju ''posvećenost borbi protiv svakog oblika mržnje, rasizma i negiranja holokausta''.
Zuroff zamjerio izraelskom premijeru što je prilikom susreta s Plenkovićem izbjegao spomenuti hrvatske kontroverze o holokaustu
Kako kod kuće prakticira tu ''posvećenost'' – vidjeli smo. Umjesto da rješava problem, osniva komisiju. Spomen-ploča u Jasenovcu stoji, otvaraju se i najavljuju nove. Komisija, povjerenstvo, koja će se formirati ne zna se kada i u sastavu koji, prema prvim neslužbenim najavama, neće biti autoritativan i kompetentan, bavit će se ''svim totalitarizmima'' i njihovim simbolima.
Prema sada vladajućoj interpretaciji, taj će rad rezultirati izjednačavanjem svastike i zvijezde. Rezultirat će – promašajem. Povijesni revizionizam, koji je konstanta HDZ-ove ideologije i politike, pokušat će se ozakoniti.
Izjedanačavanje partizanskog i ustaškog pokreta ne može biti ništa drugo nego rehabilitacija ovog drugog. Židovske organizacije svojim bojkotom državnog obilježavanja sjećanja na holokaust uputile su poruku, prepoznale su suštinu svih događanja.
Otuda i šutnja.
Sve pojave, ili incidenti, kojima svjedočimo i odnos prema njima – mlako verbalno osuđivanje i stavljanje u kontekst ''svih totalitarizama'' – nisu izolirani pojedinačni slučajevi.
Bivši predsjednik Stipe Mesić, kojemu su ovih dana desničarski mediji s nasladom otkrili još jedno sablažnjivo ustašovanje iz početka 1990-tih, pravda se ''velikim pritiskom tadašnjih ratnih zbivanja i političkih stavova HDZ-a... Odmah nakon formiranja HDZ-a Hrvatska je bila zahvaćena dolascima ljudi koji su propagirali ustašku ideologiju za vrijeme II. svjetskog rata i poslije. Oni generiraju reviziju povijesti''.
Revizija povijesti ugrađena je u temelje HDZ-a. Na svom evropskom putu činilo se da Hrvatska polako sazrijeva, da odbacuje to nasljeđe. Tu je uloga upravo osramoćenoga Mesića velika, i to ne treba zaboraviti. Pozitivnu ulogu imao je i korupcijom osramoćeni bivši premijer Ivo Sanader i još poneki HDZ-ov prvak.
Ali, matica stranke ostala je tvrdokorno desničarska. Potpora Crkve i financijera iz emigracije, cijelo je vrijeme bila čvrsta logistika. Sadašnji lider stranke i premijer, Andrej Plenković, odbrao je put nezamjeranja tome tvrdom jezgru. Vjerojatno računa de će u svijetu, koji upravo doživljava dramatične geostrateške promjene, hrvatsko vrludanje ostati nezamijećeno.
A hrvatska javnost? Ona je već pomalo oguglala. Na nju se primjenjuje načelo ''kuhane žabe''.