Tinejdžeri danas svoj život ne mogu zamisliti bez modernih tehnologija, naročito bez mobilnog telefona, Facebooka i druženja, ali samo na društvenim mrežama. I dok stručnjaci upozoravaju da ovakav način komunikacije može dovesti do zavisnosti, veće je pitanje može li se nedovoljna komunikacija uživo adekvatno nadoknaditi virtualnim svijetom, te da li postoji rizik da buduće generacije izrastu u nesigurne i introvertne ljude.
Nekadašnja tinejdžerska druženja na stepeništu ili na ulazima zgrada, uz veselo čavrljanje, zamijenila su lica sa pogledom uprtim u ekrane mobilnog telefona, uz užurbano kuckanje. Istraživanja pokazuju da čak 87 odsto tinejdžera svakodnevno koristi mobilne telefone i svoju komunikaciju sa vršnjacima svode samo na kucanje SMS-a ili razgovore telefonom.
Pitali smo starije podgoričke tinejdžere, Janka i Dariju, kako se druže, kako ostvaruju nova poznanstva i na šta se svodi njihovo druženje. Da li se sa vršnjacima oko domaćih zadataka konsultuju uživo ili putem telefona i šta na sve to kažu roditelji?
Vaš browser nepodržava HTML5
Janko i Darija:
I dok su tinejdžeri, emocionalnu bliskost u direktnom kontaktu sa vršnjacima, zamijenili emotikonima u SMS porukama, stručnjaci upozoravaju da sati provedeni kraj telefona, za kompjuterom ili uz TV u ranom uzrastu, moraju biti vremenski ograničeni. Psiholog i komunikolog, Radoje Cerović, kaža da takav način komuniciranja kasnije može proizvesti probleme u socijalizaciji. Cerović ističe da su to naučne pretpostavke i da je ova oblast nedovoljno istražena, ali upozorava da ne bi bilo u skladu sa naučnim principima da se sa pretjeranom nostalgijom govori o prošlim vremenima:
"Ne treba toj tematici novih tehnologija pristupati sa nekim previše katastrofičnim odnosom. U novim formama komunikacije, u ogromnoj mjeri je isključena neverbalna komponenta govora - gestovi, mimika, izrazi lica, a kroz nju, jedna veoma važna komponenta, a to je emocionalna komponenta komunikacije. Kroz taj veliki akcenat na verbalnom, koji isključuje emocionalnu komunikaciju, manja je stimulacija onih moždanih kola koja se bave socijalnom interakcijom. Ukoliko je ta stimulacija, u nekim ranim godinama takva, postoje pretpostavke da u tom periodu, ključnom za sazrijevanje jakog neurološkog razvoja, takva vrsta izloženosti može da dovede do komunikacijskih deficita kasnije", navodi Cerović.
Kako na današnja druženja i komunikaciju među tinejdžerima reaguju roditelji i kako pronalaze načine da djecu kontrolišu i da ih eventualno usmjeravaju?
"I manja djeca se sada vežu za mobilne telefone, tablete. Sprečavam korištenje izlaskom napolje kroz neku drugu aktivnost, kao što je lopta, kao što smo mi nekada radili. Već sada generacije imaju problem. Sve manje se druže, sve manje izlaze. Sad je to samo kuća, kompjuter. I moje prijateljice imaju iste probleme i sve im je teže i teže", ističe majka dvije djevojčice, jedne tinejdžerke, ali i jedne šestogodišnjakinje.
Paradoksalno je, kaže Cerović, u ovoj priči o savremenoj komunikaciji i njenoj izvitoperenoj strani, da ona ima i određene prednosti u društvima kakvo je crnogorsko, gdje su odrasli, ali i djeca, vaspitani i podložni nekim starim pravilima u vaspitanju i otkrivanju emocija.
Time se u virtuelnom svijetu mogu olakšati razgovori o određenim temama, što može imati pozitivne implikacije. Cerović kaže da ovakav vid komunikacije, osim što nas lišava ličnog kontakta, ima još jednu karakteristiku, a to je stalno prekidanje pažnje, recimo pristizanjem SMS-ova, a to, prema naučnim pretpostavkama, dovodi do porasta depresije.
Na pitanje da li postoji rizik da, generacije koje dolaze, zbog ovakve komunikacije izrastu u nesigurne i introvertne ljude, Cerović odgovara:
"Ispravno bi bilo reći, ukoliko se pretjeruje u tom razvojnom periodu, postoji rizik da se komunikacijske sposobnosti oslabe. Da li to onda rezultira introvertnošću? Da. Taj rizik u određenoj mjeri postoji, ali ga ne bih u ovom trenutku vezao samo za nove tehnologije. Taj rizik može da dolazi i iz drugih izvora. Pretpostavke Denijela Kolemana, iznesene u u knjizi Fokus, upravo u tom smislu i govore, da u principu, tako specifična forma komunikacije, kao što je komunikacija putem novih tehnologija, može da ostavi određene posljedice. Pitanje je u kojoj mjeri. To su još uvijek sasvim nove stvari i ne smijemo da tvrdimo ništa sa sigurnošću, ali može da se pretpostavi da bi mogle da ostave određene posljedice na komunikacijski život kasnije."