Rusija između Ukrajine i Sirije

Članovi Sunitskog komiteta islamskih učenika ispred Ambasade Rusije u Bejrutu na protestu protiv ruske intervencije u Siriji. 14. oktobar 2015

Piše: Valentin Barišnjikov (Priredila Anamaria Ramač Furman)

Sirijske snage, uz podršku “Hezbolaha” iz susednog Libana, i intenzivnih ruskih vazdušnih udara značajno su napredovale u borbama sa opozicionim borcima u provincijama Idlib, Hama i Latakija, tvrdi BBC.

Militanti “Islamske države” su, pak, postigli najznačajniji napredak u provinciji Alepo, i time postaje sve očiglednije da ova teroristička grupa koriste ruske vazdušne napade po opoziciji da bi napredovali u pravcu novih teritorija, piše “Gardijan”.

Ove informacije pokazuju kako je za manje od dve nedelje ruska vazdušna kampanja u Siriji promenila ravnotežu u oružanom sukobu, u zemlji u kojoj istovremeno više različitih snaga ratuju jedne protiv drugih.

“Stabilizovati zakonitu vlast” – ovako je predsednik Rusije Vladimir Putin u intervjuu za kanal “Rossia” okarakterisao ciljeve operacije.

Neophodnost učešća u ovoj operaciji Moskva je u početku obrazlagala borbom sa terorističkom organizacijom “Islamska država” koja je zauzela velike oblasti Sirije i Iraka. Međutim, rusko bombardovanje je, po svemu sudeći, najviše pogodilo sirijske opozicione snage koje se suprotstavljaju režimu predsednika Bašara al Asada i “Islamskoj državi”. Upravo je opozicija, prema mišljenju stručnjaka, predstavljala najveću pretnju po Asada.

Različite snage u sirijskoj opozicionoj koaliciji koriste podršku Turske, Saudijske Arabije, Katara i Zapada, a akcije Rusije izazvale su nezadovoljstvo jer oni smatraju da je Asad glavna prepreka na putu ka rešavanju unutrašnjeg sirijskog problema. A rešenje je neophodno da bi na kraju uspeli da savladaju i radikalne organizacije i grupe u toj zemlji.

Pojavile su se i određene informacije, iz krugova visokih saudijskih predstavnika, o mogućnosti dostavljanja modernog naoružanja nekim opozicionim grupacijama: Armiji osvajanja, Slobodnoj sirijskoj armiji i Južnom frontu. Konkretno, pominjala se dostava protivtenkovskog oružja, kao i raketa “zemlja-vazduh”. Mnogi na Zapadu protiv su isporuka pomenutog protivvazdušnog naoružanja, jer se pribojavaju da može dospeti u ruke boraca “Islamske države” koji bi ga mogli iskoristiti protiv aviona zapadne koalicije.

Takođe se tvrdi da je jedan drugi predstavnik arapskih zemalja iz Zaliva naveo da su za vreme sednice Generalne skupštine UN-a u Njujorku arapske diplomate pokušale da upozore ministra inostranih poslova Rusije Sergeja Lavrova da ne “prave Frankenštajna”, tj. da ne aktiviraju ogroman broj džihadista koji će želeti da “oslobode” Siriju od vojnika iz Rusije, Irana i boraca “Hezbolaha”. Odgovor Rusije bio je početak vazdušnih udara.

"Očigledno je i treba priznati da su ovi udari efikasni, s obzirom da su omogućili početak napredovanja Asadovih snaga", smatra ruski stručnjak za avijaciju Vadim Lukaševič:

Efikasnost je svakako postignuta, ali ona se ne ograničava samo na udare avijacije, treba reći da i kopnene operacije sirijske vojske sada planiraju ruski vojnici. Ranije su Asadovi savetnici uglavnom bili predstavnici “Hezbolaha” i drugih bliskoistočnih organizacija koje su navikle da vode lokalne borbe, to jest ljudi koji nisu bili u stanju da vode krupne vojne operacije. S obzirom da su sada tamo ruski vojnici koji imaju iskustva u tome, sada je ratni uspeh na strani Asada. Koliki je ovde značaj vazdušnih udara teško je reći. Vazdušna podrška vojsci je svakako bitan faktor. Stoga je s vojnog aspekta ratni deo aktivnosti Rusije u Siriji u nekom kratkročnom periodu uspešan i efikasan. Međutim, teško da Rusija može da proceni dugoročne posledice. Videćemo”, komentariše Lukačević.

RSE: Koliko se razlikuje avijacija koju koristi Rusija od sirijske avijacije, koja u stvari takođe koristi sovjetske, kao i ruske avione, i njihovi instruktori su takođe ruski oficiri. Zar je razlika toliko velika?

Lukaševič: Kao što vidite, jeste. Mi treba da procenjujemo na osnovu iskustva. Učešće ruske avijacije – pri tome se ima u vidu najsavremenija avijacija koja koristi precizno naoružanje – omogućilo je da se demorališe protivnik, ona deluje usklađeno s kopnenim jedinicama, što je omogućilo da se promeni situacija. Druga stvar: čini mi se da je Rusija uskomešala mravinjak Bliskog istoka, fundamentalističkog islama. Spašavajući Asada, mi u perspektivi možemo da izgubimo mnogo više. Treba imati na umu da su se međunarodne sankcije koje je Rusija dobila zbog Krima i Donbasa pokazale kao veoma efikasne, i da mi sada faktično predajemo Donbas. Putinov zadatak sada nije samo prebacivanje pažnje s Ukrajine na Siriju, on želi u potpunosti da ispuni čitav Minski sporazum da bi izvojevao ukidanje sankcija. Ruska ekonomija više nije u stanju da trpi te sankcije. Sirija je stoga neka vrsta blickriga, koji, s jedne strane, pokazuje da je Rusija važan igrač na Bliskom istoku, da ona zaista može da se suprotstavi ISIS-u, da se ona mora uzeti u obzir jer nema nameru da ostavi Asada na cedilui i da neće dozvoliti njegov poraz. Ali zauzvrat Rusija je potpuno spremna da preda Donbas, jer se nada da će dobiti nekakvo priznanje trenutnog statusa Krima kao ruske teritorije. Mislim da je to jedan kompleks uzajamno povezanih problema. Shvatili smo da Rusija u Ukrajini više ništa neće moći da postigne, nikakvih taktičkih niti strateških pobeda višeneće biti, ekonomija puca po šavovima, i stoga smo se samo lagano prebacili na Siriju, praveći se da Ukrajina ne postoji.”

RSE: Slika koju ste predstavili o međusobnoj vezi Sirije i Ukrajine sasvim je razumljiva, iako je jasno da postoje i drugi stavovi – kao i povodom svega ostalog u vezi s ovim konfliktima. Možda su motivi Kremlja i shvaćeni, ali da li Moskva, koju često optužuju da je dobar taktičar, аli ne i strateg, zna šta će se dalje desiti? Već se moglo čuti da Saudijska Arabija navodno razmatra mogućnost isporuke PVO (protivazdušne odbrane) pobunjenicima koji se suprotstavljaju Asadu, i koji se istovremeno bore i s “Islamskom državom”. Rusija sada operiše u situaciji u kojoj pobunjenici nemaju PVO, i zapravo ničim ne rizikuje, barem se to tako doživljava. Ali, da li postoji rizik da će ruska avijacija u Siriji pretrpeti gubitke?

Lukaševič: Svakako. Zašto smo se upleli u Siriji? S Ukrajinom je sve jasno, to smo već shvatili, ali Asada podržavamo svim mogućim sredstvima zbog još jednog faktora. Što će se stolica na kojoj sedi Asad više ljuljati, to će naša podrška biti veća. Bili smo primorani da započnemo ovu operaciju, ne zbog toga što smo poželeli da pomognemo Evropi u borbi s ISIS-om i tako dalje, već zbog toga što je u trenutku našeg prvog bombardovanja, od pobunjenika do predsedničke palate Bašara al Asada bilo 8 kilometara vazdušne linije. To je najvažnije. Sada smo mi, u skladu s tim, na strani Asada. Pored toga treba da se shvati da mi nemamo obaveštajce na terenu, već koristimo podatke sirijske obaveštajne službe, koristimo sirijske instrukcije, preciznije mete naših udara određuju Sirijci. Uzevši naše savetnike za kopnenu operaciju, Asad faktički koristi našu avijaciju i ratuje pomoću naših ruku i naših mozgova. To jest, Rusija je napravila korak, ona je Asadu obezbedila izvesnu rezervu, ona ga je pojačala, i mi iz nekog razloga mislimo da će taj naš uspeh ostati.

Ali pobunjenici koje podržava Saudijska Arabija, – ne ISIS, već umerena opozicija, – sada ta strana treba da odgovori na naš korak. Njihov odgovor će sigurno biti usmeren protiv nas. Najjednostavnija mogućnost jeste da Saudijska Arabija da pobunjenicima protivazdušnu odbanu. Mi sada taj odgovor čekamo. Ja ne mislim da će Turska početi da ruši naše avione, mislim da je to malo verovatno, jer Turska pripada NATO-u. Kako će odgovoriti Turska, te kako će odgovoriti islamski svet koji podržava protivnike Asada, još ćemo videti. Ako nastane nepovoljna situacija po nas, mi ćemo verovatno pokušati brzo da se izvučemo, jer bi uvođenje novih snaga i sredstava za Rusiju bilo veoma dugo i skupo. Na kraju krajeva, to nije Avganistan s kojim se graničimo, to je potpuno drugi region za koji nam je potreban morski most - vazdušni most, tako da to nije jednostavno.

Iz Kaspijskog mora smo, naravno, malkice zapucali, ali to je bila više demonstracija moći, nego neka realna pomoć. Stoga hajde da malo sačekamo i vidimo šta će se desiti. Mi dobro ratujemo sve dok nemamo gubitke, dok pucamo po ljudima koji sa zemlje ne mogu da nam odgovore, faktički mi pucamo u streljani. А pucati u streljani i pucati na borbenim linijama u stvarnom sukobu, kada na svaki tvoj pucanj odgovaraju istim takvim pucnjem – to je potpuno različito. Ono što smo sada učinili je očigledno bio blickrig, a sada prelazimo u drugu fazu: ili ćemo se umešati u taj konflikt radi postizanja konačne pobede Asada, ili ćemo, nailazeći na otpor, morati nešto da preduzmemo. Prema tome, ovoj situaciji se kraj ne nazire. Mada sam upravo pročitao članak u “Novoj gazeti” o tome da je Rusija postigla osnovne strateške ciljeve u Siriji i u svakom trenutku je spremna da se povuče iz konflikta. Ona svakako ne može da izađe iz konflikta, ali mi smo taj mravinjak, to osinje gnezdo uznemirili, stoga ako sada prestanemo da ga bockamo štapom, to nikako ne znači da će zolje prestati da nas napadaju. Možemo da bežimo od njega, ali roj će leteti za nama.

RSE: Rusija u ovom sukobu predstavlja stranu sa najpreciznijim naoružanjem, i nakon što je ušla u sukob na strani Asada, da li je njegova pozicija suštinski osnažena? Ne znamo šta će biti dalje, da li će to možda izazvati trku oko isporuke savremenijijeg naoružanja u regionu?

Lukaševič: Vojno se angažujući u ovom sukobu mi smo sigurno podigli stepen konflikta na viši nivo. Uvereni smo i da ga u potpunosti kontrolišemo. Ali mi možemo da ga kontrolišemo samo dok su pobunjenici naoružani onako kako su bili naoružani do našeg uplitanja. Ako sada njihovi sponzori – to može da bude Saudijska Arabija, možda i neko drugi – sa svoje strane podignu stepen konflikta, situacija će se pogoršati i za nas, a pogoršaće se i s aspekta rasplamsavanja borbenih dejstava. Ispada da mi na Bliskom istoku, u Siriji, raspirujemo vatru. Po meni to uopšte nije dalekovidan čin. Mislim da Rusija nije uzela u obzir sav rizik kada je započela ovu vojnu kampanju.