Bitorajac: Dosanjao sam svoj glumački san

Rene Bitorajac hrvatski je filmski, televizijski i kazališni glumac. Svoju prvu filmsku ulogu odigrao je sa devet godina. U tridesetak godina profesionalne karijere ostvario je brojne uloge u filmovima i serijama, za koje je dobio i prestižne nagrade.

Nedavno je bio gost u Banjaluci, u sklopu Međunarodnog festivala glumca 'Zaplet'.

RSE: Gospodine Bitorajac, bili ste gost treće večeri Međunarodnog festivala glumca u Banjaluci, u programu Razgovor s glumcima. Govorili ste o svojoj karijeri. Kakvi su utisci iz Banjaluke?

Bitorajac: Jako mi je drago da me ugostilo jedno kazalište koje je nastalo na ambicioznosti mladih ljudi, mladih glumaca. Nešto slično nedavno smo otvorili mi ovdje, u Zagrebu, kao privatno kazalište. Bilo je sjajno, iznenadio sam se koliko me ljudi dočekalo. Imali smo jedno ugodno večernje druženje.

RSE: Brojni filmski profesionalci u regiji i dalje su jako povezani, bez obzira na raspad bivše države. Vi jako puno radite u regiji. Koliko je važno povezivanje glumaca na ovim prostorima, profesionalno, a i privatno?

Bitorajac: Moram priznati da sam prije radio više regionalno nego što radim sada. Ta povezanost je na način da se gledaju televizije drugih država i u drugim državama. Ti kanali daju tu povezanost. Sve češće se rade serije i filmovi gdje su glumci miješani, upravo iz regije. Malo sam se više u posljednje vrijeme fokusirao na ovdje, gdje jesam, zbog poslovnih obaveza. U svakom slučaju, mislim, kad se već političari ne mogu povezati, da je dobro da se kultura i sport na neki način ipak povezuju.

Pročitajte i ovo: U Srbiji veoma popularne tv serije iz susedstva

RSE: Televizijsku premijeru nedavno je doživjela i nova serija 'Ne dirajte mi mamu'. Autori su Emir Jukić i Feđa Isović. Vi glumite jednu od glavnih uloga. Kako je bilo raditi na ovom projektu?

Bitorajac: Bilo je super, jedno novo iskustvo sa stvarno sjajnom glumačkom ekipom - Branko Đurić, Anđelka Prpić, Maca, Jasna Diklić. Jedno jako lijepo iskustvo. Došli smo tamo kao gosti u jednu već uhodanu ekipu koja godinama radi zajedno, ali vrlo brzo postali smo i mi domaćini. Sad ubiramo plodove tog zajedničkog rada. Kod nas su se već prikazale tri epizode, reakcije su vrlo dobre, gledanost je vrlo dobra. Mislim da će ići još na bolje.

RSE: Serija dosta podsjeća na seriju 'Lud, zbunjen, normalan', u nekim momentima možda ima i nekih kopiranih elemenata. Koliko to može biti neka loša strana tog projekta?

Bitorajac: Mi smo se trudili da svako nešto svoje donese u seriju, budući da ni Đuro ni ja, ni Anđelka, pa čak ni Maca, nismo glumili u toj seriji. Mislim da ipak neka razlika postoji. Vjerovatno sam Feđa ne može pobjeći od sebe, pa piše vrlo slično, ali mislim da su te usporedbe, u startu, malo prejake, s obzirom na ono što vidimo. Možda je dosta scenografija slična. Isti tim radi i scenografiju, kostimografiju i tako. Da, trebat će sad neko vrijeme da se razbije sličnost ta dva projekta. Možda su po nekom načinu humora, zbog scenarista, slični, ali opet su drugačiji.

RSE: Veže Vas veliko prijateljstvo sa Brankom Đurićem. Povodom dvadesete godišnjice vašeg prijateljstva osnovali ste prvo neovisno kazalište u Hrvatskoj, 'Luda kuća'. Kako ste zadovoljni tim projektom?

Bitorajac: Ima puno nezavisnih kazališta u Hrvatskoj, ali samo jedno kazalište ima svoju ustanovu, svoju zgradu, svoju pozornicu, a to smo mi. Po tome smo drugačiji. Da, s Đurom se poznam dvadeset godina, sada dvadeset i jednu, i napokon smo to svoje prijateljstvo okrunili nečim, ne velikim nego ogromnim. Na kraju krajeva, postali smo poslovni partneri. Super surađujemo. Otvorili smo nešto jako zanimljivo i ljudima vrlo drago i simpatično. To vidimo po broju dolazaka i po punim predstavama. Jako se veselimo jer smo na taj način ispunili nekako svoj glumački san. Imati svoje kazalište stvarno mi je prije tri, četiri godine izgledalo samo kao san.

Pročitajte i ovo: Oko humora su svi složni

RSE: Vas dvojicu obilježio je film, odnosno uloge u Oskarom nagrađenom filmu 'Ničija zemlja'. Sedamnaest godina je prošlo od tog filma. Što je Vama donio taj film i ta uloga?

Bitorajac: Film je donio, zapravo, jednu ogromnu, ogromnu radost i jednu veliku potvrdu da to što radim nešto i vrijedi. Svima nama skupa, naravno, na tom filmu. Taj film je definitivno bio na pravom mjestu u pravo vrijeme i postigao je nevjerovatan uspjeh. Meni to za moju karijeru nije nešto previše značilo. Taman sam se situirao i fokusirao sam se na Zagreb, na Hrvatsku i na posao ovdje, tako da nisam ni pokušavao nešto vani biti, niti sam dobivao u Zagrebu više uloga zbog tog filma, ali svakako jedna prekrasna, prekrasna crtica u biografiji. Malo tko se može pohvaliti da je igrao drugu ili prvu ulogu u filmu koji je dobio Oskara.

RSE: Nedavno smo ostali bez još jednog velikog imena jugoslovenskog glumišta, Milene Dravić. Zanima me koliko su takva imena Vama, možda jednoj mlađoj generaciji, bila inspiracija u poslu?

Odlazak istinske filmske dive

Bitorajac: Svakako. Pogotovo što u doba kada sam ja bio mali, na svim filmovima su igrali isti glumci, Bata Živojinović, Dragan Nikolić, Milena Dravić, Ljubiša Samardžić... To su glumci koji su išli iz filma u film, filmska produkcija je bila ogromna i jaka. U cijeloj toj priči izuzetno mi je drago da sam imao priliku glumiti sa brojnim glumcima, barem kao dijete. Čak sam glumio i u filmu koji nije nešto slavno prošao, 'Antika' se zvao. Dakle, igrao sam i sa Milenom Dravić. Igrao sam i sa Ljubišom Samardžićem. I to je neprocjenjivo iskustvo. Naravno da mi je žao kad takva legenda ode s ovog svijeta.

RSE: Za kraj - ima li još nekih aktualnih projekata koji će se realizirati u budućnosti? Ima li još nešto, u profesionalnom smislu, što niste ostvarili a željeli biste?

Pročitajte i ovo: Domaći serijali ujedinili TV gledaoce širom regije

Bitorajac: Pa, s obzirom na to da sam već nekih tridesetak godina glumac, da vodim i šouove na televiziji, već sam izrežirao tri predstave, napisao četiri predstave, glumio na seriji... više ne znam zapravo što bih sanjao, jer sam san dosanjao otvorivši ovu 'Ludu kuću'. Apsolutno sam i skroz fokusiran na ovaj posao ovdje. Idemo iz premijere u premijeru, skupljamo ljude i jednostavno uživam gledajući kako taj neki produkt koji je nastao od nule, od zemlje, sada postaje prava priča. Dakle, nemam neki nedosanjani san, uživam u poslu koji radim. Naravno, uz dobru organizaciju, stignem se posvetiti obitelji. To mi je sve skupa jako važno. Nemam nikakvih problema u životu.