Sagorijevanje na poslu izvjesno, bolovanje nije

Zaposleni u Crnoj Gori ne mogu ići na bolovanje zbog sindroma izgaranja na poslu, takozvani "burnout", kako ga je definisala Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) jer ga crnogorski zdravstveni sitem ne prepoznaje.

Svjetska zdravstvena organizacija nije klasifikovala burnout, odnosno izgaranje na poslu, kao medicinsko stanje, već kao sindrom koji je "rezultat hroničnog sresa na radnom mjestu koji nije kontrolisan uspješno."

Dogovoreno je da se u državama članicama primjenjuje od januara 2022., potvrdila je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Mina Brajović, šefica kancelarije SZO u Crnoj Gori.

Mina Brajović, šefica kancelarije SZO u Crnoj Gori

"U slučaju burnout sindroma sve tri dimenzije radnog angažovanja – energija, posvećenost, efikasnost, pretvaraju se u svoju suprotnost. Nastaje kao posledica neusaglašenih odnosa između zaposlenih s jedne strane i radne sredine, s druge."

Iako je Crna Gora, kao država članica SZO, obavezna da ga primjeni ljekari i dalje ne mogu burnout unijeti u postojeći informacioni sistem bolesti.

"Navedeni sindrom nije prepoznat kroz naše propise, pa samim tim osigurano lice ne može dobiti bolovanje po osnovu istog", piše u odgovoru Ministarstva zdravlja na upit RSE.

Svetska zdravstvena organizacija: Siptomi burnout sindroma

Zašto Crna Gora ne ažurira katalog bolesti?

Međutim, nijesu odgovorili da li je ažururanje kataloga bolesti SZO kako bi se unijelo sagorijevanje potrebna izmjena zakona.

Profesorica Medicinskog fakulteta u Podgorici, psihijatrica Lidija Injac Stevović za RSE kaže da nije već da je dovoljno da Ministarstvo predloži primjenu novog kataloga bolesti.

"I za vrlo kratak period, uz edukaciju ljekara, može da počne njegova primjena."

Objašnjava da je to neophodno jer je burnout sindrom odavno prepoznat i u ordinacijama u Crnoj Gori, ali ga ljekari zbog aktuelnog informacionog sistema ne mogu unijeti.

"Lično sam više puta u praksi postavila tu dijagnozu kada smo mogli slobodno da pišemo dijagnoze , prije uvođenja ovog informacionog sistema".

Injac objašanjava da je tu dijagnozu utvrdila kod svojih kolega tokom pandemije, ali i kod policijaca, vatrogasaca, konobara i šalterskih radnika.

"Živio sam posao"

Kosta, tridesetpetogodičnji softverski inženjer, sagorijevanje na poslu doživio je u jednoj podgoričkoj kompaniji. Kako za RSE kaže zbog ljubavi prema poslu i ambicije.

"Činjenica da sam radio posao koji volim, za deset puta veću platu od prosječne, i fleksibilno radno vrijeme – dovelo me da radim izvan radnog vremena, često i kasno noću, ad hoc, nekad opravdano, a nekad ne.

Kosta objašnjava da je radio još od studentskih dana i zapravo "živio na poslu".

"Odem na žurku ili izađem u grad i onda poziv ili mejl i posao mora da se završi. Stalni pritisak, kratki rokovi i tako iznova, još ovaj projekat, još ovo da završimo. E, tu je zamka. To automatski dovodi do manje sna, manje društva, više dodatnog i nepotrebnog stresa i pada koncetracije".

Prema njegovim riječima kada mu se nakon više godina oduševljenja poslom počela javljati odbojnost i negativno raspoloženje, uplašio se bolesti.

"Sa druge strane, gubiš interesovanje i na privatnom planu za bitne stvari. I sve to zarad nečega što ponekad ne zna da cijeni ni poslodavac ni kolege. Kasno sam shvatio da nije riječ samo o poslodavcu već o meni, mom pristupu. Bio sam emotivno potrošen."

Kosta kaže da je bio anksiozan ali nije išao kod ljekara.

"Nijesam mogao da promijenim zanimanje, ali jesam poslodavca. Dao sam otkaz i rekao sebi - sad odmaraš bar godinu. I svi moji problemi su nestali. Sve sam to kompenzovao od nove firme na finansijskom nivou, i shvatio da je ključ u balansu i dobrom tajmingu", zaključio je Kosta.

Pročitajte i ovo: Zašto je 'burnout' postao epidemija i kako se s njim nositi?

Kakva su iskustva iz crnogorskih ordinacija?

Doktorka Injac kaže da se do dijagnoze burnout stiže zbog nesuglasica na poslu i pritisaka.

"Ono što je često u Crnoj Gori je da jedan broj ljekara ali i uopšte zaposlenih radi mnogo više od drugih. Dakle, nemamo ravnomjernu raspodjelu posla. To je ono što takođe, dovodi do burnout sindroma."

Prema njenim riječima sagorijevanje prati široka lepeza simptoma, a za liječenje su potrebne ozbiljne analize, od kardiologije, endokrinologije, do psihijatrije.

"To je kompleksna priča, nije to tako jednostavno reći - to je iscrpljenost."

Injac napominje da bi "savremeni svijet trebao da locira kolektive" odakle dolaze takvi bolesnici.

"Mora se edukacijom pomoći takvim menadžerima u smislu da vode računa o pristupu zaposlenima. Tako će smanjiti mogućnost nastanka burnout sindroma. Dakle, mislim da je suština u prevenciji."

Ona smatra da je burnout posljedica nedovoljno dobrih kolektiva kojima su neophodne organizacione promjene koje bi koristile i poslodavcima i zaposlenima.

Injac objašnjava da simptomi burn out mogu početi sa glavoboljom.

"Ili kao mučnine, bolovi u stomaku i obilje simptoma somatske prirode. Često ga prate i psihijatrijski simptomi-nesanica, neraspoloženje, napetost. Istovremeno i gubitak interesovanja i zadovoljstva svakodnevnim aktivnostima a u težim oblicima mogu se javiti i suicidene misli."

Burnout u regionu i svijetu

Istraživanje Wall Street Journal iz 2019. pokazalo da 46 odsto radnika u Sjedinjenim Američkim Državama stalno osjeća da je pod stresom, dok je u martu sljedeće godine ovaj broj porastao na 60 odsto.

U Crnoj Gori nema istraživanja na temu burnouta.

Od država regiona Bosna i Hrecegovina je promijenila svoje zakonodavstvo i uvrstila ovaj sindrom u katalog bolesti dok Srbija iako je članica SZO nije izmijenila zakonsku regulativu kojom bi burnout bio uvršten u spisak.

U Hrvatskoj, koja je članica Evropske unije takođe nije mijenjan registar bolesti i problem sagorijevanja se evidentira dijagnozom stresa.