Dok se čekao konačan epilog predsjedničkih izbora, u kojima je prema preliminarnim rezultatima Državne izborne komisije za predsjednika ponovo izabran kandidat DPS-a Filip Vujanović, čini se da se nameću dva pitanja. Šta je njihova ključna poruka, budući da se istopila drastična Vujanovićeva prednost koju je pokazalo istraživanje javnog mjenja samo par sedmica prije izbora, i kako će reagovati manja članica vladajuće koalicije SDP, koju je predsjednik DPS Milo Đukanović optužio da je vodila destruktivnu politiku, aktivno se uključujući u bojkot glasanja?
Tijesan rezultat predsjedničkih izbora otkriva da je vladajuća koalicija, ako izuzmemo SDP koja je bojkotovala glasanje, od oktobarskih parlamentarnih izbora osvojila oko 30.000 glasova manje. Takođe, prema nezvaničnim rezultatima, opozicioni predsjednički kandidat Miodrag Lekić pobijedio je u svim većim gradovima, uključujući Podgoricu i Nikšić. Sve to prema riječima univerzitetskog profesora i političkog analitičara Svetozara Jovićevića nosi jasnu poruku.
"Trend je veoma jasan – uprkos svim zloupotrebama ipak se svijest polako budi, isuviše polako, ali ipak se budi", ocjenjuje Jovićević.
Slično tumačenje rezultata predsjedničkih izbora ima i Daliborka Uljarević iz Centra za građansko obrazovanje, koja u njima vidi nastavak trenda osvješćivanja građana koji je počeo na oktobarskim parlamentarnim izborima.
"Koji pod vrlo teškim uslovima, brojnih političkih pritisaka, zloupotreba i tako dalje ipak otkazuju poslušnost vladajućoj strukturi. Naravno, opozicija ne treba da uzima Lekićev rezultat kao samo svoj. Ipak je tu svoj doprinos imao SDP i poziv jednog dijela albanskih političkih struktura svojim građanima da se ne opredijele za kandidata vladajuće koalicije, ili da ne izađu uopšte na glasanje", kazala je Uljarević.
Oba naša sagovornika kao ključno pitanje postavljaju – na kakve će se politički poteze u narednim danima odlučiti Krivokapićeve Socijaldemokrate, koje su pozvale svoje pristalice da bojkotuju izbore, smatrajući treću predsjedničku kandidaturu Filipa Vujanovića neustavnom.
Dva scenarija
Zbog toga im se u nedjelju uveče lider DPS Milo Đukanović, pred svojim pristalicama nakon što je Vujanović proglasio pobjedu, obratio u do sada najoštrijem tonu, optužujući ih da su se pridružili destruktivnim naporima opozicije.
"Imali smo jednu nepredviđenu, vanrednu okolnost da smo imali žestoku opstrukciju iz redova svog tradicionalnog koalicionog partnera koji je ne samo pasivno ostao po strani u odnosu na naš napor da pobijedimo na ovim izborima, nego je i aktivno učestvovao u kampanji protiv našeg kandidata, protiv naše politike, time voljno ili nevoljno ipak pridružujući se destruktivnim naporima protiv politike koju predvodi DPS", izjavio je Đukanović.
Šta znači takva Đukanovićeva postizborna poruka svom dugogodišnjem političkom savezniku i može li biti uvod u preispitavanje odnosa u vladajućoj koaliciji i moguće vanredne parlamentarne izbore?
Dok za sada iz SDP-a odgovora na to pitanje nema, Daliborka Uljarević Đukanovićeve riječi ne tumači kao prijekor već kao veoma ozbiljnu političku poruku.
"Ja mislim da će narednih dana Đukanović u sklopu koalicije početi da afirmiše i jača druge koalicione partnere koji su podržali njihovog koalicionog kandidata na uštrb SDP-a. Ne treba zaboraviti da je Đukanović bio upravo taj koji je održavao koalicioni odnos DPS i SDP, podržavao zajednički nastup na posljednjim parlamentarnim izborima, koji se suštinski pokazao kao loš za konačan rezultat DPS-a. Sama SDP se nalazi pred jednom teškom odlukom da li će nastaviti da trpi tzv. laganu osvetu svog koalicionog partnera ili će trenutnu svoju poziciju pretvoriti u novi politički put koji bi ubrzao politička prestrojavanja i transformaciju na crnogorskoj političkoj sceni", ocjenjuje Uljarević.
Nazivajući „istorijskom" poziciju u kojoj se nakon predsjedničkih izbora našla manja članica vladajuće koalicije Socijaldemokratska partija, profesor Jovićević ocjenjuje da su moguća dva scenarija.
"Prvi je da SPD shvati konačno u kakva se kola svih ovih 12 ili 13 godina vozi, da pokuša da jednim suštinskim preokretom svoje uloge razgovara sa opozicijom, da sa njom dogovori ono što se zove tehnička vlada ili međustranačka vlada koja bi imala ograničeni rok trajanja, koja bi za Crnu Goru odigrala najkrupnije i najbitnije poteze i tako sa sebe sprala mnogo tog blatnjavog nanosa, koji je šurujući i učestvujući u vlasti nanijela sebi. Ona tu ulogu može da ostvari, ako za to ima snage", kaže Jovićević.
Drugi scenario koji ne treba odbaciti je mogućnost kompromisa, odnosno da SDP priznaju regularnost izbora, a da DPS napravi ustupak po pitanju dalje sudbine Kombinata Alumnijuma, gdje dvije partije imaju oštro suprostavljene stavove.
"Sada je situacija potpuno jasna. Ako sam prije mogao da shvatim oklijevanje SDP-a da se ne izgubi mogućnost referenduma i razrješenje državnog statusa i sticanja suverenosti, u ovom trenutku to nije aktuelno. Najveća opasnost za državni status Crne Gore je održavanje ovakve vlasti".
Tijesan rezultat predsjedničkih izbora otkriva da je vladajuća koalicija, ako izuzmemo SDP koja je bojkotovala glasanje, od oktobarskih parlamentarnih izbora osvojila oko 30.000 glasova manje. Takođe, prema nezvaničnim rezultatima, opozicioni predsjednički kandidat Miodrag Lekić pobijedio je u svim većim gradovima, uključujući Podgoricu i Nikšić. Sve to prema riječima univerzitetskog profesora i političkog analitičara Svetozara Jovićevića nosi jasnu poruku.
"Trend je veoma jasan – uprkos svim zloupotrebama ipak se svijest polako budi, isuviše polako, ali ipak se budi", ocjenjuje Jovićević.
Slično tumačenje rezultata predsjedničkih izbora ima i Daliborka Uljarević iz Centra za građansko obrazovanje, koja u njima vidi nastavak trenda osvješćivanja građana koji je počeo na oktobarskim parlamentarnim izborima.
"Koji pod vrlo teškim uslovima, brojnih političkih pritisaka, zloupotreba i tako dalje ipak otkazuju poslušnost vladajućoj strukturi. Naravno, opozicija ne treba da uzima Lekićev rezultat kao samo svoj. Ipak je tu svoj doprinos imao SDP i poziv jednog dijela albanskih političkih struktura svojim građanima da se ne opredijele za kandidata vladajuće koalicije, ili da ne izađu uopšte na glasanje", kazala je Uljarević.
Oba naša sagovornika kao ključno pitanje postavljaju – na kakve će se politički poteze u narednim danima odlučiti Krivokapićeve Socijaldemokrate, koje su pozvale svoje pristalice da bojkotuju izbore, smatrajući treću predsjedničku kandidaturu Filipa Vujanovića neustavnom.
Dva scenarija
Zbog toga im se u nedjelju uveče lider DPS Milo Đukanović, pred svojim pristalicama nakon što je Vujanović proglasio pobjedu, obratio u do sada najoštrijem tonu, optužujući ih da su se pridružili destruktivnim naporima opozicije.
Milo Đukanović nakon glasanja, 7. april 2013.
"Imali smo jednu nepredviđenu, vanrednu okolnost da smo imali žestoku opstrukciju iz redova svog tradicionalnog koalicionog partnera koji je ne samo pasivno ostao po strani u odnosu na naš napor da pobijedimo na ovim izborima, nego je i aktivno učestvovao u kampanji protiv našeg kandidata, protiv naše politike, time voljno ili nevoljno ipak pridružujući se destruktivnim naporima protiv politike koju predvodi DPS", izjavio je Đukanović.
Šta znači takva Đukanovićeva postizborna poruka svom dugogodišnjem političkom savezniku i može li biti uvod u preispitavanje odnosa u vladajućoj koaliciji i moguće vanredne parlamentarne izbore?
Dok za sada iz SDP-a odgovora na to pitanje nema, Daliborka Uljarević Đukanovićeve riječi ne tumači kao prijekor već kao veoma ozbiljnu političku poruku.
"Ja mislim da će narednih dana Đukanović u sklopu koalicije početi da afirmiše i jača druge koalicione partnere koji su podržali njihovog koalicionog kandidata na uštrb SDP-a. Ne treba zaboraviti da je Đukanović bio upravo taj koji je održavao koalicioni odnos DPS i SDP, podržavao zajednički nastup na posljednjim parlamentarnim izborima, koji se suštinski pokazao kao loš za konačan rezultat DPS-a. Sama SDP se nalazi pred jednom teškom odlukom da li će nastaviti da trpi tzv. laganu osvetu svog koalicionog partnera ili će trenutnu svoju poziciju pretvoriti u novi politički put koji bi ubrzao politička prestrojavanja i transformaciju na crnogorskoj političkoj sceni", ocjenjuje Uljarević.
Nazivajući „istorijskom" poziciju u kojoj se nakon predsjedničkih izbora našla manja članica vladajuće koalicije Socijaldemokratska partija, profesor Jovićević ocjenjuje da su moguća dva scenarija.
"Prvi je da SPD shvati konačno u kakva se kola svih ovih 12 ili 13 godina vozi, da pokuša da jednim suštinskim preokretom svoje uloge razgovara sa opozicijom, da sa njom dogovori ono što se zove tehnička vlada ili međustranačka vlada koja bi imala ograničeni rok trajanja, koja bi za Crnu Goru odigrala najkrupnije i najbitnije poteze i tako sa sebe sprala mnogo tog blatnjavog nanosa, koji je šurujući i učestvujući u vlasti nanijela sebi. Ona tu ulogu može da ostvari, ako za to ima snage", kaže Jovićević.
Drugi scenario koji ne treba odbaciti je mogućnost kompromisa, odnosno da SDP priznaju regularnost izbora, a da DPS napravi ustupak po pitanju dalje sudbine Kombinata Alumnijuma, gdje dvije partije imaju oštro suprostavljene stavove.
"Sada je situacija potpuno jasna. Ako sam prije mogao da shvatim oklijevanje SDP-a da se ne izgubi mogućnost referenduma i razrješenje državnog statusa i sticanja suverenosti, u ovom trenutku to nije aktuelno. Najveća opasnost za državni status Crne Gore je održavanje ovakve vlasti".