Tekst: Christopher Miller, priredila: Mirjana Rakela
Avdijivka, Ukrajina - Nadia Volkova pada na koljena na snijeg umrljan krvlju i dodiruje tijelo svoje 60-godišnje majke, Katje.
Opeke zadržavaju zimski vjetar da odnese deku sa tijela izrešetanog šrapnelima.
Nadia kojoj su 24 godine poteže majčinu ruku, drhti, plače. Čeka mrtvozornika da preuzme tijelo.
Rat se vratio svom žestinom prije četiri dana u istočni ukrajinski grad Avdijivka. U jednom danu, 1. februara, na grad u kojem živi oko 22 tisuće stanovnika su ispaljene salve raketa. Katja Volkova, majka i baka, ubijena je na putu od svoje kuće do tržnice.
Gotovo tri godine od izbijanja rata u istočnoj Ukrajini, ponovno su oživjele borbe između vladinih snaga i proruskih separatista uzduž 450 kilometara duge borbene linije.
Grad je pretvoren u mjesto razbijenog stakla i tuge
Avdijivka je najteže pogođen. Od 28. januara gotovo danonoćno grad je izložen neprekidnom granatiranju. Industrijski grad je pretvoren u mjesto razbijenog stakla i tuge, u kojem oklopna vozila blokiraju promet, a vojnici su na ulicama brojniji od samih mještana.
Intenzitet rata i krvoproliće podsjećaju na bitku od prije dvije godine – onu za Delbacov. Ta bitka za strateški važno željezničko čvorište 70 kilometara sjeveroistočno od Avdijivke, završila je smrću stotina ukrajinskih vojnika nakon što bili okruženi ruskim snagama i proruskim separatistima.
To je dovelo do mirovnog sporazuma poznatog kao Minsk II koji je rezultirao nečim što nalikuje na mir.
Ali u Avdijivki nije tako loše, kaže Petro Ivanović, kojega je probudio zvuk raketa koje su padale na školsko dvorište u susjedstvu njegove zgrade.
"Nije Debalcov. Ne još", kaže Petro, koji se kao i mnogi stanovnici predstavlja samo prvim i srednjim imenom. Tamni krateri i i linije šrapnela lako su vidljivi u snijegu. Prazna polja izgledaju kao mjesečeva površina.
Sve u svemu, najmanje 10 civila i boraca na obje strane, i kod vladinih snaga i separatista ubijeno je od 29. januara. Ukrajinska vojska saopćila je da su tokom noći još dva vojnika poginula. I najmanje dvojica su ranjena. No, nejasno je da li su nove žrtve uključene u spisak poginulih.
Na strani separatista nije objavljeno da li ima žrtava, iako je njihov zapovjednik potvrdio smrt tri borca, uključujući i jednog od zapovjednika.
Mještani kažu da obje strane treba kriviti.
"Ukrajinski heroji, oni kažu? Kako junački je ovakav postupak!" kaže Vikor, pokazujući ono malo što je ostalo od susjedne kuće. On je ističe kako ne podržava nijednu stranu, jer "su obje pune kriminalaca.“
"Gotovo dvadesetak domova je ostalo bez krova zbog granatiranja", izjavio je za Radio Slobodna Evropa Oleksandar Turčinov, šef Ukrajinskog sigurnosnog i obrambenog vijeća tokom posjeta gradu 1. februara.
No, gotovo cijeli grad je bez struje i grijanja i to na temperaturi od -18 stupnjeva Celzija.
Koksara koji je najveći poslodavac u gradu i koja prerađuje ugljen u koks, ima i toplanu koja održava gradsko grijanje.
Pred humanitarnim centrom u redu za stoji više od 2.000 ljudi
Generalni direktor Musa Magomedov kaže mu 4.000 zaposlenika radi prekovremeno pokušavajući održati rad toplane. Ali, upozorava da objekat radi sa samo 20 posto kapaciteta nakon granatiranja zbog kojega je nestalo struje.
"Ako budemo morali zatvoriti koksaru" kaže Magomedov, grad će se isprazniti, i postati "selo."
Pred humanitarnim centrom u redu za stoji više od 2.000 ljudi. Čekaju na juhu, kruh i obroke koje u terenskim kuhinjama priređuju vojnici.
Dužnosnik za izvanredne okolnosti Vladislav Husinskij izjavio je kako je 175 ljudi, uključujući 88 djece, evakuirano u obližnje gradove. No, taj broj će se povećati jer stižu autobusi iz obližnjih gradova Svjatohirska i Mariupolja.
No, mnogi ne žele otići, mnogi to ne mogu ni priuštiti. Umirovljenica Alla Aleksandrovna se oprašta od susjeda koji odlaze. Ona ostaje kako bi se brinula za kćerku i unuku. Njih tri preživljavaju od njene mirovine od 48 dolara na mjesec od koje trebaju plaćati i stanarinu.
"Mi smo preživjeli, i mi ćemo preživjeti", kaže ona. Drugi nisu tako sigurni.
Guverner Donjecka Pavlo Žebrivskij mještanima, uglavnom starijim ženama kaže kako vlasti rade sve što je moguće kako bi obnovili dostavu električne energije i grijanje. One uzvikuju:
„A što će biti s granatiranjem?“
„ Kako ćemo spavati noću?“
„ Ono što nam treba je kraj rata! “
„Mi smo izloženi pokolju!“