Kako će najnoviji događaji na istoku kontinenta uticati na crnogorski turizam? Na koji način vratiti Crnu Goru na zapadno-evropsko tržište? Koje posljedice može izazvati najava usvajanja dodatnih olakšica za zakup Svetog Stefana, koji uključuje i dozvole za gradnju nekretnina za tržište? Zašto protiv inspekcija danas štrajkuju turistički zaposlenici, koji su donedavno zagovarali snažnije mjere za smanjenje crnog tržišta? Na ta pitanja odgovara doktor turističke ekonomije, Rade Ratković.
Ratković: To je bilo prirodno i očekivati, čim ste dominantno vezani, i turistički i investiciono, za jednu destinaciju, i to za jednu veliku silu. Mala Crna Gora je vezana za jednu veliku silu u globalnim razmjerima i onda taj rizik od dominacije postoji. Uvijek je bila bojazan da će na bazi toga postojati i politički zahtjevi prema Crnoj Gori. Kao što vidite, to se sad i dogodilo.
Sve je moguće. Moguće je da naprave restrikcije dolazaka ruskih turista u Crnu Goru, ali vjerujem da neće praviti neke ozbiljnije restrikcije za dolazak ruskih građana u Crnu Goru, koji imaju nekretnine, a takvih je najviše 28 posto, od ovih koji dolaze u Crnu Goru. Nama je u načelu potrebno da se prestruktuiramo, da imamo strukturu tražnje kao ostale zemlje Mediterana. Tako da je dobro da se relativno učešće Rusa svede na razumnu mjeru. To ne podrazumijeva da je naša želja da apsolutno pada broj, ali da relativno idemo na druga tržišta i da nam dominantna tržišta budu Njemačke, Velike Britanije i druge zemalje, kao što je to svuda na Mediteranu, kod vodećih turističkih zemalja, a da se Rusi svedu na četiri – pet posto učešća. To ne mora da znači da bi morao da se smanji njihov apsolutni broj, ako konačno budemo prišli realizaciji master plana i umjesto stanova da gradimo hotele.
Ratković: Očigledno je da želja sa Njemačke strane postoji. Oni su nam konačno i radili Master plan. Njemci nas žele kao turističku destinaciju, međutim mi se nažalost nismo organizovali, a jasno je šta treba da se radi. Mi bi prvo trebali da spremimo ponudu i oslobodimo se vašarskih elemenata, da uvedemo red u poslovanje, da se prodajno integrišemo, da se reklamiramo preko društvenih mreža, koje uobičajeni njemački turista gleda, da mali hoteli formiraju svoje kompanije za prodaju i tako objedinjeni nastupaju prema tur-operatorima. U roku od tri do pet godina mogli bi da preuzmemo ono mjesto koje nam objektivno pripada kao zemlji na Mediteranu.
To se neće desiti ako niko na tome ništa ne radi, prije svega ako to ne rade oni koje bi mogli nazvati destinacijskim menadžerima, to jeste Turistička organizacija Crne Gore, Ministarstvo turizma i održivog razvoja, koji bi trebao da daje podsticaje, kao i asocijacije turističkih i hotelskih preduzeća. Mi smo na ruskom i regionalnim tržištima, prije svega srpskom, već 25 godina u permanentnom gubitku i u niskom stepenu godišnjeg kapaciteta od svega 90 dana. Ako želimo da se vratimo u zonu pozitivnog poslovanja, ako želimo dugu sezonu, na šta smo pristali usvajajući Master plan, onda bi trebali da se okrenemo tržištima na kojima to možemo postići.
Ratković: To je privatizacija, koja je, po mom mišljenju, potpuno pogrešna. Mi smo imali Sveti Stefan koji smo vlastitim snagama izgradili kao internacionalni brend. Kad smo ga znali u vrijeme socijalizma dovesti do međunarodnog brenda, onda smo sigurno imali kapaciteta da nastavimo i da ga održimo jer je Sveti Stefan poslovao na inostrano tržište. Sama ingerencije državnih organa, Skupštine, skupštinskih Odbora, Vlada, u donošenju ekonomskih odluka je iz temelja pogrešna i antitržišna. Zato se pravi privatizacija i tranzicija ka kapitalizmu da država ne bi donosila preduzetničke odluke jer se država po pravilu ne vodi ekonomskim rezonima, nego političkim i drugim rezonima. Onda tu ekonomija strada, kao što je i ovoga puta nastradala.
Ne znam konkretnu situaciju jer nemam dostupne informacije i detalje tog aranžmana, međutim mislim da je bilo uputno jednom brendu, kao što je Aman, za kojeg kažu da stoji iza čitavog aranžmana, dati Greenfield teren da on napravi novu investiciju, dati mu dugoročno povoljan zakup da se na tržištu bori za svoju poziciju, da ne traži vladine garancije, da ne traži vladine koncesije, produženje ugovora i dozvolu za gradnju stanova za tržište.
Ratković: Očigledno je problem u metodu rada, u načinu rada, u propisima. Mi imamo jedan dominantan akcenat, naročito na Budvu, da se kontrole šalju legalnim, znači, onima koji legalno rade, koji su se prijavili. A oni koji su ilegalno, to jeste velika količina privatnih stanova, vikendica, čiji su vlasnici sa raznih adresa, su van kontrole jer nisu evidentirani kao privredni subjekti i nisu se legalizovali. Tu je najveća siva ekonomija. Računa se da je od ukupnog ostvarenog turističkog prometa, pola ostvareno u sivoj zoni. Glavna siva zona je u sektoru smještaja, a ne u sektoru registrovanih privrednih subjekata.
Kod nas se od ugostitelja zahtjeva da prilikom svake narudžbe izdaju i fiskalni račun. To je protiv pravila struke. Gostu se daje račun u onom trenutku kada ga on zatraži, a ne onog trenutka kada on naruči konzumaciju. Drugo, onemogućavamo da se usluge pružaju na odgođeno plaćanje. To je kod nas nemoguće.
Znam jedan drastičan slučaj budvanskog ugostitelja, koji svake godine u julu i avgustu ide na godišnji odmor u tazbinu u Vojvodinu, zbog toga što ne može da radi ljeti u Budvi jer je situacija sljedeća – on ima lijepi restoran na periferiji. Ima porodični biznis. Zapošljava sedam članova familije i komšija i još petero – šestoro u sezonskom radnom odnosu. Mora da plaća sve dadžbine, kao onaj koji ima lokal na obali mora, gdje je udarno. Ako mu se slučajno desi da je neko došao od gostiju, koji je tu odsjeo deset dana i hoće da mu se akumulirno naplati račun, što je svuda moguće, onda on rizikuje da bude kažnjen sa četiri – pet ili deset hiljada eura i da ne može da radi. Onda je on izračunao da mu je pametnije da ne radi, nego da radi u takvim uslovima.
Mislim da fali dijalog između struke i politike, između zakonodarstva i države i da je ovo što se desilo u Budvi posljedica tog spora jer jedni se predstavljaju kao branioci zakona, a drugi kao branioci profesije. U stvari problem je u jednom metodu rada koji nije u skladu sa tehnologijom rada u ugostiteljstvu. Mislim da nam fali te saradnje.
Mi smo turistička zemlja i već 24 godine nismo imali kongres turističkih radnika, dok susjedna Hrvatska svake godine održava kongres. Čitava Vlada im dođe na noge da ih pitaju šta su ispunili od svojih obaveza prema turizmu. Zadatak je svih u državi da pomognu razvoju turizma, da pomognu preduzetnicima, a ne da vode ratove, koji su često puta posljedica neadekvatnog poznavanja tehnologija rada u ugostiteljstvu ili neprecizno donešenih propisa.
Vi ste puno prije aktuelnih događaja u Ukrajini zagovarali promjenu turističke politike koja se oslanja većinski na istočna emitivna tržišta. Najnoviji događaji Vam daju za pravo, no kako tumačite indirektne prijetnje o tome da bi zvanična Moskva mogla kao jedan vid političkog pritiska koristiti to što veliki broj Rusa bira Crnu Goru za odmor? Referiram se na rusku štampu blisku Kremlju, koja piše da bi zvanična Moskva moga uticati na smanjenje broja turista sa tog tržišta?
Ratković: To je bilo prirodno i očekivati, čim ste dominantno vezani, i turistički i investiciono, za jednu destinaciju, i to za jednu veliku silu. Mala Crna Gora je vezana za jednu veliku silu u globalnim razmjerima i onda taj rizik od dominacije postoji. Uvijek je bila bojazan da će na bazi toga postojati i politički zahtjevi prema Crnoj Gori. Kao što vidite, to se sad i dogodilo.
Sve je moguće. Moguće je da naprave restrikcije dolazaka ruskih turista u Crnu Goru, ali vjerujem da neće praviti neke ozbiljnije restrikcije za dolazak ruskih građana u Crnu Goru, koji imaju nekretnine, a takvih je najviše 28 posto, od ovih koji dolaze u Crnu Goru. Nama je u načelu potrebno da se prestruktuiramo, da imamo strukturu tražnje kao ostale zemlje Mediterana. Tako da je dobro da se relativno učešće Rusa svede na razumnu mjeru. To ne podrazumijeva da je naša želja da apsolutno pada broj, ali da relativno idemo na druga tržišta i da nam dominantna tržišta budu Njemačke, Velike Britanije i druge zemalje, kao što je to svuda na Mediteranu, kod vodećih turističkih zemalja, a da se Rusi svedu na četiri – pet posto učešća. To ne mora da znači da bi morao da se smanji njihov apsolutni broj, ako konačno budemo prišli realizaciji master plana i umjesto stanova da gradimo hotele.
Međutim povratak na zapadno-evropska tržišta ne ide tako lako. Sedam je godina prošlo od kada je Crna Gora izbrisana iz kataloga velikih njemačkih tur-operatora, a od njihovog velikog Kongresa, koji je održan u Budvi, evo prolazi druga godina, a još nema značajnijeg pomaka u dolascima sa tih tržišta. Što uraditi da bi se taj proces ubrzao u situaciji, kada umjesto hotela, kako kažete, gradimo stanove za tržište?
Ratković: Očigledno je da želja sa Njemačke strane postoji. Oni su nam konačno i radili Master plan. Njemci nas žele kao turističku destinaciju, međutim mi se nažalost nismo organizovali, a jasno je šta treba da se radi. Mi bi prvo trebali da spremimo ponudu i oslobodimo se vašarskih elemenata, da uvedemo red u poslovanje, da se prodajno integrišemo, da se reklamiramo preko društvenih mreža, koje uobičajeni njemački turista gleda, da mali hoteli formiraju svoje kompanije za prodaju i tako objedinjeni nastupaju prema tur-operatorima. U roku od tri do pet godina mogli bi da preuzmemo ono mjesto koje nam objektivno pripada kao zemlji na Mediteranu.
To se neće desiti ako niko na tome ništa ne radi, prije svega ako to ne rade oni koje bi mogli nazvati destinacijskim menadžerima, to jeste Turistička organizacija Crne Gore, Ministarstvo turizma i održivog razvoja, koji bi trebao da daje podsticaje, kao i asocijacije turističkih i hotelskih preduzeća. Mi smo na ruskom i regionalnim tržištima, prije svega srpskom, već 25 godina u permanentnom gubitku i u niskom stepenu godišnjeg kapaciteta od svega 90 dana. Ako želimo da se vratimo u zonu pozitivnog poslovanja, ako želimo dugu sezonu, na šta smo pristali usvajajući Master plan, onda bi trebali da se okrenemo tržištima na kojima to možemo postići.
Pomalo nezapaženo je proteklih dana prošla vijest da su članovi skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet podržali Aneks ugovora za izdavanje Svetog Stefana, Kraljičine plaže i Miločera, koje im je Vlada prvi put uputila prije godinu i po. O tom Aneksu izjašnjavaće se Skupština Crne Gore. Aneks ugovora za izdavanje Svetog Stefana, Kraljičine plaže i Miločera je bio na dnevnom redu Skupštine krajem prošle godine, ali je povučen prije izjašnjavanja jer su opozicija i SDP bili protiv. Aneksom se predlaže da se kompaniji Adriatik propertis, zakupcu Svetog Stefana i Miločera, produži zakup sa 12 godina na 42, a za Kraljičinu plažu sa 30 na 90 godina. Osim produženja zakupa, i zakupnina treba da se umanji za 30 odsto, promjeni ugovor za Kraljičinu plažu, kojim se dozvoljava prodaja nekretnina za tržište. Da li se ovo može nazvati uspješnom privatizacijom?
Ratković: To je privatizacija, koja je, po mom mišljenju, potpuno pogrešna. Mi smo imali Sveti Stefan koji smo vlastitim snagama izgradili kao internacionalni brend. Kad smo ga znali u vrijeme socijalizma dovesti do međunarodnog brenda, onda smo sigurno imali kapaciteta da nastavimo i da ga održimo jer je Sveti Stefan poslovao na inostrano tržište. Sama ingerencije državnih organa, Skupštine, skupštinskih Odbora, Vlada, u donošenju ekonomskih odluka je iz temelja pogrešna i antitržišna. Zato se pravi privatizacija i tranzicija ka kapitalizmu da država ne bi donosila preduzetničke odluke jer se država po pravilu ne vodi ekonomskim rezonima, nego političkim i drugim rezonima. Onda tu ekonomija strada, kao što je i ovoga puta nastradala.
Ne znam konkretnu situaciju jer nemam dostupne informacije i detalje tog aranžmana, međutim mislim da je bilo uputno jednom brendu, kao što je Aman, za kojeg kažu da stoji iza čitavog aranžmana, dati Greenfield teren da on napravi novu investiciju, dati mu dugoročno povoljan zakup da se na tržištu bori za svoju poziciju, da ne traži vladine garancije, da ne traži vladine koncesije, produženje ugovora i dozvolu za gradnju stanova za tržište.
Sedmicu je obilježio i protest vlasnika restorana, a jedan od povoda je taj što je inspekcija zatvorila jedan lokal zbog nezakonitog poslovanja. S jedne strane su se turistički uposlenici godinama zalagali da država interveniše na smanjenju crnog tržišta, a sada se protestuje zbog toga što je neko kažnjen za ne izdavanje računa – jednostavno rečeno, zbog utajivanja poreza. Kako u takvim okolnostima suzbiti crno tržište, ali obezbijediti uslove za uspješno poslovanje legalnih privrednika?
Ratković: Očigledno je problem u metodu rada, u načinu rada, u propisima. Mi imamo jedan dominantan akcenat, naročito na Budvu, da se kontrole šalju legalnim, znači, onima koji legalno rade, koji su se prijavili. A oni koji su ilegalno, to jeste velika količina privatnih stanova, vikendica, čiji su vlasnici sa raznih adresa, su van kontrole jer nisu evidentirani kao privredni subjekti i nisu se legalizovali. Tu je najveća siva ekonomija. Računa se da je od ukupnog ostvarenog turističkog prometa, pola ostvareno u sivoj zoni. Glavna siva zona je u sektoru smještaja, a ne u sektoru registrovanih privrednih subjekata.
Kod nas se od ugostitelja zahtjeva da prilikom svake narudžbe izdaju i fiskalni račun. To je protiv pravila struke. Gostu se daje račun u onom trenutku kada ga on zatraži, a ne onog trenutka kada on naruči konzumaciju. Drugo, onemogućavamo da se usluge pružaju na odgođeno plaćanje. To je kod nas nemoguće.
Znam jedan drastičan slučaj budvanskog ugostitelja, koji svake godine u julu i avgustu ide na godišnji odmor u tazbinu u Vojvodinu, zbog toga što ne može da radi ljeti u Budvi jer je situacija sljedeća – on ima lijepi restoran na periferiji. Ima porodični biznis. Zapošljava sedam članova familije i komšija i još petero – šestoro u sezonskom radnom odnosu. Mora da plaća sve dadžbine, kao onaj koji ima lokal na obali mora, gdje je udarno. Ako mu se slučajno desi da je neko došao od gostiju, koji je tu odsjeo deset dana i hoće da mu se akumulirno naplati račun, što je svuda moguće, onda on rizikuje da bude kažnjen sa četiri – pet ili deset hiljada eura i da ne može da radi. Onda je on izračunao da mu je pametnije da ne radi, nego da radi u takvim uslovima.
Mislim da fali dijalog između struke i politike, između zakonodarstva i države i da je ovo što se desilo u Budvi posljedica tog spora jer jedni se predstavljaju kao branioci zakona, a drugi kao branioci profesije. U stvari problem je u jednom metodu rada koji nije u skladu sa tehnologijom rada u ugostiteljstvu. Mislim da nam fali te saradnje.
Mi smo turistička zemlja i već 24 godine nismo imali kongres turističkih radnika, dok susjedna Hrvatska svake godine održava kongres. Čitava Vlada im dođe na noge da ih pitaju šta su ispunili od svojih obaveza prema turizmu. Zadatak je svih u državi da pomognu razvoju turizma, da pomognu preduzetnicima, a ne da vode ratove, koji su često puta posljedica neadekvatnog poznavanja tehnologija rada u ugostiteljstvu ili neprecizno donešenih propisa.