I dok se u Ukrajini pokušava uspostaviti kakav takav prekid vatre svjetski medji se bave dometima takozvanog sporazuma Minsk II. Moscow Times tvrdi da je taj dogovor igra koja ide na ruku Moskvi, a Financial Times se, uz konstataciju da novi sporazum ima iste slabosti koji je imao i prethodni pita, šta slijedi kad se Minsk dva razmrsi.
Guardian pak smatra da je Vladimir Putin postigao svoj minimalni cilj u Minsku, a da dešavanja u Ukrajini ukazuju na početak uzburkane nove ere koja slijedi svjetskoj politici.
Takođe za britanski Guardian, urednica njemačkog Suddeutsche Zeitunga, Franziska Augustein, analizira kako je upravo na ukrajinskoj krizi kancelarka Angela Merkel postala neupitna liderka Evrope.
U autorskom tekstu za „The Wall Street Journal“ Bernard Henry Levy ispričao je svoju posjetu i utiske sa istoka Ukrajine, susretu sa predsjednikom Petrom Porošnkom, pod naslovom „Na putu ka Putinlandiji“.
Ko će i kako implementirati dogovoreno
U analizi Financial Timesa, procjenjuje se da i pored očajničke borbe evropskih lidera da izbjegnu jačanje ekonomskih sankcija za Rusiju u stilu onih koje se primjenjuju na Iran, te moguće slanje oružja iz SAD u Ukrajinu, sporazum 2 iz Minska sadrži iste nedostatke od kojeg je patio i onaj potpisan 5. septembra 2014., takođe u bjeloruskoj prijestonici. Stoga će se uskoro pokazati jednako neupsješan kao i prvi.
„Kako će slaba Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) uspjeti da istjera strane trupe i plaćenike? Hoće li Rusija zaista dozvoliti Ukrajini da preuzme kontrolu nad svojom granicom sa Rusijom naredne godine, nakon što lokalni izbori u martu i nove promjene ukrajinskog ustava donesu neku formu regionalnog prenosa vlasti na Donbas?“, navodi neke od očiglednih poblema FT, pitajući se kako će uopšte biti moguće izbore smatrati slobodnim i demokratskim kada se održavaju u okružnju koje liči na „bure baruta“.
Ovaj dnevnik citira Andreja Ilarionova, bivšeg ekonomskog savjetnika Putina, koji kaže:
„Cilj Putinovog rata protiv Ukrajine je pokušaj inkluzije njih, Bjelorusa i takođe ruskih govornih enklava u drugim državama u neku vrstu geopolitičke unije zvane ’Ruski svijet’ sa ukidanjem ili u najmanju ruku ograničenjem njihovih suvereniteta“.
Ilarionov smatra da će se konflikt u Donbasu okončati isključivo ako Putin odustane od „politike negiranja državnosti, suvereniteta i nazavisnosti Ukrajine i drugih država koje imaju Ruse ili rusku govornu populaciju“.
Financial Times se pita šta će lideri EU i SAD činiti kada se Minsk 2 pokaže neuspješnim? Ukrajina se neće saglasiti sa Minskom 3, zaključuju podsjećajući da se ponovo vraćamo jačim sankcijama isključenju Rusije iz međunarodnog sistema plaćanja, direktnim sankcijama za njene visoke zavničnike i snadbijavnje Ukrajine odbrambnom vojnom opremom.
„Ne možeš napraviti istu grešku dva puta. Kad je napraviš drugi put to više nije greška. To je izbor“, zaključuje FT.
Kremlj dobio priliku da koristi druge metode umjesto vojnih
Moscow Times pak piše da je najbolje što se može reći o sporazumu Minsk II, je to je da omogućio Rusiji da ganja svoje strateške ciljeve u Ukrajini kroz drugačija sredstva umjesto vojnih.
Novi spoarzum ne garantuje Moskvi da će uspostaviti efektivnu kontrolu nad ukrajinskom vanjskom i odbramnbenom politikom, ali za razliku od septembarskog sporazuma, stvara politički proces koji Kremlju omogućava indirektno oblikovanje starteških izbora Ukrajine, ocjenjuje MT.
„Interes Moskve u ovom dogovoru, osim odvraćanja zapadnih sankcija, leži u prisiljavanju Kijeva da direktno pregovara sa Donjeckom i Luganjskom oko opsega njihove buduće autonomije u redizajniranoj ukrajinskoj državi prema novim ustavnim rješenjima“, pojašnjava se ovako prethodna tvrdnja.
Kako navode u Moscow Timesu imajući u vidi da ustavne promjene Kijev i Moskva tumače na sasvim različite načine, naprosto Kremlj to vidi kao specijalni status do omogućavanja veta za odluke iz vanjske politike, za razliku od ukrajinskih vlasti za koje je to samo decentralizacija svih regiona, te nema dileme da predstoji jedna prilično teška i prljava igra cjenkanja. U toj igri pak Moskva će imati značajne poluge prednosti.
U svemu tome MT predviđa još teže političke dileme i izbore pred predsjednikom Ukrajine, Petrom Porošnekom koji je posljednjim dešavanjima gurnut u poziciju taoca dobre volje Rusije od koje isključivo zavisi vraćanje ukrajinskih teritorija, a sve u konačnici može dovesti i do promjene vlade i usporavanja procesa EU integracija njegove zemlje.
To, zaključuju u Moscow Timesu, dovodi Moskvu na dohvat svog krajnjeg cilja – kontrola nad budućnošću Ukrajine.
U autorskom tekstu za Guardian, Dmitrij Trenin direktor moskovskog Carnegi centra, ukazuje da sve što se dešava u Ukrajini nagovještava novu i burnu eru u svjetskoj politici.
I on je pesimista po pitanju primjene sporazuma Minsk II.
„Najviše čemu se možemo nadati jeste da će se konflikt zamrznuti a ljudi prestati da umiru", ocjenjuje Trenin.
„I dok je Vladimir Putin postigao minimalan cilj u Minsku, Rusija ostaje izolovana od Evrope i SAD, ali zato širi opseg za nova savezništva u svijetu“, navodi ovaj analitičar.
Hoće li EU konačno imati svoj broj telefona
Sa druge strane, u Guardianovoj analizi se zaključuje da Evropa koja gubi Rusiju kao partnera i dobija Ukrajinu kao novu odgovornost nije sigurna što da čini.
„Njemačka je pokazala malu količinu diplomatskog liderstva u EU kao cjelini, ali postoji veliko pitanje stateških ciljeva i kako ih postići kada se na pravi način ne suočva sa njima.Evropa kao posljednje ostrvo stabilnosti i mira posljednjih četvrt stoljeća ponovo se pridružuje svijetu“, stoji u zaključku.
U još jednoj analizi koja se naslanja na ovu britanski Guardian se takođe bavi ulogom njemačke kancelarke Angele Merkel koja je postala neupitni lider EU.
Oni hvale njene i napore francuskog predsjednika Francoise Hollandea za kojeg kažu da se nakon Charlie Hebdoa probudio i konačno izašao na scenu.
„Merkel je uradila veoma dobar posao.Ali duguje mnogo onima koji su joj pomogli.Tu je prije svega predsjednik SAD“, navodi se u komentaru Guardiana. Tu su i benfiti od vlade sa socijaldemokratama i u tim kontekstu odlična saradnja sa izvanrednim savjetnikom i diplomatom, kakav je njen ministar vanjskih poslova Frank Walter Stainmeir.
"Za EU, potez Merkel i Hollandea je bio odlučujući:ako se zaista postigne dugotrajna obustva vatre u Ukrajini a na kraju i mir, EU će pokazati da je sposobna da vodi vanjsku politiku. Henry Kissinger više neće morati da pita za broj telefona Evrope“, zaključuje Guardian.
Levy sa Porošenkom uoči randevua sa istorijom
A dan uoči odlaska na summit 2 u Minsku, gost ukrajinskog predsjednika Porošenka prilikom obilaska istoka Ukrajine pod žestokom vatrom na sve strane, bio je francuski filozof i intelektualac Bernard Henry Levy, koji dvadeset godina ranije u sličnim okolnostima obilazio i Bosnu, koja je baš kao i Ukrajina danas krvarila u srcu Evrope.
Obilazak ratiša sa Porošenkom i očekivanja i nade ukrajinskog predsjednika uoči odlaska u Minsk, zabilježio je za Wall Street Journal.
Izvinjavajući mu se zbog načina koji su morali da izvedu cijeli obilazak, inkognito iz razloga bezbjednosti njegov mu je domaćin ukrajinski predsjednik kaže rekao sljedeće.
„Niko ne zna gdje idemo iz razologa sigurnosti.Ali vidjećeš sve.Užasno je.I ja te želim kao svjedoka“, kazao mu je Petro Porošnko na putu kao istoku zemlje gdje je grantiranje prošle semice ponovo doseglo maksimum.
Levy ga je pitao: “Sjutra u ovo vrijeme suočićeš se sa Putinom. Što ćeš mu reći?“
„Da neću popustiti ni u čemu. Ni pitanje ukrajinskog teritorijalnog integriteta, niti njeno pravo da ide ka Evropi nijesu za pregovore“rekao je na šta je Levy uzvratio:
„A ako bude uporan?Ako ne bude želio da odustane od ideje federalizacije oblasti koje su sada pod kontrolom separatista?“
„Onda ću otići i postaviti pitanje javnom mnjenju i Ujedinjenim nacijama.Mi nijesmo Etijopija iz 1935., niti Čehoslovačaka 1938., niti jedna od onih malih nacija koje su velike sile žrtvovale na Jalti. Mi nijesmo čak ni tvoj prijatelj (Alija) Izetbegović koji je pristao na podjelu Bosne u Djetonu“, ustvrdio je Porošenko.
Rekao sam mu, kaže Levy, da je razlika ovoga puta ta što je Francuska Francoise Hollandea sad sa njim. On je rekao da to zna.
Potom su obišli Harkov i Kramatorsk koji je neposredno pred njihov dolazak bio poprište granatiranja, i to duboko u rezidencijalnom dijelu, u kojem su kako kaže osjetili „jezivu atmosferu mrtvog grada" .Istovremeno mjestu gdje je otkrio drugog Petra Porošnka, ne vojnog lidera kojeg je susreo u avionu na putu ka istoku Ukrajine par sati ranije, a još manje predsjednika milijardera sa kojim je bio u Jelisejskoj palati prije godinu dana, već opustošenog čovjeka koji svjedoči katastrofi svog naroda i koji mučno ponavlja:
„Kakva katastrofa.... kilometrima smo udaljni od fronta.Ovdje nema nikog osim civila, ovo nije rat ovo je pokolj.Ovo nije ratni zločin, ovo je zločin protiv čovječnosti“.
Porošnko i Levy su obilazeći sprženu zemlju na nemirnom istoku razgovarali i o ukrajinskim nadama da će im SAD i drugi saveznici dostaviti oružje da se brane, o dilemama kada je riječ o sposobnosti ukrajinske vojske da koristi sofisticirano oružje, o nadama ukrajinskog predsjednika da će se „dogoditi čudo“. Valjda se kaže zbog nade u čudo i zaustavljao kod svake bogomolje pored koje su prošli, kleknuo i molio.Razgovarali su o Minsku kao mjestu za lažne nagodbe, koji će rat zaustaviti možda samo za mjesec, dva.
„Naravno, duboko u sebi on to zna. Njegova izjava nakon potpisivanja dogovora bila je jednostavna: ‘Najvažnije što smo postigli je da će sa subote na nedjelju biti proglašen bezuslovni prekid vatre’ Za neko vrijeme noćna mora će se malo smanjiti”, sumirao je Levy razloge Petra Porošenka sa kojim se susreo samo nekoliko sati prije nego što je otišao na summit, koji je kako kaže, na ovaj ili onaj način “randevu sa istorijom”.
