Piše: Ines Šaškor
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Duboko sam zgrožena i razočarana tom izjavom, kao i cijela hrvatska javnost.
''Živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija'', izjavio je predsjednik Evropskog parlamenta Antonio Tajani na komemorativnom skupu povodom Dana sjećanja na žrtve fojbi, poslijeratnih stratišta, u Basovizzi iznad Trsta. Uslijedile su burne osuđujuće reakcije iz Hrvatske i Slovenije. Premijer Andrej Plenković, u čijoj je izbornoj kampanji 2016. godine sudjelovao upravo Antonio Tajani i zajedno s njim obilazio Istru, izjavu je najoštrije osudio jer ima ''natruhe revizionizma i vrlo je neprimjerena''. Šefica države Kolinda Grabar-Kitarović ostala je ''zgrožena i razočarana''. U službenoj izjavi stoji još i ovo: ''Povijesni revizionizam i iredentizam apsolutno su neprihvatljivi te ih odlučno odbacujem''.
Pročitajte i ovo: Hrvatska i Slovenija osudile Tajanijevu izjavu o italijanskoj Istri i DalmacijiS najviših državnih adresa zatraženo je objašnjenje (Plenković) i nedvosmislena isprika (Grabar-Kitarović). Prvo je stiglo, drugo nije.
Tajanijevo prvo objašnjenje bila je uobičajena političarska fraza: sve je to nesporazum, izjava je izvučena iz konteksta, krivo je interpretiran.
Ispričao se nije, izjavu povukao nije. No, nakon dva dana i susreta s hrvatskim i slovenskim europarlamentarcima iz grupacije pučkih stranaka kojima i sam pripada, bitno se korigirao i u srijedu 13. veljače navečer izjavio: ''Iskreno žalim i ispričavam se što sam upotrijebio riječi koje su mogle uvrijediti vaše sugrađane i koje su primljene kao da impliciraju neki oblik teritorijalne pretenzije. To, budite uvjereni, nije bila ni moja namjera, ni moje mišljenje o toj stvari.''
S najviših državnih adresa zatraženo je objašnjenje (Plenković) i nedvosmislena isprika (Grabar-Kitarović)
Stvar je, međutim, u tome da poklič nije izvučen iz konteksta. Tajanijev govor bio je tipični iredentistički i revizionistički govor, retorički možda ponešto umiveniji. Odao je počast ne samo onima koji su se borili za ''zonu B'' (danas dio Hrvatske i Slovenije), već i onima koji su bili za drugačiji Osimski sporazum (Sporazum o granici između SFRJ i Italije iz 1975.). Odao je, dakle, počast, protivnicima pripajanja Istre Jugoslaviji (odnosno Hrvatskoj i Sloveniji), kao i protivnicima konačnog mirnog i sporazumnog rješenja pitanja granica. Žrtve fojbi proglasio je ''žrtvama mržnje prema Talijanima. Ubijenim od strane onih koji su na uniformi imali crvenu zvijezdu, ubijenima jer nisu htjeli spustiti našu trobojnicu''.
Govoriti o ubijenima iz proljeća 1945., a ne spomenuti okolnosti do kojih su one dovele, a to je talijanski fašizam, više je od ignorancije. Europarlamentarac iz Istre, Ivan Jakovčić na tu je činjenicu upozorio Tajanija: ''Predsjednik Europskog parlamenta si takve stvari ne bi nikad smio dopustiti... Tragedije koje je Istra doživjela nakon Drugog svjetskog rata posljedica su onoga što se događalo prije Drugog svjetskog rata, odnosno talijanskog fašizma u Istri".
Antonio Tajani naprosto je ponovio uhodanu revizionističku matricu: Talijani su bili žrtve zato što su Talijani, a ubijali su ih komunisti zato što su komunisti čudovišta. Potpuno jednako, samo s drugim nacionalnim predznakom, govore i ovdašnji revizionisti i filofašisti: Hrvati su od Bleiburga i diljem križnih puteva ubijani zato što su Hrvati, a komunisti su izrodi i zločinci. Tajani ne spominje talijanski fašizam, hrvatski revizionisti preskaču ustaše i NDH. Zbog toga u sadašnjem zgražanju službenog Zagreba na doista skandalozne Tajanijeve riječi ima mnogo licemjerja.
Predsjednica Grabar-Kitarović precizno detektira Tajanijev revizionizam, ali ne prepoznaje vlastiti kada pozdrav "Za dom spremni" proglašava starim hrvatskim pozdravom, kada izražava simpatije za ustaške izbjeglice u Argentini ili ne priznaje da Marko Perković Thompson pjeva nacionalističke i ustaške pjesme.
Pročitajte i ovo: Kitarović: 'Za dom spremni' stari hrvatski pozdrav, ali kompromitovanCivilne žrtve poratnog nasilja treba dostojanstveno komemorirati. Odmazda i osveta bile su raširene i ostavile su duboke i tragične posljedice. Križni putevi, fojbe i razne druge jame, šume i ostala poprišta masovnih likvidacija bili su desetljećima zabranjena tema. Prešućivanje je frustriralo generacije ratnih gubitnika i njihovih obitelji. Nakon promjene političkog sustava i državnog okvira iza 1990-tih prešlo se u drugu krajnost.
Novi pobjednici, ovaj put listom nacionalisti, a nerijetko i baštinici filoustaških uvjerenja, nametnuli su svoj povijesni narativ u čijim je temeljima revizionizam. Fašistička prošlost se zanemaruje, minimizira ili čak negira, antifašistička borba prešućuje, zatire i falsificira. Izostalo je potrebno argumentirano sučavanje s činjenicama, kritičko vrednovanje i pročišćavanje povijesne memorije.
Pošast revizionizma uhvatila je korijene u cijeloj Evropi. ''Spasonosni'' alibi pronađen je u teoriji o jednakim totalitarizmima, izjednačavanju nacizma i komunizma koju promiče konzervativni i desni dio političkog spektra. Upravo je ona dovela do sveopće zbrke. Kada je izriče Antonio Tajani onda je svima jasno o čemu se radi. Kada je dnevno upotrebljavaju hrvatski političari nastupa sljepilo.
Pročitajte i ovo: Horvat: Evropa živi "umjereni fašizam"Evropa je nastala na antifašističkoj paradigmi i demokratskom konsenzusu o zajedničkom domu.
Gotovo svaka evropska država koja je iskusila neki oblik fašističke vladavine suočava se s buđenjem fašističkih resentimana, danas u novim oblicima.
U Italiji su nedaće esula, izbjeglih Talijana iz Istre i Dalmacije, desetljećima bili zastava iredente. Njihova je sudbina zloupotrebljavana za neugasle teritorijalne težnje prema istočnoj obali Jadrana. Komemoracije u Basovizzi redovito su iskorištavane (i) za fašistička okupljanja. Baš kao i ona u Bleiburgu.
U Italiji revizionizam također uzima maha i nastanio se u mainstream strankama. Tajanijev istup vjerojatno je bio namijenjen unutarnjim talijanskim predizbornim nadmetanjima. To ga možda objašnjava, ali ga ne opravdava.
Talijanski antifašisti su prije nekoliko godina, kada se Dan sjećanja na žrtve obilato koristio za relativizaciju pa i negiranje fašističkih zločina, organizirali prosvjedne manifestacije u više gradova sjevernoistočne Italije. Moto je bio:
''Nessun ricordo per i fascisti di ieri, nessun spazio per quelli di oggi!''.
U prijevodu: "Nikakvo sjećanje za fašiste od jučer, nikakav prostor za one od danas."